STRUČNJAK ZA MORSKE PSE Modrulj ne predstavlja opasnost za kupače, a šansa da ga susretnete u Neumu ekstremno je mala

Našu vijest koju smo objavili u ponedjeljak, o ulovu morskog psa modrulja u neumskom akvatoriju prenijeli su brojni mediji iz BiH i regije, no mnogi od njih koristili su senzacionalističke naslove koji nemaju veze sa činjenicama. 

Portal Hercegovina.info kontaktirao je vodećeg bh. i jednog od top europskih stručnjaka za morske pse, ihtiologa Andreja Gajića, kako bi čitatelji imali najtočnije informacije o ovom morskom psu, o ulovu u Neumu, te o stvarnoj opasnosti koju on predstavlja kupačima.

FOTO  U Neumu ulovljen morski pas modrulj

Lokalni ribar danas je u Neumu ulovio Modrulja, morskog psa koji je još poznat pod nazivima modri kučak, pas modrac, pas modrak, pas modrulj ili zupka. Kako javljaju čitatelji hercegovina.info…

Andrej Gajić suosnivač je Sharklaba, neprofitne organizacije koja se primarno bavi istraživanjem prečnoustih riba (morski psi, ražovke) na području Sredozemlja. Trenutačno je rukovoditelj Odjela za proučavanje morskih životinja Shark Tales pri National Geographicu te je generalni direktor Sharklaba. U sklopu terenskih istraživanja proučava morska staništa na području Sredozemnog, Jadranskog i Crvenog mora, dok su laboratorijska istraživanja vezana za detekciju, tretman i prevenciju oboljenja kod morskih pasa. Opsežno je istraživao podmorje Neumskog zaljeva i istočnog Jadrana.

Autor je više oko 70 znanstvenih radova, dvije knjige i nekoliko kraćih dokumentarnih filmova.

Gospodine Gajić, upozorili ste na brojne dezinformacije o modrulju koje su se mogle pročitati u medijima zadnjih dana. O čemu je riječ?

Primijetio sam tu dosta dezinformacija, najprije dosta portala je objavilo tekst koji pokriva biologiju vrste koja je poprilično netočna. Tamo su navedene informacije da je primjerice modrulj dubinska vrsta, da je najopasnija vrsta, što je vrlo daleko od istine.

Što je istina o modrulju, mediji su, kako se čini dijelove prenijeli sa wikipedije?

Modrulj je najčešća vrsta tih pelagijskih, pučinskih morskih pasa u Jadranu. Nalazimo ga svugdje u svijetu, a može se primijetiti kako na površini mora, tako i do 300 metara dubine. Zabilježeni su zaroni i do 1000 metara dubine.

Do obale, ili do zaljeva. osim ako nije mladunac dolazi jako rijetko. Susreti u kanalima nisu dosta česti osim kada juvenilne jedinke dođu jer tu love i osjećaju se sigurnije. On je visoko migratoran, kreće se i prelazi velike distance.

Da razriješimo dilemu, je li modrulj opasan po čovjeka?

Što se opasnosti za čovjeka tiče, ne predstavlja opasnost.

lstina, nekoliko je zabilježenih slučajeva napada modrulja u povijesti, ali modrulj se generalno ne smatra vrstom opasnom za čovjeka. Nemojte vjerovati Wikipediji, ja dosta radim s modruljem, to je morski pas koji naraste više od tri metra dužine, a kapitalni primjerci mogu biti do četiri metra dugački i teški preko 200 kila. Ono što je zanimljivo kod njega je da je živorodan, koti se, ženka nosi 15 do 30 embrija i oni kad se rode mjere oko 40 do 45 cm ukupne dužine tijela.

Dakle ovaj ulovljen u Neumu je bio beba?

Ovaj u Neumu bio je dug nekih 1,20 metara i težak 12 kg. To je juvenilna jedinka. I ovo nije prvi put da ja vidim modrulja u Neumu. U zadnjih 10 godina vidio sam ih možda tri ili četiri puta. Nalaz je interesantan i nije neočekivan, ali je definitvno raritet.

