TAS, ŠIPAD, SOKOL, ENERGOINVEST Nekad simboli moći, danas tek ruševine

Od brojnih bivših giganata koji su poslovali na prostoru BiH ostale su samo ruševine i dugovi. S nostalgijom će ih se sjetiti oni u srednjim i poznim godinama – domaća prijeratna industrija imala je čime biti ponosna i zapošljavala je vojsku radnika, pišu Nezavisne novine.

Od stare slave ostao samo naziv

Prva asocijacija na nekadašnje gospodarske velikane mnogima će vjerojatno biti "Agrokomerc", koji su nazivali i "gospodarsko čudo" – sastavljen od 59 tvornica s oko 400 originalnih proizvoda i više od 13.000 radnika.

Od stare slave ostali su samo ponos i naziv, ali i, prema podacima kojima se baratalo prije desetak godina, dug od 125 milijuna eura

Ova je kompanija nekoć opskrbljivala tržište cijele Jugoslavije te izvozila u 30 zemalja, od čega je godišnje prihodovala pola milijarde dolara. Danas su od tih vremena ostale samo uspomene.

Ako biste današnje tinejdžere pitali što je to TAS, malo bi ih znalo da je to nekadašnja Tvornica automobila Sarajevo, osnovana 1969. godine sklapanjem partnerstva s velikim "Volkswagenom". Suradnja je započela montažom legendarne "Bube".

Već sedamdesetih godina prošlog stoljeća ova je tvornica doživjela procvat – počela je sklapati i vozačima omiljeni Golf. Iz pogona je izlazilo i do 15.000 vozila godišnje.

Kasnije, kada je stigao Golf dvojka, proizvodnja je dosegnula oko 25.000 četverokotača godišnje, pa i više.

U istom je gradu osnovana i Tvornica motora Sarajevo (Famos). Riječ je o grupaciji koja je prije rata zapošljavala 12.000 radnika u 12 tvornica diljem BiH. Godišnja prodaja bila je vrijedna 400 milijuna dolara, a svake se godine zarađivalo 15 milijuna dolara samo od prodaje motora i dijelova za "Mercedes-Benz".

I kompanija "Šipad" simbol je boljih vremena, a danas i dokaz da i najveći mogu propasti.

Velika drvoprerađivačka industrija, koja je ostala u sjećanju ponajprije po namještaju, na vrhuncu je moći zapošljavala 80.000 radnika i imala organiziranu proizvodnju namještaja čak i u SAD-u.

"Šipad" je, kažu stručnjaci, bio svjetski brend u svojoj branši, ali je završio poput mnogih drugih sličnih kompanija.

Srušen "Incelov" dimnjak

Mlađi će se sjetiti da je u studenom prošle godine u Banjoj Luci srušen "Incelov" dimnjak, koji je danima stajao nagnut. Međutim, sigurno ne pamte da je upravo taj dimnjak simbolizirao zlatne godine banjolučkog gospodarstva.

U okviru SOUR-a "Incel", koji je bio gigant kemijske industrije bivše države, nekada su poslovale "Celuloza", "Viskoza", "Elektroliza", "Energetika", "Industrijske plantaže" i još nekoliko organizacija, koje su ostvarivale zajednički izvoz veći od 100 milijuna dolara.

"Incel" je prije rata u svojim tvornicama celuloze i viskoze zapošljavao oko 6.500 radnika. Poslije rata većina je hala napuštena, a u obnovljenom dijelu poslovne zone otvoreni su privatno sveučilište, nekoliko poduzeća i republičkih tijela uprave te brojna skladišta.

Banja Luka se ponosila i poduzećem "Rudi Čajavec", osnovanim 1950. godine. Kompanija je proizvodila elektroniku za vojnu industriju, ali i radio-prijemnike za automobile, računalno-radarske sustave, kamere, medicinsku elektroniku.

"Čajavec" je imao tvornički kompleks od 84.000 kvadrata u središtu Banje Luke, u kojem je radilo 10.500 radnika. U halama, u kojima su nekoć nastajali televizori, vrhunski pacemakeri, prvi jugoslavenski mikroprocesori i druga tadašnja tehnološka čuda, danas su kafići, butici i ostale trgovine u kojima se ništa ne proizvodi, već se prodaje uvezena roba iz Kine, Turske i drugih zemalja.

Na ovom popisu visoko mjesto zauzima i sarajevski "Energoinvest", koji je prije rata proglašen petom najuspješnijom tvrtkom u istočnoj Europi, a sklapao je ugovore širom svijeta, vrtoglavih vrijednosti. Samo tijekom 1989. godine kompanija je ostvarila dobit od 580 milijuna dolara i zapošljavala čak 54.700 radnika.

Mostarski Soko

Među nekadašnje gigante treba uvrstiti i tvornicu "Soko" iz Mostara, koja je u bivšoj Jugoslaviji bila industrijski div sa 6.000 radnika, a radila je za "Boeing" i "Airbus". Proizvodili su čak 16 različitih tipova vlastitih aviona, ali i helikoptere te raznu vojnu opremu.

Takvih je domaćih tvrtki, koje su nekoć bile slavne, a od kojih su danas ostale samo ruševine, zasigurno još na desetke.

Uz njihov vrtoglavi uspon, podjednako su zanimljivi i razlozi njihova pada. Nije samo rat kriv. Stručnjaci kažu da je razloga više.

"Veliki sustavi mogu opstati samo uz snažnu podršku države i državne politike. Mi smo, u tom pogledu, prvo izgubili situaciju u kojoj su te sustave pratile vlade koje su im osiguravale tržište. Dakle, takve su kompanije radile u zemljama s kojima su postojali dobri politički odnosi. Taj su dio odrađivali predstavnici države. Taj smo dio izgubili", kaže ekonomist Milenko Stanić.

Ti su se sustavi, dodaje, raspali i zato što su svi mislili da mogu pokrenuti posao sami za sebe.

"Dakle, proizvodnja je rascjepkana. Teško je uspostaviti dogovore među onima koji su ušli u investicije. Čini mi se da su u investicije ušli pojedinci koji nemaju dovoljno znanja o vođenju poduzeća. Čini mi se da su nam pilane najveće dostignuće. S te razine nije moguće ostvariti ozbiljniji nastup ni na domaćem, a kamoli na međunarodnom tržištu, gdje je konkurencija jača", poručio je Stanić za "Nezavisne novine".