RAZLIKE U VISOKOM ŠKOLOVANJU BiH I EU Nismo fleksibilni, naslijedili smo sustav štrebanja i tiskamo diplome bez pokrića

Kada su u pitanju uvjeti studiranja u Bosni i Hercegovini i Europskoj uniji, čini se da tu još uvijek postoji mnogo razlika koje i sami studenti primjećuju. Kao neke od njih, najčešće se navode nemogućnost za zaposlenjem u struci, zastarjeli silabusi, knjige koje više ne prate nova saznanja iz oblasti kojima se bave, nedovoljna podrška u nadograđivanju znanja, ali i sam odnos zaposlenih prema studentima. Zaključak je jedinstven – trendovi se moraju pratiti, a što o tome kažu nekadašnji i trenutni studenti Sveučilišta širom EU i Bosne i Hercegovine, mahom oni najbolji, pročitajte u nastavku teksta na portalu Hercegovina.info.

„Nisam osjetila značajnu razliku u znanju i perspektivi između studenata iz BiH i EU“

Anastasija Đorđa Bosančić je studentica Fakulteta političkih znanosti u Banjoj Luci, a osim toga, ona je za sebe uspjela izboriti i titulu mlade diplomatkinje i aktivistice u polju klimatskih promjena i ljudskih prava. Njeni angažmani širom Europe počeli su još u srednjoj školi, a tijekom studiranja imala je priliku i da se iskuša na Erasmus plus programu Global-In Fellowship u Berlinu, gdje se zadržala mjesec i pol dana. Kroz svoj posao imala je priliku posjetiti i upoznati obrazovne sustave i kulturu u više od 20 zemalja svijeta.

„Moj prvobitni cilj koji je skoro i realiziran, a spriječen početkom Covid-19 pandemije je bio da osnovne studije upišem u Sjedinjenim Američkim Državama. Iako sam nakon toga dobila akademske stipendije i za brojna sveučilišta u EU, ipak sam odlučila školovanje nastaviti u Bosni i Hercegovini. Razlog je bio jasan, htjela sam biti spona između BiH i europskog društva, da tijekom školovanja u našoj zemlji putujem i radim periodično u svim zemljama inozemstva“, kazala je Bosančić za Hercegovina.info.

Kroz poziciju Mladog europskog ambasadora i diplomate imala je priliku posjetiti i raditi u preko 20 zemalja svijeta, upoznati vršnjake koji se školuju u različitim sustavima — od prestižnih europskih fakulteta, preko Ivy Lige u Americi, pa sve do studenata naših regionalnih sveučilišta.

„Ne mogu suditi o tome koji sustav je najbolji, ali mogu reći sa sam zahvalna na prilici da znanje stječem i kod nas, ali i u Njemačkoj, Italiji, Francuskoj i Americi. Studenti obrazovani u našem sustavu apsolutno mogu parirati studentima velikih akademskih institucija Europe, a nekada čak i ponuditi više. Na različitim konferencijama i razmjenama nisam osjetila znatnu razliku u znanju, perspektivi i shvaćanju između studenata različitih obrazovnih pozadina“, rekla je Bosančić.

Prepustiti se isključivo onom što ti daje samo jedna opcija nikada nije pametna odluka, govori Bosančić, zato u kojem god sustavu studirali morate sami pronaći način kako nadoknaditi ekspertizu, bilo da vam fali ona praktična, ili teoretska.

„Naš visokoškolski sustav svakako nije idealan, ali mislim da to postaje ukoliko student individualno odluči da se nadograđuje — teoretsko znanje stječe na fakultetu, a ne propušta priliku da putuje, ide na kratke razmjene, surađuje i komunicira sa kolegama u međunarodnom okruženju“, zaključila je ona.

Bolonjski proces nije modernizirao nastavu na sveučilištima u BiH

Marko Romić, asistent na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Banjoj Luci i bivši član Upravnog odbora Agencije za visoko obrazovanje za Hercegovina.info je prokomentirao, iz perspektive akademskog radnika na Sveučilištu u Banjoj Luci, glavne prednosti visokoškolskog obrazovanja u našoj zemlji u odnosu na sveučilišta u Europskoj uniji.

