FOTO  PUTOHOLIČAR Robert Dacešin proputovao je 55 zemalja svijeta, a oduševio se jednim hercegovačkim fenomenom

Robert Dacešin je svestrani mladić iz Banja Luke za kojega možemo reći da živi život punim plućima. Iako mu je tek 30 godina, posjetio je 55 zemalja svijeta, magistrirao ekonomiju na Sveučilištu u Bratislavi, a već nekoliko godina bavi se digitalnim marketingom.

On je pokrenuo najčitaniji putopisni blog u BiH (Rio priče s putovanja), sudio najvećim teniskim imenima poput Nadala, napisao knjigu 'Pisma iz Južne Amerike' i vodič kako unaprijediti turizam u rodnom gradu.

Dacešin govori pet stranih jezika (engleski, španjolski, portugalski, talijanski i slovački), a u razgovoru za hercegovina.info govori o svojim putovanjima, turističkom potencijalu Bosne i Hercegovine i mnoštvu drugih projekata koje je pokrenuo.

U svojih 30 godina proputovali ste 55 zemalja naučili pet stranih jezika, sudili na teniskim turnirima i završili studij ekonomije na Sveučilištu u Bratislavi. Kako se rodila ljubav prema putovanjima, kada ste shvatili da će putovanja biti vaš prioritet?

"Još dok sam bio mali počeo sam puno putovati sa roditeljima. Imao sam sreću da sam iz obitelji koja puno putuje, obitelji koja puno cijeni putovanja i nekako sam s vremenom obilazeći Tursku, Tunis, Egipat te egzotične destinacije shvatio da mi se sviđa ovaj način života, da upoznajem druge ljude, druge kulture, probam nova jela i nešto novo doživim.

Spontano se javila ta ideja da to bude u neku ruku hobi, kasnije jednim dijelom i posao. Sada već polako težimo da jednog dana bude ozbiljan biznis, u kojem smislu ostaje da vidimo. Sve u svemu, putovanja me ispunjavaju u svakom mogućem pogledu".

Od svih posjećenih zemalja koja je na Vas ostavila najveći dojam. Zašto je upravo ta sredina osvojila vaše srce?

"Ja volim Južnu Ameriku i meni je to najbolja destinacija ikada. Teško je odabrati jednu zemlju, ako baš moram onda bih izabrao Brazil i vjerojatno Kolumbiju. Rio de Janeiro je moj omiljeni grad, najbolji grad na svijetu. Kolumbija je ona prava Južna Amerika koja je meni ostala iz serija gdje su ljudi topli i veseli, plešu salsu, a opet nije tako nesigurno.

Mnogi ljudi imaju strah od Južne Amerike i smatraju da je opasna, da su ljudi ovakvi i onakvi. Nije 100 posto sigurna, ali ako čovjek ima zdrav razum i zna gdje što raditi, bit će sasvim ok. Mislim da je godinama nepravedno medijski eksponirana kroz neke ružne priče koje puno brže kruže svijetom nego neke lijepe priče.

Mnogo ovih stvari se veže upravo za Kolumbiju i onda kada odeš tamo vidiš da pola toga nije istina, da su ljudi tamo krasni, tamo živi dobar narod i možete vidjeti puno toga lijepoga. Nakon 55 zemalja koje sam obišao mislim da mi je to najbolja destinacija na kojoj sam bio", poručuje Dacešin u razgovoru za hercegovina.info.

Nakon završetka teniske karijere radili ste kao teniski sudac. Bili ste u prilici suditi mečeve najboljih tenisača svijeta, poput Nadala, Murraya… No, ipak ste odlučili suđenje staviti u drugi plan. Koji su razlozi za tu odluku i kako izgleda profesionalni svijet tenisa?

"Malo ljudi zna činjenicu kako je suđenje dosta loše plaćeno. Linijski suci, što sam bio ja, su nekako najniži sloj u toj hijerarhiji. Dnevnice su na ATP turnirima iz serije 25O i 500 oko 50-60 eura što nije puno, ako uzmete u obzir da ponekad plaćate put do tamo i to je praktično samo džeparac.

Volim tenis i zaista uživam u tome, to mi je kao neki hobi. Od toga se teško može živjeti, morali bi raditi mnogo tjedana, mnogo turnira kako bi nešto zaradili. Imao sam priliku suditi svim velikim igračima iz Top 10. Iznenadiš se koliko su neki sportaši uživo drugačiji nego na TV-u.

Nadal je uživo visok, izgleda ogroman, odnosno puno veći nego što bi se reklo. S teniske strane neki igrači bolje izgledaju nego što je to na TV-u možda dočarano. Najbolji suci na svijetu godišnje zarade 100 tisuća dolara, a ti ljudi su najbolji u svom poslu na svijetu. Vi da ste u bilo čemu najbolji na svijetu imat će puno više novaca. Stres je velik, dovoljno je da se jedan loš meč, gem ili poen odradi i da vas nitko više ne zove da sudite".

Trenutačno kruh zarađujete baveći se digitalnim marketingom. Kako usklađujete poslovne obveze sa putovanjima?

