Rat stranih investitora i građevinaca oko HE u Zvorniku

Britanska kompanija „Mineco“ pustila je u ožujku 2022. godine u pogon svoju malu hidrocentralu „Medoš“ na rijeci Drinjači u Zvorniku s čime je nastavila širenje svog biznisa na ovim prostorima kroz prvi projekt iz obnovljivih izvora energije. Dvije godine kasnije, tvrtka „RDS – Rudarsko građevinski poslovi“ iz Srbije, koja je bila glavni izvođač podnosi kaznenu prijavu, a od nadležnog ministarstva traži da poništi izdane dozvole jer su, kako tvrde, izgradnju pratili brojni propusti i manjkavosti u tehničkoj dokumentaciji za koje su naknadno saznali. Investitori to negiraju, a nadležne institucije cijeli slučaj ignoriraju.

Dvije tvrtke neslavno su završile suradnju na ovom projektu, a „raskusurivale“ su se na vanjskotrgovinskoj arbitraži pri Privrednoj komori Republike Srpske koja je djelomično okončana u korist poduzeća iz Srbije, i koje sada na bazi te presude temelji svoje zahtjeve.

Naime, „Mineco“ je sve poslove oko gradnje vodio preko svog koncesijskog poduzeća „Medoš one“, a koje je s „RDS-om“ potpisalo ugovor o izvođenju dijela radova u veljači 2018. godine vrijedan 4,2 milijuna eura.

Ugovor je bio podijeljen na tri lota odnosno LOT 1 – vodozahvat, LOT 2 – dovodni tunel i LOT 3 – dovodni cjevovod.

Iz „RDS-a“ su tvrdili da su ponudu dali na osnovu nepotpune dokumentacije, zbog koje su nabavili i pogrešnu opremu,  a što im je uveliko otežalo cijeli posao, koji nisu dobro ni procijenili.

Preciznije, prilikom dostavljanja dokumentacije za sačinjavanje ponude, a pri potpisivanju ugovora dostavljena im je dokumentacija koja je bila naslovljena kao „glavni projekt“, ali koja je po svom sadržaju ustvari bila idejni projekt i nije sadržavala elemente glavnog građevinskog projekta kao što su geološke podloge, na osnovu kojeg se izvode radovi.

Vještak: Dokumentacija nije bila validna

Njihove tvrdnje podudaraju se s nalazom vještaka geološke struke akademika Neđe Đurića koji je bio angažiran u arbitražnom postupku.

On navodi da u projektu nisu predviđeni geološki radovi za hidrotehnički tunel i mašinsku zgradu, te da projektant nije imao niti radio prema podacima geoloških istraživanja, a nije koristio parametre dobivene istraživanjem terena, kao podlogu za izradu glavnog projekta.

„Umjesto korištenja geoloških i geotehničkih podataka s terena, usvajani su određeni podaci pozivajući se na usporedno pravne primjere i obrazlažući da će greška na usvojenim parametrima biti manja od stvarne“, stajalo je u njegovom nalazu.

Inače, kako je naveo, on tijekom vještačenja kod sebe nije imao originalni glavni projekt s pratećim sveskama, već naknadno uređen, vjerojatno i dopunjen.

Uredno uklopljena geološka dokumentacija u glavni projekt je naknadno uređena, jer se na svim knjigama glavnog projekta vidi da to nije originalni glavni projekt iz travnja 2016. godine, primijetio je on.

Imao je dojam da je sve rađeno iskustveno, ne uvažavajući stanje na terenu.

„Stalno su angažirana neovlaštene stručne osobe za praćenje i napredovanje radova. Izvještaji su uglavnom teoretski bez grafike i ne mogu biti vjerodostojni. Generalno, naknadne geološke radove, odnosno radove u fazi građenja pojedinih objekata radile su osobe koje ne poznaju zakonske propise Republike Srpske“, napisao je vještak Đurić.

Investitor, prema njegovoj ocjeni nije poštovao Zakon o uređenju prostora i građenju koji se odnosi na projektiranje, reviziju tehničke dokumentacije, građenje, stručni nadzor.

Đurić primjećuje da je investitor kontrolirao samog sebe. Tako ugovor o geološkom nadzoru između poduzeća „Medoš One“ kao investitora i tvrtke „Antimon“ iz Banje Luke kao nadzornog organa potpisuje Sava Mandić, direktor u obje pravne osobe koje se ovdje pojavljuju i kao naručitelj i kao izvršitelj posla.