„Sveučilišta u Republici Srpskoj, ali i svi predratni fakulteti u zemljama bivše Jugoslavije baštine jednu tradiciju klasičnog predavanja fakultetske materije - frontalni tip nastave, teorijska obrada gradiva i uglavnom usmeni ispit kao model ocjenjivanje studenata. Pogrešno se (za)mislilo kada je izvršena „bolonjizacija“ europskog visokog obrazovanja da će se negativne strane ovog 'tradicionalnog' sveučilišnog manira otkloniti. Nisu. Naprotiv, stvoren je tip studenata koji bi se mogli klasificirati kao 'savršeni' štreber koji nauči modus operandi ispita i ne stječe stvarno znanje (koje mora biti trajno i dovoljno široko a opet duboko da bi bilo konzistentno)“, rekao je Romić.

Nadalje, Romić naglašava, u želji da uvedemo prakse na akademskim studijama dolazimo do paradoksa - kako da primijenimo znanje koje ne posjedujemo?

„Stvaramo tako 'fah idiota' ili dobar proizvod za tržište a ne mislećeg čovjeka koji je sveučilišnu disciplinu studirao zbog želje za znanjem i traganjem za odgovorima. Bojim se da ni jedna krajnost nije dobra, ni anahrono inzistiranje na tradiciji naših sveučilišta, ni pomahnitalo uvođenje besmislenih noviteta u visoko obrazovanje. Treba pronaći mjeru, kao i uvijek u znanosti, a tako i na sveučilištu koje je njen najznačajniji čuvar“, zaključio je Romić.

Sveučilišta u Europskoj uniji pružaju više prilike za praktični rad, istraživačke projekte i sudjelovanje na natjecanjima

Aleksandar Matić je imao priliku završiti LL.M. program iz Međunarodnog javnog prava na Sveučilištu u nizozemskom Utrechtu sa specijalizacijom za međunarodno humanitarno pravo i pravo međunarodne sigurnosti. Osnovne studije je upisao na Tilburg sveučilištu u Nizozemskoj, gdje je završio program “Liberal Arts and Sciences” sa specijalizacijom za međunarodno pravo, a svoje znanje političkih znanosti odlučio je usavršiti na Sveučilištu u Amsterdamu gdje je stekao minor specijalizaciju za međunarodne odnose, uključujući međunarodne odnose Bliskog istoka. Trenutno je zaposlen kao mlađi savjetnik za humanitarna pitanja u Delegaciji Europske unije pri Ujedinjenim nacijama u New Yorku, a sve kao magistar prava.

„Odlučio sam se za školovanje u Nizozemskoj jer sam prepoznao visoku kvalitetu obrazovanja i reputaciju sveučilišta na kojem sam studirao. Nizozemska sveučilišta su poznata po svojoj akademskoj izvrsnosti, interdisciplinarnom pristupu učenju i naprednim istraživanjima. Također, privukla me i internacionalna atmosfera koja je pružala priliku za interakciju s kolegama iz različitih dijelova svijeta, što mi je omogućilo stjecanje globalne perspektive", rekao je Matić.

Tijekom svog školovanja u Nizozemskoj nije ostvario pravo na stipendiju jer je plaćao školarinu u kategoriji EU studenata. Ipak, ispričao nam je više o troškovima studiranja.

Troškovi studiranja jesu visoki, ali se isplati uložiti u znanje

„Troškovi semestra i godine na Sveučilištu variraju ovisno o programu studija i Sveučilištu. U mom slučaju, cijena godine za EU studente na Utrecht Sveučilištu je 2.314,00 EUR, dok cijena za državljane zemalja izvan Europske Unije iznosi 18.332,00 EUR. Iako je cijena bila u skladu s visokim standardima obrazovanja u Nizozemskoj, istovremeno su postojale i mogućnosti za dobivanje financijske pomoći i studentskih kredita“, objasnio je Matić.

Smještaj je organizirao privatno, što mu je omogućilo visok stupanj fleksibilnosti, pružajući mu priliku da živi u blizini kampusa i bude dio živahnog studentskog okruženja.

