FOTO  Rođaci iz Čitluka imaju gotovo 500 stabala smokava

Vinogradarstvo i vinarstvo u Brotnju imaju dugu povijest i danas područje Brotnja predstavlja svojevrsni raj što ga priroda može podariti. U Brotnju se od davnina živjelo od proizvodnje grožđa i vina. No ljudi u ovom kraju Hercegovine bave se i drugim kulturama. Na samom izlazu iz Čitluka prema Mostaru posjetili smo dvojicu rođaka iz obitelji Sušac, Franju i Viktora koji se godinama bave sadnjom smokava. Na nekoliko parcela oni imaju nešto manje od 500 stabala smokava te su jedni od najvećih proizvođača u Hercegovini.

"Ovaj nasad je star više od dvadeset godina i toliko se dugo se već bavim ovim poslom. No, moja obitelj se od davnina bavila voćarstvom, tako da mogu reći da imam smokvu koja ima korijen star 100 godina. Parcela na kojoj se nalazimo ima četiri duluma na kojima ima 120 stabala. Ukupno OPG Sušac u koje smo u uključeni ja i moj rođak Viktor broji nešto manje od 500 stabala na nekoliko parcela. U ovom dijelu Hercegovine to je najveća plantaža, a mislim da samo jedan čovjek iz Aladinića kod Stoca broji njih još više", kaže za Hercegovina.info Franjo koji nas je dočekao u jednom od starijih smokvenika ovog OPG-a.

Suša je malo poremetila ovogodišnji rod.

"Ovu godinu je označila velika suša koja je možemo reći šokirala smokve. Nakon toga je došla jedna blaga kiša koja ih je oporavila. Rod je bio malo ispod prosjeka godine. Što se tiče roda po jednom stablu, to ovisi o dosta faktora. Prvo je bitno u kakvim je uvjetima stablo, je li to uska ili široka sadnja, ali ako nije intenzivna obrada tla, onda imamo oko 20 kilograma smokvi po stablu", ističe.

Iako je smokva jedna od rijetkih kultura koja ne zahtjeva prskanje, ipak treba puno posla i truda.

"Oko smokve treba raditi kao i oko svih ostalih biljaka. Treba ih obrađivati, uništavati korov, obrezivati, nagnojiti itd. Što se tiče prskanja koje ste spomenuli, ima ljudi koji smokve prskaju u rano proljeće bakrovim uljem. Međutim, dobrom rezidbom i uklanjanjem suhih i bolesnih grana to se može izbjeći i mi to tako radimo i izbjegavamo prskanje. Navodnjavanje je jako bitno. Ja nikome ne bi preporučio da sadi smokve ako neće praviti navodnjavanje, jer smokva treba puno gnojiva i vode. Ona ima veliku listnu masu i velike grane te su joj samim tim potrebne hrana i voda. Tek nakon što nahranimo rane i listove, onda se hrani i plod", dodaje naš sugovornik.

Što se tiče vrsta koje posjeduju Franjo nam kaže:

"Prednjači jarakovka, a imamo petrovaču, crnicu, zelenku i tenicu. Svaka ima svoje osobine. Primjerice, tenica je nježna, ona je najslađa i najbolja za sušenje. No, zato daje najmanje roda. Jarakovka nije za sušenje, ona je najbolja za preradu i džemove koje radimo".

Posebna je nova parcela s koje se pogled prostire na cijeli Čitluk. 

"Ova plantaža je stara četiri godine. Ovdje smo posadili mlade sadnice, 80 stabala smokve. Prošle godine smo već nešto brali, a ove godine imali smo urod preko tone. Na ovom mjestu su prije tridesetak godina boravile ovce i krave i imali smo jako dobru podlogu. Uveli smo i sustav navodnjavanja kap po kap što je jako bitno", kaže nam Viktor. 

Mikrolokacija je jako bitna.

"Položaj ove parcele je okrenut ka jugu i nema veliki vjetrova i leda. Čak i kada je pao snijeg i bio led u Čitluku ove godine, ništa se nije osjetilo. Nije bilo nikakvo poremećaja", kaže Viktor Sušac za naš portal.

Smokve se beru od početka srpnja.

"Berba je najproblematičnija. Kada smokva dozrije treba svaki dan obilaziti sva stabla i čistiti i od zrelih smokava jer nove dolaze. Na hektar sigurno treba četiri do pet berača koji stalno beru i svrstavaju smokve. Jedna berba je 1. srpnja, to su petrovače koje rađaju za Petrovdan, pa ponovno iz Velike Gospe, dok jednorotke jarakovka i tenica na rod dolaze krajem kolovoza".

Svoje smokve najviše plasiraju tržnicu u Čapljini.

"Nama najviše odgovara plasman u svježem stanju. Naše smokve najviše plasiramo na tržnicu u Čapljinu, a postoje i neki drugi dobavljači. Što se tiče cijene ona je danas u Čapljini od 2,5 do 3 marke po kilogramu. Suhe smokve također nekada budu po toj cijeni, a znamo da je za suhu smokvu potrebno barem tri kilograma svježe smokve, tako da je sada najpovoljniji plasman u svježem stanju."

No, krenuli su i s preradom.

"Naš OPG ima i svoje druge proizvode od smokve. Ono što ne ide u svježu smokvu mi sušimo i ostavljamo sa strane. Međutim, kada je riječ o sušenju to je sporadično. Nema ozbiljne tvrtke koja to radi. Mislim da se tek sada pojavila jedna tvrtka u Čapljini koja je nabavila stroj i odlučila se baviti tim. Za sada radimo samo svoj džem od smokava. U budućnosti ćemo ići više na preradu. Na smokvi se mora iskoristiti sve, i suhe i one koje su prezrele", naglašava.

Upitali smo i postoje li neki poticaji, ali i udruženje smokvara.

"Poticaje na sadnju te na stara stabla dobivamo od Županije. Neki dio troška može se pokriti od toga. Udruga smokvara trenutno ne postoji, ali mišljenja sam da bi se svakako trebala osnovati", zaključio je Franjo Sušac.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.