Čime se modrulj hrani?

Zanimljiva je njegova prehrana modrulja, on se hrani širokim spektrom plijena, oslić, bakalar, skuša, haringa, manji morski psi, morske ptice koje ugrabi s površine, često mu nalazimo perje u želucu, zatim jede razne beskičmenjake, rakove, ali i nažalost u želucu mu znamo pronaći i razno smeće iz brodova...

Ponavljam, nije vrsta koja je opasna po čovjeka, no ne preporučuje se hranjenje, uznemiravanje, niti interakcija, jer u tom slučaju je potencijalno opasan. Modrulj je stalni stanovnik Jadrana, široko rasprostranjen, i veoma je bitan za zdravlje ekosustava u Jadranskom moru.

Nije nikakva novina da je on tu prisutan, to je njegovo stanište, pa čak uključujući Neum, koji je dio većeg ekosustava i on tu može doći, kao što je i ovaj došao.

Proučavate Neum i njegovo podmorje, kakve još zanimljive vrste  žive tu?

Bude tu svega, meni je zanimljiva jedna velika populacija morskih golubova i raža žutulja nastanjena u zaljevu Neum-Klek i Malostonskom zaljevu. Tu populaciju sam dugo proučavao.

U zadnje vrijeme radimo na jugu Albanije sistematska istraživanja, no imamo plan nastaviti i sa proučavanjem podmorja Neuma.

Kakav je status ugroženosti modrulja kao vrste, je li ribar prekršio ikakav zakon ovim ulovom?

Neposredno nako što su ulovili modrulja, ribari su se odmah meni javili. Takav čin moram pohvaliti. Što se ulova tiče, on je bio slučajan, ribar nije ciljano lovio, nije mogao znati što će se uloviti u mrežu. Modrulj je bio mrtav kada ga je izvukao, a javio je meni čim ga je ulovio, i dok god imamo kontakt znanstvene zajednice i lokalnih ribara, zakonski tu nema nikakvih problema.

Korisno je jer smo mi smo trebali znati gdje se koje vrste kreću, i da možemo pratiti dinamiku populacija, ekosustva i svaka jedinka koja se prijavi je nama točkica na mapi i znači nam puno.

A što se ugroženosti i zaštite tiče, nažalost kod nas u BiH ništa nije zaštićeno. Modrulj je kritično ugrožen, njemu prijeti izumiranje u cijelom Mediteranu u sljedećih 50 godina. Na crvenoj je listi u svijetu, no onaj koji je radio cvrvenu listu za BiH, na nju nije uvrstio modrulja, odnosno morska fauna nikako nije obuhvaćena, što je po meni katastrofalna pogreška. Postoji na razini županije zakon o morskom ribarstvu, no na federalnoj razini nema ništa i to je siva zona.

Je li izlov u neumskom akvatoriju prevelik s obzirom na malu morsku površinu?

Nije, u odnosu na dijelove Jadrana gdje mi radimo, još uvijek nije, to je malo negospodarsko ribarstvo i tu je stanje puno bolje nego recimo u Albaniji gdje sada radim.

Istraživanja vršimo u Vlori na jugu Albanije, gdje godišnje imamo 80.000 jedinki morskih pasa. Bilježimo 23 vrste koje se konstantno pojavljuju.

Imamo li se čega bojati, možda velike bijele psine?

Beba Velike bijele psine viđena je u Zadru u rujnu prošle godine. U zadnjih 100 godina zabilježeno je 60-ak susreta sa Velikom bijelom u Jadranu. Većina tih susreta dogodila se prija 1990. godine.

Recimo Mako morski pas je učestao na jugu Jadrana, mi svake godine u Albaniji imamo barem tri ili četiri juvenilne jedinke koje zabilježimo, a imali smo i jednog odraslog primijećenog prije 2 i pol godine, koji je bio preko 3 metra dug.

To su poznatije i potencijalno opasnije vrste koje se mogu sresti u Jadranu, no treba napomenuti da one žive u otvorenim vodama daleko od obale tako da je šansa za bilo kakav susret ekstremno mala. 

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.