„Cijena usluga se razlikuje ovisno o vrsti smještaja i lokaciji, ali generalno su bile pristupačne uz mogućnosti dobivanja dodatne financijske pomoći. Individualni smještaj u studenskim domovima kreće se u rangu od 600-1000 EUR mjesečno“, pojasnio je Matić.

Prema njegovim riječima, ova sveučilišta pružaju mnoge prilike za nadogradnju znanja kroz praktični rad, istraživačke projekte i sudjelovanje na natjecanjima.

„Kao primjer, mogu spomenuti sudjelovanje na Model United Nations (MUN) konferencijama u Berlinu i Lisabonu. MUN je simulacija rada Ujedinjenih nacija u kojoj studenti igraju ulogu diplomata i raspravljaju o globalnim pitanjima. Ili primjerice moje sudjelovanje na Philip C. Jessup International Law Moot Court natjecanju iz međunarodnog prava, gdje sam ostvario rezultat za najboljeg govornika sa svog sveučilišta. Ovo natjecanje je poznato kao jedno od najprestižnijih u oblasti međunarodnog prava i pruža priliku studentima da se suoče sa realnim slučajevima i argumentiraju svoje stavove pred stručnim žirijem“, nastavio je Matić.

Kako kaže, sudjelovanje na takvim natjecanjima omogućava studentima da primijene teorijsko znanje u praksi, razviju vještine javnog nastupa i argumentacije, kao i da se upuste u dublje istraživanje i analizu pravnih pitanja. Zahvaljujući Sveučilištu, imao je podršku i resurse koji su mu omogućili da se pripremi i ostvari izvanredne rezultate na takmičenju. Ovo iskustvo je značajno doprinijelo njegovom profesionalnom razvoju i nadogradnji znanja u praksi međunarodnog prava. Nije siguran bi li sve to imao da je ostao studirati u BiH.

„Fokus istraživanja mog master rada bila je institucionalna analiza mandata Specijalnih predstavnika UN-a u mirovnim misijama. Tijekom mog istraživanja, profesori su mi pružali dragocjenu podršku i mentorstvo, te smo imali redovne sastanke na kojima smo raspravljali o napretku mog rada, analizirali ideje i razgovarali o daljim koracima. Ovaj pristup mi je omogućio intenzivnu interakciju s profesorima koji su specijalizirani za oblast međunarodnog prava, sankcija i tranzicijske pravde“, istaknuo je Matić.

Nastava, predavanja i ispiti odvijali su se na interaktivan način. Osim tradicionalnih predavanja, postojala su i grupne diskusije, projektni zadaci, prezentacije i radionice. Ispiti su bili oblikovani tako da procjenjuju razumijevanje gradiva i sposobnost primjene naučenog.

„Veoma sam zadovoljan znanjem i mogućnostima koje mi je studiranje pružilo. Sveučilište je pružilo temeljno akademsko obrazovanje, ali istovremeno je naglasilo i razvoj vještina poput kritičkog razmišljanja, timskog rada i komunikacije, što mi je omogućilo da se pripremim za profesionalnu karijeru u oblasti multilateralne diplomacije. Izuzetno sam zadovoljan, posebno zbog iskustava koje sam stekao u privatnom sektoru i diplomatskim misijama. To je bila dragocjena prilika za osobni i profesionalni razvoj i uvjeren sam da će mi ta iskustva koristiti u daljoj karijeri“, naglasio je Matić za naš portal.

Prate li bh. fakulteti tržište rada?

Prema njegovom mišljenju, nije jednostavno doći do zaposlenja kao mlada osoba bez obzira na to u kojoj se zemlji nalazite, bilo da je to Nizozemska, SAD ili Bosna i Hercegovina.