„Geološka dokumentacija koja je rađena od strane neovlaštenih osoba niti je validna, niti je usuglašena s važećim pravilnicima, te se kao takva ne može ni razmatrati“, zaključio je akademik Neđo Đurić u svom nalazu.

Vještak arhitektonsko – građevinske struke Momčilo Kovačević ocijenio je da je glavni projekt sačinjen s nedostacima, da nije bio adekvatan te da je kao takav dostavljen izvođaču radova.

Ipak, nedostatke u projektu, navodi on, nije uočio revizor, a što je bio njegov propust.

Reviziju je u svibnju 2016. godine radila tvrtka „Projekt“ iz Banje Luke i dala pozitivno mišljenje. Kovačević je potegao pitanje njihove stručnosti.

„U navedenoj komisiji revizorske kuće nisu bili zastupljeni revidenti geološke struke. Navedena revizorska kuća je dala banalne primjedbe ne vodeći računa o manjkavostima projekta“, dio je iz njegovog nalaza.

Neosnovani raskid ugovora

Inače, „RDS“ je u rujnu 2018. godine uveden u posao gdje je angažiran kao glavni izvođač.

Prema jednoj od klauzula ugovora, investitor je mogao da traži i angažiranje podizvođača, ali ne bez suglasnosti izvođača radova jer je to bio njegov zadatak i odgovornost.

Ipak, to se dogodilo u lipnju 2019. godine kada „Medoš One“ raskida ugovor za LOT 2 – dovodni tunel i gdje pored „RDS-a“ uvodi druge izvođače u posao za ostala dva LOT-a. Riječ je o tvrtkama iz Foče „Siming Trade“, „Srbinje putevi“ i „Tehnogradnja“.

Investitori su se pravdali da je „RDS“ ugovorom imao rok od 11 mjeseci za završetak radova, a da je od svibnja 2018. godine do lipnja 2019. od svih ugovorenih radova realizirao iskop u tunelu i vrlo mali dio iskopa za branu i za vodozahvat.

U trenutku oduzimanja dijela radova izvođač je izveo 27,6 posto od ukupno ugovorenih radova, cijenili su oni, a umjesto ugovorenih 11 završio ih je za 37 mjeseci.

Primjedbe na geološke osnove iz glavnog projekta su ocijenili potpuno neosnovanim jer je, kako su tvrdili „RDS“ s njima bio upoznat godinu i po dana prije potpisivanja ugovora i iste je prihvatio kao podlogu za formiranje svojih ponuda.

Tražili su 1.866.529 KM za naknadu štete, ali je njihov zahtjev u potpunosti odbijen kao neosnovan.

Inače, smatrali su da je arbitraža preuranjena, te da ne postoji jasno obrazložen odštetni zahtjev, zbog čega su tražili da se ona odbaci u čemu također nisu uspjeli.

Arbitražno vijeće kojim je predsjedao profesor Vitomir Popović navelo je da je najveći dio nesporazuma nastao jer „RDS-u“ nije stavljena na raspolaganje odgovarajuća projektna i druga dokumentacija na osnovu koje bi on mogao pristupiti nesmetanom izvođenju građevinskih radova na način i pod uvjetima propisanim sporazumom.

Također, naveli su da je „Medoš One“ ugovorni sporazum raskinuo jednostrano i suprotno ugovoru. Po njihovoj ocjeni, nisu smjeli angažirati dodatne izvođače.

„Investitor i rukovoditelj gradnje nisu ovlašteni da mimo glavnog izvođača angažiraju druge izvođače za izvođenje građevinskih radova koji su ugovoreni s tužiteljem nego imaju pravo da nalože glavnom izvođaču angažiranje imenovanog podizvođača s tim da takav podizvođač ostaje u domenu odgovornosti i nadzora izvođača“, zaključili su oni.

U „RDS-u“ su samo djelomično zadovoljni presudom. Vijeće nije prihvatilo nalaz vještaka ekonomske struke da je ugovorena cijena s drugim izvođačima mogla biti osnova za obračun izmakle dobiti, pa su umjesto traženih dva milijuna maraka, dobili 256.610 KM.

