Srpski car Boris Dežulović i hrvatski domoljubi Josip Šimunić, Mija Martina Barbarić i Dalibor Ravić

...dok je njegov brat Kožo uhvatio zadnji avion i odletio za Beograd, i od tada nismo ništa čuli o njemu.

Mi, branitelji oboljeli od PTSP-a, ostali smo malo zbunjeni kad nam je Kožin brat počeo govoriti kako su Kožo i Boris Dežulović angažirani u srpskom memorandumu „SANU 2", kojim je predviđeno devet točaka postupka kojim bi se pokušalo obnoviti gubitak teritorija Velike Srbije, tj. Srpske Krajine u Hrvatskoj, Federacije BiH, Crne Gore i Kosova. U početku smo bili zatečeni takvom informacijom, i mislili smo kako je Kožin brat, kao i mi sami, tek obolio od PTSP-a, a onda smo, čitajući tekstove u sarajevskom Oslobođenju (iz kojeg izdvajamo kratki pasus: „Bosanskohercegovački Hrvati, shvatili ste, ponekad su baš poput mrkog medvjeda iz Kožinog vica. Nema te trave i toga džointa koje im braća iz Matice Domovine ponude, a da ga oni neće oduševljeno prihvatiti, svaki put ga junački povući do pete i skočiti u ambis, i baš svaki put pedalj-dva iznad tla shvatiti da nemaju krila, i da su ga opet lijepo popušili"), koje piše Boris Dežulović (koji se isto tako odnedavno nalazi u Beogradu), i iščitavajući memorandum "SANU 2" shvatili kako je na scenu stupio novi srpski projekt u koji su uključeni srpski carevi koji će proglašavati hrvatske domoljube luzerima. Naš istraživački tim je otkrio kako je „SANU 2" osmišljen u sljedećih devet točaka:

1. Umanjiti odgovornost Srbije za počinjene zločine i razaranja, i optužnicama, potjernicama i montiranim sudskim procesima protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova staviti je u ravnopravan položaj sa državama u okruženju.
2. Odvratiti pažnju regionalnih i međunarodnih medija sa završnih procesa bivšim pripadnicima srbijanskog političkog, obavještajnog i vojnog vrha i političkog vrha Republike srpske kojem se sudi u Haaškom tribunalu
3. Susjedne države BiH, Hrvatsku i Kosovo dovesti u položaj da odustanu od tužbi najavljenih pred međunarodnim sudovima.
4. Pokajničkim akcijama dovesti Srbiju u jednak položaj sa stradalim i oštećenim državama iz okruženja.
5. Inzistirati na zatvaranju Haaškog tribunala i na suđenju generalu Ratku Mladiću pred domaćim pravosuđem.
6. Destabilizirati vlade susjednih država, provocirati unutarnje nezadovoljstvo i nemire i slabiti oštricu optužbi protiv Srbije.
7. Pomagati odcjepljenje Republike Srpske.
8. Inzistirati na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj, Crnoj Gori i Kosovu i izvršiti tranziciju srpskih zajednica u državama regije u unitarnu, svesrpsku zajednicu.
9. Zaustaviti odvajanje Vojvodine, spriječiti dalju regionalizaciju Srbije i oslabiti djelovanje Islamske zajednice u Sandžaku.

Dva sura orla koja spominje Boris Dežulović u svojoj kolumni u Oslobođenju su u biti dva bela orla, a Josip Šimunić, Mija Martina Barbarić i Dalibor Ravić su hrvatski domoljubi koji brane hrvatske povijesne vrijednosti i okarakterizirani su kao napušeni mrki medo koji treba završiti u ambisu Velike Srbije, slično poput Vukovara ili Srebrenice. Nakon Feral Tribuna i ugovora s đavlom u Globusu, mi branitelji oboljeli od PTSP-a tek sada vidimo koliki si ti car, Dežuloviću!

Poznavajući Dobricu Ćosića koji preko Srpske akademije nauka i umjetnosti decenijama upravlja novinarima, sportašima, umjetnicima i intelektualcima na prostorima bivše Jugoslavije, jasno nam je kako je splitski, tj. danas beogradski car Boris Dežulović ponovno angažiran u točki 6 srpskog memoranduma „SANU 2", i nije nimalo slučajno što piše za sarajevsko Oslobođenje koje se stavilo u funkciju lijeve projugoslavenske politike. Ako Borisu Dežuloviću pridodamo sarajevskog, tj. sada već zagrebačkog cara Miljenka Jergovića (koji veliča Dražu Mihailovića, a Josipa Šimunića naziva nacističkim gadom), zatim Zlatka Lagumdžiju (ministra vanjskih poslova FBiH zvanog Walter, koji kontrolira sve procese u FBiH, posebice Federalnu televiziju), fra Luku Markešića, Savu Štrbca, Milorada Pupovca, Željka Jovanovića, Freda Matića, Zvonku Bogdana, Slavu Kukića, Senada Hadžifejzovića, Severinu Vučković i slične, jasno je kako su Dobrica Ćosić i SANU pronašli odgovarajuće ljude i političke organizacije na prostorima koje je Velika Srbija izgubila u Domovinskom ratu. Srpski car, Boris Dežulović, smislio je fenomenalan fol zbog kojeg ga je i angažirao Dobrica Ćosić, a on glasi: „Sve u stihu, sve u prozi, sjedi na moj pa se vozi!" ili „Sve u vicu i šali, pa ga Hrvatima privali!"
Jebote Dežuloviću, nismo mogli ni u snu zamisliti kakvi ste, ti i Dobrica Ćosić, carevi!

Znamo kako kralj kraljeva kraljuje kraljevima, a što se nas, hrvatskih branitelja, tiče, za nas je car gol, i stoga te molimo da odjebeš u skokovima tamo daleko, daleko od mora!
Puno pozdrava od hrvatskih kraljeva iz Bosne i Hercegovine!

KOORDINACIJA UDRUGA PROIZIŠLIH
IZ DOMOVINSKOG RATA