„Iako faktori poput napredne ekonomije, visoke stope zapošljavanja mladih diplomaca, kao i veliki broj međunarodnih kompanija i organizacija koje nude mogućnosti za razvoj karijere, svaka zemlja ima svoje specifične izazove i prepreke koje mogu otežati pronalazak zaposlenja u struci. Važno je istaknuti da svaka zemlja ima svoj specifičan sustav obrazovanja, tržište rada i ekonomsku situaciju. U nekim zemljama može postojati veća potražnja za određenim stručnjacima, dok u drugima može biti veća konkurencija ili manje radnih mjesta u određenoj oblasti.“, rekao je Matić.

Također, mobilnost i sposobnost prilagođavanja novim okruženjima i kulturama mogu biti važni faktori pri traženju posla u inozemstvu. Spremnost na učenje jezika, stjecanje novih vještina i prilagođavanje različitim radnim okruženjima mogu biti od ključne važnosti za uspjeh u pronalasku zaposlenja.

Za zaključak je izdvojio da se način studiranja i rada na nizozemskim sveučilištima uveliko razlikuje od onog u BiH.

„Nizozemski obrazovni sustav je usmjeren na razvoj praktičnih vještina, samoinicijativnost, istraživanje i kritičko razmišljanje. Također, postoji veća fleksibilnost u izboru predmeta i studijskih programa. Mislim da je važno da sveučilišta u BiH rade na jačanju veza s poslovnim sektorom, pružajući prilike za praktično iskustvo i razvoj ključnih vještina potrebnih na tržištu rada“, zaključio je Matić.

Komparativna iskustva sa studija u BiH, Srbiji i Hrvatskoj

Marija Vukadin je studentica iz Bosne i Hercegovine, koja je nakon završene srednje škole odlučila fakultetsko obrazovanje nastaviti u Novom Sadu, gdje je stekla zvanje diplomirani menadžer u turizmu, a master studije je upisala u Hrvatskoj, gdje je nedavno stekla zvanje magistrice ekonomije. Stoga, Marija nam je, kao jedan od najboljih studenata na oba fakulteta, pobliže objasnila razlike koje je osjetila studirajući u EU i izvan nje.

„Studiranje u EU svakako nosi niz različitih prednosti. Iako sam u EU studirala svega dva semestra, smatram da sveučilišta imaju niz različitih olakšica prije svega kad je riječ o financijama. Mislim da u EU postoji više mogućnosti i izvora financiranja za potrebe nadogradnje infrastrukture fakulteta, znanstvena istraživanja i projekte, mobilnost osoblja i studenata i slično. Također, fakulteti su na međunarodnoj znanstvenoj sceni vidljiviji i lakše se uspostavlja bilo kakav vid suradnje“, započela je Vukadin za Hercegovina.info.

Život u EU svakako nosi sa sobom i određenu težinu kada je riječ o financijama, ali to je rizik u koji se isplati ulagati.

„U EU jeste nešto skuplji studentski život, ali smatram da je to opravdano višim standardom života. U Hrvatskoj konkretno me oduševila atmosfera da je potpuno normalno raditi kao student, a stekla sam dojam da studenti imaju puno više prilika za zaposlenje u Hrvatskoj nego na primjer u Srbiji i BiH. Što je dobro sa financijskog aspekta, ali i aspekta razvoja karijere i stjecanja praktičnih znanja i vještina. Studentski servisi su izuzetno organizirani, te bi se mogli opisati kao posrednici između poslodavaca i studenata. Na radnim mjestima studenti imaju razne pogodnosti i olakšice, a neke od njih su radno vrijeme kreirano prema obvezama studenata, također minimalan iznos satnice propisuje se na višim nivoima i poslodavac je ne može naknadno regulirati, a noćni rad i rad nedeljom plaćeni su po satu 50% više“, objasnila je Vukadin.

Kada je riječ o izvoru financiranja za studije, u Hrvatskoj je studirala besplatno kao državljanka te zemlje.

„Dodatno plaćaju studenti koji se odluče za opciju izvanrednog studiranja i strani državljani, a konkretno su se na mom fakultetu cijene kretale oko 700 odnosno 2000 eura. Značajno višu cijenu imaju akademske doktorske studije, oko 10 tisuća eura, koja bez obzira na uspjeh i državljanstvo, studenti sami financiraju. Uglavnom se tada poseže ka različitim izvorima stipendiranja i studentskim kreditima. Upravo taj financijski trenutak je jedan od razloga zašto sam morala razmisliti o privremenoj pauzi ka ostvarivanju daljih akademskih ciljeva na teritoriju EU“, pojasnila je Vukadin za naš portal.

