RTV VISOKO Nekadašnji radnici još čekaju svoja prava

RTV Visoko
misbih.ba

Kako je još 2018. godine pisao Mediacentar Sarajevo tadašnje Općinsko vijeće Visoko, na čelu s bivšom načelnicom Amrom Babić, donijelo je 2017. godine odluku da se to javno poduzeće gurne u stečaj, a da se televizijski i radijski program nastave emitirati preko Javne ustanove „Centar za kulturu i sport“.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Regulatorna agencija za komunikacije je 20. veljače 2018. godine donijela odluku o prijenosu dozvole za radijsko i televizijsko emitiranje s JP RTV Visoko d.o.o. na „JU Centar za kulturu i informiranje Visoko“, da bi nedugo nakon sjednice održane 26. svibnja jedan dio radnika napustio RTV Visoko odnoseći pritom kompletnu tehničku opremu u prostorije Centra za kulturu i informiranje.

Kako dalje objašnjava Jazić, lokalna vlast do danas nije poduzela ništa osim što je jednu radnicu vratila u radni odnos, a njih petero je ostalo u istom statusu kao i 2018. godine, prenosi Mapa istraživačkih sadržaja.

“Nas pet nismo ni u kakvoj političkoj stranci, a ta kolegica jest i ona je nagrađena, pretpostavljam, direktorskom funkcijom, a mi ostali smo ostali na istom statusu kada je u pitanju RTV Visoko. U međuvremenu, mi smo se svi snašli. Nitko ne želi da se vrati u to poduzeće odnosno sada već javnu ustanovu”, ističe i dodaje kako se to sad zove Centar za kulturu, sport i informiranje i da je svakome jasno da onaj tko te hrani, tko te financira, tko ti daje plaću, ima apsolutnu moć da ti naredi kako ćeš neke stvari raditi, a kako nećeš raditi.

“Ja zaista u to ne ulazim. Komu to može stat u obraz nek radi, ja to neću, ne znam”, poručuje.

U iščekivanju vlastitih prava

Bivši radnici su podnijeli, kako objašnjava Jazić, tužbu Općinskom sudu u Zenici po pitanju naknadne štete jer su dobili od Općinskog suda u Visokom presudu po radno-pravnom odnosu gdje im dođe šest do devet godina neuplaćenog staža i razlika u plaći i toplim obrocima za koje su bili oštećeni.

“Kada smo to podnijeli Općinskom sudu u Zenici mi smo tužbu naslovili na Javno poduzeće RTV Visoko i Javnu ustanovu tada Centar za kulturu i sport koja je bila pravni sljednik RTV Visoko s obzirom na to da je jedan znatan dio ljudi iz upravljačke strukture prešao da radi u tu javnu ustanovu. Kompletna oprema je prenesena u tu javnu ustanovu. I pokretna i nepokretna imovina. Zatim, dozvole za emitiranje programa su prenesene s tačke A na točku B. Mi smo tužili njih. Kada smo došli na sud bili smo zaista spremni”, navodi.

Jazić dalje ističe kako su konstatirali na tim sudskim raspravama kako je stečajni upravnik razgovarao s ljudima iz općine i s ljudima iz ustanove Centar za kulturu i sport, a što zakonski nije smio da radi.

“Onda su predložili svog svjedoka, koja je u tom trenutku bila direktorica Centra za kulturu i sport. Na sveopće iznenađenje svih prisutnih u sudnici, ta svjedokinja je iznijela nekoliko frapantnih podataka: da zaposlenici koji su prešli s RTV Visoko u Centar za sport i kulturu nisu imali nikakvih dokumenta, od rodnog lista do dokumenata o stečenoj školskoj spremni, ali da su došli s otkucanim, pripremljenim rješenjem za koje pozicije se postavljaju u Centru za sport i kulturu”, ističe on.

No, sudionica je ipak donijela odluku, objašnjava Jazić, da oni nisu u pravu jer nisu tužili ispravnu instituciju.

Nakon te odluke njih četvero bivših zaposlenika podnijelo je tužbu u Tužiteljstvu Zeničko-dobojske županije (ZDŽ), a drugi kolega je samoinicijativno krenuo u tužbu, samo što je on tužio općinu, a ne javnu ustanovu i poduzeće.

“On je otkupio arhivsku građu RTV Visoko. Mi podnosimo Tužiteljstvu zahtjev da oni pokrenu postupak, a pokreće taj naš kolega svoj postupak paralelno, ali s potpuno drugačijom osnovom. Jedan znatan dio dokumentacije iz našeg slučaja na neki način prelazi kod tužitelja koji vodi postupak kod našeg kolege. Nas se odbija. Tužiteljstvo ZDŽ, odnosno nadležni tužitelj, odbija naš zahtjev kao neosnovan. Poslije saznamo da je netko iz našeg slučaja dostavljao dokumentaciju, određene dokumente, tužitelju B, a tužitelj A je bio pokriven time da nema dovoljno dokaza. Onda je tužitelj B kazao da ne može dva puta po istoj osnovi voditi proces. Tako da je pojeo vuk magarca”, zaključuje Jazić.

S obzirom na to da je Visoko dobilo status grada 2019. godine, Tacno.net je poslao upit gradu Visoko što je učinio povodom situacije bivših zaposlenika RTV Visoko, do objave ovog teksta nismo dobili odgovor.

Mapa istraživačkih članaka u BiH