„Arbitražno vijeće postotak vrijednosti izvedenih radova utvrđuje na bazi projektne dokumentacije za koju je utvrdilo da nije valjana i adekvatna, što je nonsens“, kaže direktor RDS-a Mladen Popović.

Zbog toga su nedavno pred Okružnim privrednim sudom u Banjoj Luci pokrenuli tužbu kojom traže djelomično poništenje arbitražne odluke, a usput su tužili i „Medoš One“.

U tužbi navode da je investitor jednostrano i bez osnova raskinuo ugovor s njima, a ugovorene poslove dao paralelnim izvođačima, zbog čega im je, kako smatraju, nastala šteta u vidu izmakle dobiti.

S druge strane, od Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske traže da se izvanredno ukine građevinska i upotrebna dozvola za hidrocentralu, pozivajući se na upravo ono što su vještaci naveli u svojim nalazima.

Ministarstvo šuti, Tužiteljstvo BiH formiralo predmet

Oni također povlače i svoju izjavu o kvaliteti izvedenih radova iz srpnja 2021. godine na osnovu koje su spomenute dozvole ishodovane.

Tvrde da je zloupotrebljena jer ih je „Medoš One“ prikazao kao jedine izvođače radova, što kako kažu nije točno. Tako se primjera radi pojavljuju kao izvođači kod gradnje mašinske zgrade, a u čijoj gradnji nisu sudjelovali.

„Takvom izjavom je „Medoš One“ izvršio prijavu tehničkog prijema i s njom podnio lažni zahtjev za izdavanje upotrebne dozvole“, tvrdi se u ovom dokumentu.

Portal CAPITAL je više od mjesec dana čekao na odgovor resornog ministarstva o tome što planira uraditi po ovom zahtjevu, ali na njihova pitanja se nitko nije udostojio odgovoriti.

Također, agenciji SIPA i Tužiteljstvu BiH upućena je kaznena prijava protiv direktora „Medoš One“ Save Mandića kojeg optužuju za prevaru, nezakonito postupanje u privrednom poslovanju i zloupotrebu položaja.

U njoj se također napominje da je „RDS“ prikazan kao jedini izvođač građevinskih radova čime je prikriveno sudjelovanje paralelnih izvođača, koji usput nisu imali ni licence.

„Ukupan proces od dobivanja građevinske dozvole do prijave završetka radova i dobivanja upotrebne dozvole je bio neregularan što opravdano izaziva sumnju da je učinjen niz ozbiljnih nezakonitih, a moguće i koruptivnih radnji“, stoji u prijavi.

U Tužiteljstvu BiH su potvrdili za CAPITAL da su primili prijavu i formirali predmet u siječnju ove godine, a da će na njemu raditi u skladu s raspoloživim kapacitetima.

„Kada bude donesena tužiteljska odluka, javnost će biti informirana“, kazali su kratko oni.

Popović kaže da nije mogao ranije reagirati.

„Drugi izvođači su se uvodili u posao mimo moje suglasnosti. Ja sam se na to žalio i upozoravao, ali nisam mogao puno učiniti, bio sam u tome sam pa sam nastavio raditi kako bi na kraju imao osnovu za tužbu. Do arbitraže i nalaza vještaka sam imao određene sumnje, a kada su se one potvrdile alarmirao sam nadležne organe“, kazao je on.

Investitori osporavaju vještake i arbitražu

Iz kompanije „Medoš one“ kažu da nisu upoznati s kaznenom prijavom, zbog čega ne žele da je komentiraju. Također, tvrde da ne znaju ni za zahtjev za ukidanje građevinske i upotrebne dozvole. Ipak smatraju da su takvi zahtjevi neosnovani i neopravdani.

Kažu da su na poslovima izgradnje centrale angažirali ovlaštene projektante, revizore, nadzor, internacionalnu kompaniju kao krovni nadzor za praćenje realizacije kompletnog projekta, uključujući tehničku dokumentaciju i samo izvođenje, kao i sve druge potrebne eksperte sa kojima su potpisani ugovori.

„Cijeli projekt je urađen u skladu s najvišim standardima, te propisima Republike Srpske i Bosne i Hercegovine“, kažu u ovom poduzeću.