Studiranje u EU donosi puno više praktičnog znanja

Nakon Bosne i Hercegovine i Srbije, Vukadin je izabrala studiranje u Hrvatskoj jer smatra da je, kada je riječ o turizmu, Hrvatska najbolja na području bivše SFRJ, a kasnije se i uvjerila da je institucija koju je izabrala, najbolja po pitanju, prije svega, podrške studentima za samostalni znanstveni rad i mentorstvo.

„Početak hrvatskog turizma je u Opatiji, a baš tu sam imala mogućnost suradnje sa sjajnim profesorima koji su veliki profesionalci u svom poslu. Kada je riječ o prihvaćanju, zaista sam lijepo prihvaćena i od strane profesora i studenata, s obzirom na to da je riječ o dosta neobičnom odabiru, BiH, Srbija, pa Hrvatska. Tempo je bio malo brži, ali brzo sam se navikla. Uz to,  olakotna okolnost je bila i to što nije bilo jezične barijere“, kazala je Vukadin.

Što se tiče znanstvenog rada, Vukadin nije krila zadovoljstvo razvijenim fakultetskim programom, gdje uz mentorstvo profesora svaki student može dodatno istraživati neke oblasti, što je vjerovatno teže na nekim drugim fakultetima u drugim zemljama.

„Što se tiče praktičnih znanja, posebno je pohvalna činjenica da za razliku od Srbije, u Hrvatskoj sam imala besplatnu terensku nastavu, tako da moram istaknuti da se fakultet trudio pokriti terenska istraživanja, što je izuzetno važno. Nastava se održavala isključivo uživo, a kada su u pitanju ispiti, standardi su bili dosta viši i stroži prema studentu u odnosu na Srbiju i BiH“, izjavila je Vukadin.

Hrana u EU menzama puno bolja

Kada su u pitanju menze i studentska prehrana, na pitanje da usporedi kvalitetu hrane od najlošije prema naboljoj, prema Marijinom iskustvu, najlošije je u Bosni i Hercegovini, zatim Srbiji, pa Hrvatskoj.

„Hrana je raznovrsna i postoje različiti meniji, zaista, prezadovoljna sam riječkom menzom, a i cijene su bile pristupačne“, rekla je Vukadin.

Kada je u pitanju težina zaposlenja u Hrvatskoj ili Bosni i Hercegovini, Marija je dala primjer da je u BiH sa fakultetskom diplomom jedno duže razdoblje bila bez posla, a u Hrvatskoj je našla posao još tijekom studiranja u struci.

„Mislim da Europska unija dosta povećava vidljivost fakulteta i postavlja ga na mapu svjetske važnosti, nude mnogo više mogućnosti, razmjena, financiranja su mnogo veća, a lakše je doći i do prilika. Sve to nedostaje Bosni i Hercegovini u određenim segmentima“, zaključila je Vukadin.

Privatni fakulteti u EU i BiH nisu isti

Alma M. iz Bosne i Hercegovine imala je mogućnost da studira u Berlinu, na University of Applied Sciences, smjer grafički dizajn, gdje je i stekla zvanje grafički dizajner. To je privatno sveučilište čije je obrazovanje u potpunosti na engleskom i to je bila ogromna prednost, jer kada je počinjala studirati, nivo njenog znanja njemačkog jezika nije bio na nivou C1, koji je potreban za upis na fakultet.

„Na početku studiranja, u prvom semestru smo imali oko sedam predmeta, ali već u šestom semestru samo tri. Predavanja su bila svaki dan, od 9 do 17 h. Na početku semestra dobijemo koncept ili projekt od profesora, mi gradimo svoju ideju i imamo tri mjeseca da to izvedemo. Svakog tjedna se vrše konzultacije i pazi se na progres rada i taj rad je zapravo naš ispit. Ispiti izgledaju malo drugačije, bez stresa, bez učenja, bez hrpe kolokvija tijekom semestra. Bitno je da je projekt gotov, prezentira se pred profesorima i to je to, bez puno komplikacija“, kazala je Alma za Hercegovina.info.

