SVI ŽELE SAMO U EP IL' HEP Deficit dimnjačara, obućara i zlatara u Hrvata

Da bi neka deficitarna strukovna zanimanja ipak opstala, nude se stipendije, moderniziraju programi, rade se kampanje, ali nažalost očito i novo vrijeme i tehnologije čine svoje. Uskoro bi mogli ostati bez obućara, dimnjačara, urara. Važno je istaknuti da u nekim zanimanjima tehnologija teško može zamijeniti ljudsku ruku. 

Silvia Vladić Vrban, profesorica hrvatskog jezika u Obrtničkoj i industrijskoj graditeljskoj školi u Zagrebu kaže da dimnjačare uče osnovama kulturnog ophođenja. Oni, kaže, ulaze u tuđe domove, ulaze u privatnost i jako je važan taj prvi dojam, javlja HRT.

Leonardo, koji pohađa smjer dimnjačar, napominje da su jedan od zahtjevnijih predmeta bili ekologija i osnove dimnjačarstva.

Nažalost, nikada nije bilo više nesreća uzrokovanih neodržavanjem dimnjaka. Dimnjačari kažu da se ljudi i ne sjete zvati ih te im je zbog toga i ugrožena sigurnost.

Dimnjačar Marko, bivši učenik Obrtničke i industrijske graditeljske škole, poručuje mladima da je posao dimnjačara siguran, dobro plaćen i da je s modernijim alatima sada mnogo lakše raditi.

Teško će biti i bez obućara. Kada već nitko neće u to zanimanje, morali su osmisliti novo. Maja Dadić Žeravica, ravnateljica Škole za modu i dizajn u Zagrebu kaže da su uveli novo zanimanje - tehničar modelar obuće i kožne galanterije.

Leticija, učenica na smjeru tehničar modelar obuće i kožne galanterije iz Škole za modu i dizajn u Zagrebu poručuje da namjerava otvoriti svoju tvrtku i ondje prodavati kvalitetnu obuću i galanteriju.

Ravnateljica Dadić Žeravica istaknula je da postoji potreba i za ortopedskim obućarom te da rade na tom kurikulu.

Zlatar je još jedno deficitarno zanimanje. Bez njihova proizvoda mnogima su nezamislivi važni obiteljski događaji. Oni se obrazuju u Elektrostrojarskoj obrtničkoj školu u Zagrebu. Ravnatelj te škole, Anto Delač, kaže da je samo osam zlatara koji se ondje obrazuju.

Vito, učenik koji pohađa smjer zlatar, rekao je da nije imao dvojbe oko toga što će upisati jer se njegova obitelj time bavi od 1956.

Nevenka Kurteš Martinović iz Odjela za obrazovanje u Hrvatskoj obrtničkoj komori tvrdi da se za zanimanja alatničara i kovača ljevača godinama ne upisuju učenici iako je poruka tržišta jasna da za tim zanimanjima postoji potreba.

Možda ipak nije sve izgubljeno jer ima mladih koji upisuju neka tradicionalna zanimanja, pa makar ona uključivala i stare praznovjerne običaje npr.: „Kad vidiš dimnjačara, primi se za gumb”. Ako ga pak ljudi nemaju, učenik Leonardo, budući dimnjačar, kaže da im onda oni daju svoj.