Na nalaze vještaka imaju niz primjedbi, kao i na sam postupak određivanja njihovih zadataka jer ni jedan njihov prijedlog nije prihvaćen. Ipak, rezultat arbitraže su prihvatili, a svoje obveze po njoj izmirili.

Jedan od primjera za njihovo nezadovoljstvo je i zaključak vještaka geološke struke koji se odnosi na povjeravanje poslova nadzora pravnoj osobi koja je povezana osoba s naručiteljem.

Kažu da važeći Zakon o geološkim istraživanjima nije dozvolio da poslove geoloških istraživanja i nadzora vrši isto pravna osoba, dok poslove nadzora može vršiti pravna osoba koja je povezana s naručiteljem istraživanja.

„Ovo je uobičajena situacija kod velikih rudarskih sustava, gdje se poslovi geoloških istraživanja povjeravaju pravnim osobama s potrebnim licencama, a poslove nadzora čak vrše i sami naručitelji, tj. posebne službe za to formirane u okviru naručitelja (Rudnik Omarska, RITE Ugljevik i slično). U ovom slučaju je poslove geoloških istraživanja vršilo licencirana pravna osoba koja nije bilo povezana s naručiteljem, tj. “Medoš One”, odgovaraju oni.

Navode da je „RDS“ i prije ulaska u posao imao na raspolaganju svu raspoloživu dokumentaciju.

„Gospodarskom društvu „RDS-RGP“ Vrdnik prije zaključivanja ugovora o izvođenju radova dana je na uvid, u dva navrata sva građevinsko tehnička dokumentacija na koju isti nije imao primjedbe“, navode oni u svom odgovoru.

Kažu da je izvođač prema potpisanom ugovoru imao rok od 28 dana da iznese primjedbe na projektnu i ostalu građevinsko tehničku dokumentaciju, ali isti to nije učinio.

„Također, ako je smatrao da postoje određene „neregularnosti“ u pogledu dokumentacije ili bilo koje isprave dobivene i korištene za izgradnju MHE Medoš, izvođač je prema zaključenom ugovoru imao mogućnost da to napomene investitoru i traži otklanjanje nedostataka“, poručuju iz tvrtke „Medoš One“.

Oni podsjećaju da je „RDS“ u postupku pribavljanja upotrebne dozvole izdao dokument gdje je pod kaznenom i materijalnom odgovornošću potvrdio da su svi radovi izvedeni u skladu s projektnom dokumentacijom i izdanom građevinskom dozvolom.

Tvrde i da ih je direktor „RDS-a“ Mladen Popović ucjenjivao i prijetio na razne načine te da svojim postupcima vrši pritisak na njih, zbog čega i oni njemu spremaju kaznenu prijavu.

Kao vid pritiska na pravosudne institucije vide i naše pisanje o ovoj temi. U strahu su da CAPITAL postane „instrument onih koji nisu zadovoljni arbitražnim odlukama i sada pokušavaju da preko medija šire negativnu kampanju zbog svojih osobnih interesa“.

Dio svog dopisa iskoristili su i da citiraju Kodeks za štampu i online medije BiH, ali i da poruče kako će iskoristiti sva pravna sredstva da zaštite svoj ugled.

Inače, kontroverze oko male hidroelektrane „Medoš” traju od 2014. godine kada je Vlada Republike Srpske, na prijedlog Komisije, dala koncesiju za njenu izgradnju i korištenje.

Kako je tada pisao portal „e trafika“ švicarsko-talijanski konzorcij dao je, za Republiku Srpsku, povoljniju ponudu, ali je ona odbačena kao neuredna.

Osnivači su najavili podnošenje tužbi i kaznenih prijava, jer su tvrdili da je „Mineco“ nezakonito dobio koncesiju, a ishodi tih postupaka nisu poznati.

Britanska kompanija dematirala je te navode tvrdeći da je cijeli postupak proveden u skladu sa zakonom.

„Mineco“ je pored hidrocentrale u Zvorniku, u BiH prisutan i preko rudnika olova u istoimenoj lokalnoj zajednici u Federaciji BiH, te rudnika olova i cinka „Sase“ u Srebrenici. Također vrše i geološka istraživanja na lokaciji Čelebići u općina Foča.

U Srbiji upravljaju rudnicima olova i cinka u Gornjem Milanovcu, Ljuboviji i Bosilegradu.