Kako kaže, Sveučilište daje stipendiju, ali jako malom broju studenata i tom prilikom se vrši stroga selekcija, a sama godina na ovom fakultetu košta 8.000 eura, što dalje implicira da je samo jedan semestar 4.000 eura.

„Ja sam zaista prezadovoljna svemu što sam naučila na Sveučilištu. Ogromna olakšavajuća okolnost jeste da je fakultet na engleskom, a i to što su studenti iz svakog kutka svijeta. Na primjer, nas 25 na klasi, dolazi iz 20 zemalja. Smatram da je Sveučilište dosta pomoglo, ali s druge strane, od početka te guraju da radiš sve solo i sam ganjaš svoje prilike. Ja sam imala sreću da sam tu upoznala svoje mentore, koji su pored nadgledanja diplomskog rada, bili tu uz mene“, rekla je Alma.

Alma je mišljenja da se, bar što se tiče njene struke, lakše zaposliti u EU.

„U struci kao što je grafički dizajn, u Bosni i Hercegovini to ne postoji... ne bih da zvučim pregrubo, ali neka karijera unutar dizajna u Bosni i Hercegovini nije moguća kao u Berlinu“, objasnila je Alma.

Neki privatni fakulteti u Bosni i Hercegovini također nude taj smjer, međutim, veoma je upitan način rada i što studenti zapravo mogu naučiti. Sustav je više kreiran da se plati i preuzme diploma, što pokazuje i veći broj razotkrivenih afera u kojima se pokazalo da se brojni fakulteti otvaraju i registriraju kao tiskara diploma, bez ikakvog znanja koje nude studentima. Mediji u BiH razotkrivaju sve veći broj izdanih diploma koje su studentima dodijeljene bez da su se ovi ikad pojavili na fakultetu.

Menze u Berlinu ipak preskupe za standard studenata iz BiH

Alma nije bila korisnica studentskog doma, niti menze u Berlinu, ali prokomentirala je kratko stanje sa menzama tamo. „Imali smo menzu, ali cijene su bile previsoke tj. bezobrazne, tako da su studenti uglavnom izbjegavali“, prokomentirala je.

Za kraj, objasnila je razliku između obrazovanja u EU i u BiH.

„Potpuno se razlikuju. Dosta je opuštenije, profesori su dosta pristupačniji i otvoreni za suradnju. Predavanja su dosta duga i znaju biti prilično naporna, ali apsolutno vrijede svake uložene minute. Smatram da je vrijeme da se studenti u BiH malo oslobode konstatnog bubačenja i utapanja u teoriji za ispite. U Berlinu se više orijentiramo na praksu, tj. uvijek se traži neki balans između teorije i prakse“, zaključila je Alma.

Studenti kritiziraju visoko školstvo u BiH ali rijetko ih se čuje

Gordana Banović, studentica Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, za Hercegovina.info govorila je iz iskustva studenta sa dva master programa.

„Imam priliku studirati i na državnom i na međunarodnom Sveučilištu, odnosno fakultetu, jedan od njih je Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru, a drugi je Internacionalni Burch fakultet u Sarajevu. Preddiplomski studij završila sam također na Sveučilištu u Mostaru, a školovanje je koštalo 1.500 KM po godini. Nisam bila korisnik menze, niti studentskog doma i zato su troškovi bili znatno veći. Sa stipendijom ili bez nje, studirati u Bosni i Hercegovini je svakako izazov“, rekla je Banović.

Kako kaže, što se tiče predavanja, to nije baš u potpunosti razrađeno, te osoblje fakulteta ponekad ima druge prioritete, a ne studente, pa i organizacijski aspekt pomalo izostaje.

„Bilo je situacija kada studenti dođu na predavanje, a profesor se ne pojavi ili kada smo imali blok predavanja po pet ili šest sati, jer se profesor nije mogao drugačije organizirati. Na master studiju, obzirnost se naročito gubi, studentima se ne izlazi u susret koliko bi trebalo“, istaknula je Banović.

