SVEĆENICI IZ BANJE LUKE Što bismo trebali raditi za božićne blagdane, gdje su zablude i gdje je danas katolička vjera

U vrijeme blagdana čini se da svi dišemo isto, a zrak tada posebno bude ispunjen ljubavlju i blagostanjem. Baš zato poželjeli smo zaviriti i u neke župe izvan Hercegovine, porazgovarati sa tamošnjim svećenicima i otkriti kako se Božić proslavlja u drugim krajevima, pa smo tako došli i do Banje Luke i nekada jedne od većih župa tog kraja, Petrićevca, gdje smo imali priliku sresti fra Domagoja Simića i fra Tomislava Svetinovića.

U ugodnom razgovoru sa susretljivim sugovornicima otkrili smo kako se Badnji dan i Božić danas proslavljaju u Banjoj Luci, kakvim godinama nametnutim običajima vjernici sve češće pribjegavaju, šta je ono što je najvažnije u ovim danima dokučiti u sebi i drugima i kako održati i na dostojan način predstaviti svoju vjeru bilo gdje u svijetu.

Samostan u župi Petrićevac

„Trenutačno u župi Petrićevac ima oko 220 vjernika, uzmimo u obzir da ih je prije rata u ovom kraju bilo oko 6.000“, započeo je fra Tomislav Svetinović, inače samostanski vikar, ali i upravitelj župe u Sanskom Mostu, za Hercegovina.info.

Poznati samostan na Petrićevcu, koji danas služi svima na ponos, nalazi se na jednoj maloj uzvišici koja se nekad zvala Dudić (valjda je tu bilo zasađeno puno dudova). Taj samostan je počeo s izgradnjom tek nakon prestanka Osmanske vlasti i dolaska Austrougarske.

„Nažalost, ovaj je samostan u ratu doživio tužnu sudbinu. Crkva je do temelja bila srušena (minirana), a samostan zapaljen i devastiran. No, nakon 30 godina nitko ne bi rekao da je tu bilo rata, da je crkva rušena i samostan zapaljen“, objasnio je Svetinović.

Katolika u Banjoj Luci ostalo u "tragovima"

Od prijeratnih 40-ak tisuća, sada nema ni dvije tisuće u svim župama koje se nalaze oko Banje Luke, ističe Svetinović.

„Da, nekad je, prije rata, kad je u Banjoj Luci bilo katolika, Božić bio drugačiji. Crkve su bile prepune. No danas, to je sasvim jedna druga, tužna priča. I bojim se da će morati puno Vrbasa proteći da se po tom pitanju nešto promijeni na bolje, a možda se to više nikad neće ni dogoditi. To samo Bog zna“, izjavio je Svetinović.

Vjerski običaji

Kada su u pitanju običaji, njih je mnogo, a i sami svećenici se slažu da se oni razlikuju od mjesta do mjesta. Ipak, svećenik Svetinović kazao nam je više o običajima iz njegovog kraja.

„Badnji dan je dan uoči Božića. U mome kraju, odakle sam ja rodom, Mrkonjić Grad,  na Badnjak preko dana bi se pekla pečenka na ražnju. To bi radili pretežno muškarci, a žene bi se bavile kućanskim poslovima i spremanjem kolača i drugih jela. Djeca bi većinom ’smetala’ ili kod onih koji peku pečenicu ili kod majki i baka koje bi se predano dale u pripremu s hranom i slasticama. Do večeri bi se svi ti poslovi završili, i muški i ženski, i nakon što bi poradili na svojoj higijeni, onda bi se počelo s kićenjem bora. Ne nikako prije Badnje večeri. Nažalost, to više danas nije slučaj“, kazao je Svetinović za naš portal.

Kad bi se taj dio posla završio, onda bi se malo predahnulo od sveg posla tog dana i tada bi se lagano počelo sa spremanjem za polazak na misu, svima poznatiju kao ponoćku.

„Također, treba naglasiti kako se na Badnjak i postilo. Iako se pekla pečenka, nisu se smjeli prsti oblizivati, isti je slučaj i s onima koji su pravili kolače. Ponoćka je uvijek bila točno u 24:00 sat i kad bi se došlo s ponoćke, onda bi se objedovalo sa svim onim što se na Badnjak spremalo“, prisjetio se Svetinović.

Što bismo trebali raditi za božićne blagdane i gdje je danas katolička vjera

Nažalost, one prave, istinske i življene vjere polako nestaje, danas je to sve samo folklor, parada, komercijalizacija, riječi su Svetinovića.

„Osobno u razgovoru s ljudima, malo doživljavam da vjernici stvarno znaju što je to Božić i da to nije ono što mi danas imamo. Nažalost, i advent tj. došašće više nije što je nekad bilo. Danas već s adventom počinje ambijent Božića što je sasvim pogrešno i izvrnuto“, istaknuo je Svetinović.

Po pravilu, svaki vjernik katolik bi se za Božić trebao ispovijediti

„Budući da ne postoje bezgrešni ljudi, a Božić je takav po sebi da jedni drugima trebamo opraštati, izmiriti se najprije s Bogom, s bratom i sestrom čovjekom i sa samim sobom. Smisao Božića se gubi ako se čovjek ne ispovijedi i ne pričesti na Božić, onda sve ono slavlje biva prazno i bez pravog smisla“, pojasnio je Svetinović za naš portal.

Sve češće praznovjerje

„Nažalost, do danas se i među katolike uvuklo dosta praznovjerja. Jednim je to dijelom došlo preko pravoslavlja, a jednim dijelom jer su ljudi sebi dali za pravo sami nešto tumačiti i objašnjavati. Većinom praznovjerja nastaju kad nema dovoljno svećenika koji će sve to pratiti i nadgledati i koji će budno ’bdjeti’ nad svojim vjernicima da se vjera ne ’zaprlja’ nečim što ona zapravo nije“, kazao je Svetinović.

Svetinović je naglasio da se plaši da zadnjih nekoliko godina samo upućujemo prazne i bez sadržaja riječi koje samo "zvone", ali ne daju ploda. Ipak, nade za svjetlost i budućnost ima.

„Stoga bih svima nama, pa i sebi samome stavio na srce sljedeće. Prestanimo čestitati samo riječima, nego to što čestitamo počnimo živjeti svojim djelima. Tek tada ćemo se moći nadati boljem sutra ne samo za sebe, nego i generacije koje dolaze. Neka je čestit Božić svima i srce ispunjeno željom da činimo dobro“, zaključio je Svetinović.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.