Sanja Vlaisavljević: Izgubio se mali čovjek

Njegova prva radna posjeta bila je baš posjeta BiH. Ujedno to je posjeta na najvišem državnom nivou.

Piše: Sanja Vlaisavljević, Glas Srpske

Gledala sam članove Predsjedništva kako su ga pozdravljali dočekujući ga. Komšić jedva razvlačeći usta u neki poluosmijeh uz neko čudno mrdanje rukama. Izetbegović jedva otvarajući usta u neko nerazgovjetno "dobro došli" bez ikakvog, makar kurtoaznog osmijeha, dok se Radmanović malo duže rukovao i čak ljubazno smiješio gostu. Vrijedna je ova posjeta i zbog nedavne nespretne (a možda i nije nespretna!) Izetbegovićeve izjave negdje u Turskoj kako je Erdogan i naš premijer. Ovo "naš" je malo diskutabilan pojam, ali pretpostaviti je da je mislio na Bošnjake. I neka je! Čovjek je konačno javno iznio ono što se već odavno osjeća u Sarajevu i šire.

Politički izbori

Toga dana na svečanom ručku u nekom sarajevskom restoranu trebao je biti i Milanovićev partijski kolega. Lokalni lider SDP-a, ali nije. Veli nije imao pandana u hrvatskoj delegaciji. Kako je sa Milanovićem bio njegov zamjenik ministar vanjskih poslova tako je i Lagumdžija poslao svoju zamjenicu na susret sa hrvatskom delegacijom. Osim toga, lider bh. SDP-a je imao i neke druge obaveze a ne samo da ruča sa premijerom susjedne zemlje. Morao se susresti sa turskom delegacijom i provesti ne malo vremena. Ako neko slučajno prepozna vezu Lagumdžijinog političkog izbora za taj dan sa Izetbegovićevom izjavom o turskom-našem premijeru, onda je maliciozni nacionalista. Lider bh.

SDP-a je, između ostalog, izjavio da je za njegov ukus u Milanovićevoj posjeti "bilo previše retorike o narodima, a čovjek se tu nije vidio." Baš je neobično što lideri Srbije i Hrvatske pričaju o konstitutivnim narodima u BiH. Istini za volju, kada se priča o Bošnjacima, onda se priča isključivo o Čovjeku i tu se gubi svaka nacionalna nota, jer kad se kaže Bošnjak misli se Bosanac, patriota, građanin. Stoga može biti i sasvim prihvatljiva Lagumdžijina opaska da je previše priče o narodima. Nije ni Milošević, istini za volju, svojevremeno pričao puno o narodima. Pričao je više o ljudima i građanima. I ne samo to. I on je govorio kako niko u Jugoslaviji nema nikakvih problema te kako je Jugoslavija dovoljno dobra za sve njene građane.

Proste činjenice

Kaže Lagumdžija povodom Milanovićeve posjete BiH još i to da njegov nedolazak na ručak "treba tretirati kao iskazivanje stava koji sam već rekao i koji je iznio predsjednik Komšić na sastanku, a to je da BiH nije prosti zbir tri etničke grupe već se sastoji od četiri miliona građana." Ovo je zaista vrijedna pažnje izjava. Odatle proizlazi da sam Komšić, koji inače figurira kao hrvatski član Predsjedništva, sebe ne smatra predstavnikom nekog naroda nego svih onih "običnih ljudi uguranih u brojku od četiri miliona."

Tako su hrvatski član Predsjedništva i njegov partijski šef skloni da onako od svoje volje ukinu hrvatskog člana Predsjedništva, a kada bi takvog i bilo oni nipošto ne bi htjeli s njime da ručaju. Ne bi to bio neki Čovjek! Ali ne treba sumnjati da ovi političari poštuju Ustav BiH i principe izbora članova Predsjedništva ove zemlje kao i prostu činjenicu da BiH jeste zajednica ravnopravnih naroda. I građana, dakako! Ali ne kao prostog zbira pojedinaca na što bi ih u svome praktičnom djelovanju očito htjeli svesti političari SDP-a BiH. Prosti zbroj građana ne bi smio igrati ulogu ni pri određivanju političkog uticaja svakog od tri naroda, jer bi to upravo Hrvatima bila prijetnja da ih se može jednoga dana svesti na nacionalnu manjinu. Stoga konstitutivnost naroda a ne naprosto jednakost građana jamči održivost bh. političke zajednice.
Baš onako kako je to i Milanović rekao: "Hrvati su konstitutivan narod, a BiH je prema Ustavu zemlja tri konstitutivna naroda..." I dodao još: "Sada ćemo tražiti putove da se za bh. Hrvate u okviru BiH nađe nešto što je fer odnos, nešto što je fer aranžman, nešto što nije samo formalno zakonski, već nešto što odražava duh zakona." Dakle, prosto je nevjerovatno da je "predsjedniku Komšiću" bilo malo previše priče o narodima imajući u vidu da je Milanović samo iznio notornu činjenicu o neravnopravnosti jednog naroda i ukazao na potrebu za pravičnim rješenjem. Doduše nikoga ne mogu začuditi prigovori koje na ovakve stavove upućuje neko ko je na nepravičan način zauzeo fotelju u Predsjedništvu.

Hrvatsko pitanje i konkretni problemi

Novinar Josip Vričko je ovim povodom napisao zanimljiv komentar: "Željko Komšić se svome Predsjedniku povjerio kako je i on izgubio apetit jer se u Predsjedništvu uglavnom govorilo o hrvatskom pitanju. Budući je već i njegova nazočnost bila dovoljan dokaz da je to pitanje riješeno, Komšić misli kako bi se trebali početi baviti konkretnim problemima". Valjda bi sarajevski Hrvati učlanjeni u SDP ili oni koji su predvođeni fra Lukom Markešićem trebalo da posluže kao krunski dokaz da je hrvatsko pitanje u BiH riješeno, te da je svaki dodatni zahtjev izlišan. Ovo me podsjeti na prošlogodišnju emisiju na FTV-u. Voditelj, Hrvat po mjeri federalnog javnog servisa, Vlado Marić i gost HDZ-ov Hrvat Marinko Čavara.

U raspravi se, između ostalog, dotaklo i pitanje uvođenja hrvatskog kanala. Ponositi TV Hrvat se trudi biti retorički veći Hrvat od svakog zagrebačkog lingviste i veli Čavari: "A zašto se Vi zalažete za hrvatski kanal?" Ovaj odgovora: "Zato što Hrvati moraju imati kanal na svome jeziku." Marić na to opet samouvjereno insistira: "Ali ja govorim hrvatski jezik i nitko mi ne brani." A na to konačno odgovora Čavara: "Je l', ali Vi ipak niste kanal."

Eh tako isto i Komšić kao i njegov šef smatraju da nije potrebno ništa više u BiH za Hrvate od samog Komšića u Predsjedništvu. A "fer odnos, fer aranžman i duh zakona" o kojima je govorio Milanović, e to već spada u sferu nacionalističkih velikohrvatskih zahtjeva.

Nego, kome li je sve uistinu Erdogan premijer, a kome li je to Komšić, hrvatski član Predsjedništva?