Na pitanje koliko je zadovoljna znanjem i mogućnostima koje joj je pružilo studiranje, govori da je zadovoljna jer je u svakom slučaju naučila nešto novo, ali činjenica je da je moglo bolje.

„Izabrala sam relativno mlad smjer- Odnosi s javnošću, u kojem je neophodno ići u korak s vremenom i inovacijama, tako da je jako bitno iznova i iznova obnavljati silabus, a naše knjige su nerijetko ostajale iste godinama. U tom smislu je falio inovacije i prilagođavanja, a mislim da u modernom svijetu moramo iskočiti malo iz standardnog oblika knjige, te da je neophodno uključivati i neke druge opcije koje nam se pružaju. Kada je u pitanju prilagođavanje studiju i okolini, bilo je zahtjevno, a na neki način bilo mi je lakše prilagoditi se Internacionalnom studiju, baš zbog njihovog pristupa studentima koji je internacionalan“, pojasnila je Banović za naš portal.

Najveći problem- nedostatak fleksibilnosti na bh. sveučilištima

Ono što je poželjela naglasiti jeste da nije bitno gdje se studira ukoliko student ima priliku poslije se pozicionirati u svojoj struci.

„Bez obzira što mi fakultet možda nije pružio sve, ja sam zahvalna na iskustvu i svakoj korisnoj sesiji. Mislim da je studentima iz EU lakše u smislu stjecanja kulture rada i novog pristupa, ali jednako se može i sa studiranjem u BiH, samo što treba malo više trnja da se prijeđe. Problem sa studiranjem u BiH jeste to što se ne prate trendovi, silabus se ne obnavlja, prakse se daju tek na diplomskom studiju u posljednjoj godini, što zaista mislim da treba aktivirati dosta ranije“, izjavila je Banović.

Trendovi se mijenjaju, ono što su studenti učili u prvoj godini fakulteta, možda više neće biti relevantno u petoj godini i zato je važno da iz godine u godinu imamo novo iskustvo i učenje novih stvari.

„Fleksibilnost i perspektiva, kod nas su još misaona imenica. U našem svijetu student još uvijek trči za profesorom, a zapravo, sve što želi je ostvariti se uz podršku profesora, To je ono što smatram da je važno unaprijediti u BiH, a što je razlika u odnosu na studiranje u EU“, zaključila je Banović.

Visoko školstvo u Bosni i Hercegovini posljednjih 30 godina je u stalnom padu a dovoljno je reći da nijedno sveučilište iz BiH nije među tisuću najboljih na svijetu. Prema posljednjim podacima Webometrics rangiranja svjetskih sveučilišta Cybermetrics Laba, istraživačke grupe koja pripada Consejo Superior de Investigaciones Científicas (CSIC), najbolje rangirano je ono u Sarajevu koje je na 1612. mjestu, ono u Banjoj Luci je na 2710. a Sveučilište u Mostaru na 4327.

S druge strane, prema individualnim uspjesima naših sugovornika, može se zaključiti da odličnom studentu koji želi ostvariti nešto više, lokacija i sustav nisu toliko bitni koliko motivacija i volja za rad. Međutim, tužna je činjenica kako procvjetaju i počnu davati svoj maksimum društvu tek kada nakon studiranja u BiH upišu fakultet u uređenom sustavu gdje je sve prilagođeno dobrobiti i napretku studenata. Dug je put i puno učenja pred upravama bh. sveučilišta da dosegnu razinu na kojoj su ona u EU, međutim, uz kandidatski status, približavanje standarda i postupno gašenje privatnih fakulteta koji su lažnim diplomama rušili cijeli sustav i uništavali motivaciju studentima koji su zaista željeli steći znanje, za nove generacije studenata iz Bosne i Hercegovine još ima nade.  

Sadržaj je kreiran u sklopu projekta EU Media Reportages 2023 koji financira EUSR u BiH. Stavovi izneseni u sadržaju ne odražavaju nužno stavove EUSR-a u BiH.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.