Roštilj, izleti i putovanja i ove godine u BiH obilježje su 1. svibnja

I ove godine Međunarodni praznik rada prolazi bez velikog radničkog bunta, a građani tradicionalno ovaj praznik provode na izletištima i u druženjima. Dok radnici u čitavom svijetu 1. svibnja masovno izlaze na ulice tražeći bolji socijalni status, poštivanje radničkih prava, veće plaće i bolje uvjete rada, u BiH to nije slučaj. Stoga bi se moglo zaključiti da je bh. radnicima dobro. Ipak status bh. radnika, posebno u realnom sektoru, daleko je od dobrog, piše Večernji list BiH.

Daleko od dobrog

Prosječna plaća u BiH tek je oko 900 KM, a kada se uzmu u obzir životni troškovi, mali je broj kućanstava čija primanja mogu pokriti troškove potrošačke košarice. Prosječna plaća obično traje do 18. u mjesecu, dok većina obitelji ne može dočekati ni polovinu mjeseca. A da ne govorimo o umirovljenicima čije mirovine nikako doseći polovinu prosječne plaće. A gdje su nezaposleni? Sve ovo daleko je od dobrog, ipak prosvjedi su na razini slučajnog susreta nekolicine ljudi. Sindikat radnika trgovine i uslužnih djelatnosti BiH - STBiH organizirali su u ponedjeljak u podne online prosvjed pod nazivom "Slobodni za praznike!". Cilj prosvjeda je ukazati na potrebu da i radnici i radnice u sektoru trgovine i usluga imaju pravo provesti praznike sa svojim obiteljima. Prosvjedu se priključilo nekoliko desetaka tisuća ljudi, anonimno iz udobnosti doma. Dakle, virtualni, a ne stvarni prosvjedi nisu ni sjena dana koji je postao simbol borbe za radnička prava. Međunarodni praznik rada, 1. svibnja obilježava se u znak sjećanja na velike radničke prosvjede održane u Chicagu 1. svibnja 1886. Na ulice je izašla masa od oko 40.000 radnika ističući zahtjeve simbolizirane u tri osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. Vlast je na prosvjednike poslala policiju te je izbio žestoki sukob, pri čemu je šest radnika ubijeno, a njih pedesetak ranjeno. Mnogo je prosvjednika uhićeno, a vođe štrajka izvedeni su pred sud. Petero ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju. Tri godine kasnije na prvom kongresu Druge internacionale odlučeno je da će se svakog 1. svibnja održavati prosvjedi dok god radnici ne izbore pravo na dostojan život i rad. A bh. radnici ni 133 godine poslije nisu se izborili za svoja brava, a, budimo iskreni, i ne bore se.

Gužve na granici

Borba za prava ili izlet ili putovanje za 1. svibnja? Bh. radnici izabrali su ovo drugo. Stoga se na graničnim prijelazima očekuju velike gužve, na što su upozorili i iz BIHAMK-a. Mnogi su spojili vikend s praznicima i zaputili se izvan BiH, dok će zasigurno i mnogi državljani BiH koji žive u susjednim i drugim zemljama u tom razdoblju krenuti put BiH. S druge strane, samo loše vrijeme spriječit će kolone vozila na putu k izletištima gdje se u BiH tradicionalno obilježava 1. svibnja uz janje na žaru i neizbježni roštilj. Slike BiH na 1. svibnja posljednjih 20 godina odaju dojam da radnici i nemaju problema, s druge strane bunt iskazuju iseljavanjem jer smatraju da u BiH ne mogu učiniti ništa.