Sarajevo: Održan skup o pravu na uporabu hrvatskog jezika u BiH

Predavači na znanstvenom skupu su bili: dr. sc. Mario Bernadić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu;prof. dr. Marinko Pejić, predsjednik Hrvatskog društva za znanost i umjetnost BiH;Tamara Čapelj, profesorica i lektorica za hrvatski jezik; Ivana Krstanović, magistrica engleskog jezika i lektorica za hrvatski jezik;mr. sc. Goran Radoš, komunikolog, i drugi.U raspravi koja je uslijedila nakon predavanja sudjelovali su članovi Hrvatskog društva za znanost i umjetnost BiH.

Cilj ovog znanstvenog skupa bio je upoznati nazočne sa specifičnim i kulturnim obilježjima te društvenom ulogom i sociolingvističkom funkcijom hrvatskog jezika u BiH te ih osposobiti za razumijevanje i kritičko propitivanje fenomena jezika u suvremenom društvu.

„Jezik je temeljno komunikacijsko sredstvo među ljudima, ali ono je često i mnogo više od toga. Pokatkad je jezik i princip kulturološke i socijalne identifikacije, a u južnoslavenskom kontekstu jezik se već dugo može smatrati i važnim principom nacionalnih jedinstava. Tako, njegova uloga nije uvijek da spaja, nego i da razdvaja. Ponajbolji način usavršavanja vlastitih lingvističkih sposobnosti jest čitanje. Međutim, kod nas se jako slabo čita, s tim da neki još uvijek ni ne znaju čitati, dok polovica onih koji to znaju otvoreno kažu da ne žele čitati. Osim toga, jezik predstavlja i riznicu povijesnog iskustva. U njemu se sastaje blago koje obogaćuje i traume koje su i dan danas kadre čovjeka svezati i sputati. Ovim kratkim putovanjem kroz polog hrvatskog jezika želimo ukazati na složenost samog fenomena ljudskog jezika i općenito kulture. Želimo se zagledati u njegovu snagu, ali sagledati i neke aktualne paradokse koji opominju i pozivaju na zajedničko promišljanje i djelovanje." izjavio je dr. sc. Mario Bernadić.

„Prateći sva četiri oblika fukcionalnog raslojavanja jezika, formalno-pravno možemo reći da je hrvatski jezik u Bosni i Hercegovini standardiziran i zakonom zaštićen kao jedan od tri službena jezika kojim govore pripadnici jednog konstitutivnog naroda, uzimajući u obzir njegovu dijakronijsku ili povijesnu dimenziju u našoj domovini. Gledajući dijatopijsku dimenziju, on je varijetet standardnog jezika u Hrvatskoj, a prateći dijastatičku dimenziju - on je neistražen. I to je naša jezična zbilja s lingvističkog stanovišta.

Radeći na mjestu lektora za hrvatski jezik u najvišem zakonodavnom tijelu Bosne i Hercegovine, sa svojim kolegicama uočila sam terminološku zbrku kad su u pitanju pravni instituti. Nerijetko se jedan pravni institut (stručni pravni termin) razlikuje u zakonima, i to ne samo na različitim nego i na istoj razini vlasti.

Razlog tome je vrlo jednostavan: pravo je društvena znanost koja podrazumijeva strogo definirane termine. U vrijeme donošenja novih zakona, naročito u poraću, nije bilo uspostavljenog standarda kad je u pitanju hrvatski jezik u Bosni i Hercegovini, a bili su rijetki i lektori koji su poznavali pravne institute na hrvatskom jeziku. Naša zemlja dodatno je opterećena prevođenjem zakona kojima se uvode nove institucije ili pojmovi, te je to u prvim godinama uglavnom bilo stihijski rađeno. Mnogo je novih termina koji prodiru u jezik i koje treba odgovarajuće prevesti da bi govornicima jezika bilo jasno kakve pogodnosti dolaze s njima.

S lingvističkog stanovišta, područje prava je široko i zahvaća gotovo sve aspekte života. To je iznimno važan sociolekt, jer se dotiče života svih građana zemlje, pri čemu je naročito važno da poruka bude jasno prenesena. Stoga je iznimno važno prestati gledati na jezik utopijski, jer je u Bosni i Hercegovini prirodno pravo na uporabu hrvatskog jezika, ali je potrebno daleko više znanstvenoistraživačkog rada. U doba tranzicije, jezik je izložen velikim promjenama zbog uvođenja novih pojmova i razvoja društva. Sa stanovišta sociolingvistike, trebamo li čekati na rješenja iz Zagreba ili pak raditi na sistematiziranju tako bogate jezične građe?", rekla je Tamara Čapelj.

Pjesnik Dino Porović, uz pratnju Adnana Kršlaka na gitari, govorio je stihove S. S. Kranjčevića i Tina Ujevića, hrvatskih pjesnika koji su jedno vrijeme živjeli u Bosni i Hercegovini.