"Jedan od razloga što se bavim digitalnim marketingom je taj što mi omogućuje da putujem. Ne moram biti na licu mjesta i većinom radim kao freelancer. Imam i školu digitalnog marketinga u Banja Luci 'Moja Digitalna Akademija koja je jedina škola te vrste marketinga u našoj zemlji. Učimo druge ljude da se bave digitalnim marketingom, prije svega promoviranju svojih biznisa, ali i unapređivanju tuđih. Digitalni marketing je super zato što omogućuje puno izvora prihoda. Svaki segment koji učimo bilo da se radi o optimalizaciji, Google analyticsu, Facebook i Instagram oglašavanju, web dizajnu, grafičkom dizajnu u neku ruku je sve to zanat. To su neki moderni zanati i naš je cilj osobama na tečaju omogućiti razvijanje nove ideje kako bi zaradili novac, a svi smo svjesni kako je to danas teško".

Pokrenuli ste mnogo vlastitih projekata, poput najčitanijeg putopisnog bloga u BiH (RIO priče s putovanja). Osim priča s putovanja blog donosi i kvalitetne savjete za odlazak u sve dijelova svijeta. Kakve su reakcija čitatelja na vaše tekstove, jesu li im vaša iskustva bila korisna u organizaciji putovanja?

"Sigurno kako je jedan od mojih motiva taj pozitivni Feedback od čitatelja, da nije tako onda bi sigurno manje pisao. Tisuće, stotine sati potrošio sam na ovu stranicu koju sam održavam već skoro pet godina. Nekada dođeš u fazu da se pitaš do kada ovo i zbog čega sve jer nemaš financijsku kompenzaciju i trošiš svoje vrijeme i svoj novac. Ali, sama činjenica da nekome pomogneš, da netko primjerice ode na Sejšele jer je pročitao tvoj tekst i inspirirao ga je za takvo nešto, to je meni osobno najveća nagrada".

Tijekom 2019. godine promovirali ste knjigu 'Pisma iz Južne Amerike'. Imate li u planu pisanje nove knjige, koje biste iskustvo rado podijelili sa čitateljima?

"Knjiga je uvelike u fazi promocije i u petak će biti promocija u Zagrebu. Već su promocije održane u Mostaru, Tuzlu, Bijeljini, Brčkom, Prijedoru, Banja Luci, Sarajevu, Beogradu, Novom Sadu...Planovi su napisati knjigu o Aziji koja će nadam se izaći ove godine i vjerojatno iduće godine neka knjiga o Africi. To je moj cilj i samo da bude zdravlja, bit će i knjiga. Prva knjiga je naišla na odobravanje čitatelja, prodana je već u 700 primjeraka što je meni signal da ljudi vole takav stil i da ih zanima Južna Amerika".

Bosna i Hercegovina je izuzetno bogata prirodnim ljepotama i Vi to veoma često naglašavate. Jesu li bh. građani svjesni ljepote zemlje u kojoj žive i koliko ima neiskorištenog turističkog potencijala?

"Možda sada govorim malo subjektivno, ali rijetko gdje imate ovako lijepu zemlju kao je Bosna i Hercegovina. Mi smo sada bili u Laosu i Mijanmaru u kojima je puno tih turističkih atrakcija posjećeno, a kod nas su ljepše rijeke, vodopadi nego tamo, a opet nitko ne zna za to.

U Livnu možete vidjeti 600 divljih konja na jednom mjestu i mislim da se samo na Islandu i Mongoliji može vidjeti takvo nešto. Mislim da nigdje ne postoji tako puno lijepih rijeka, toliko zelenila i očuvane prirode. Recimo Irska je poznata kao zelena zemlja svima nama, ali većina ljudi koja je bila tamo kaže da je BiH puno zelenija nego Irska samo što BiH nije brendirana kao zelena zemlja, a Irska jeste.

Volio bih kada bi se napravila strategija turističkog razvoja naše zemlje i da se brendiramo u tom pravcu. Ako je Slovenija poznata po planinama, ako je Hrvatska zemlja mora, BiH može biti zemlja rijeka i zemlja adrenalinskog turizma. Geografski smo savršeno pozicionirani, imamo puno lijepih stvari samo to moramo naučiti predstaviti na bolji način".

Iako ste proputovali četvrtinu svijeta i upoznali mnoge zanimljive ljude, ne razmišljate o odlasku iz Bosne i Hercegovine. Što vas ‘zadržaje’ u BiH, imate li savjet za mlade kako ostvariti zadane ciljeve?

"Nekada sam razmišljao da ću živjeti vani. No, što više živim u Bosni i Hercegovini to mi se više sviđa i Banja Luka, Sarajevo, Mostar i drugi gradovi. Prihvatio sam taj neki nered i shvatio da je zavaravanje mislili da postoji dio svijeta gdje je sve savršeno.

Ako imaš neku vještinu, možeš živjeti bilo gdje, ili u Njemačkoj ili u Bosni. Smatram da je važno pronaći vještinu kojom možeš ostvariti ljudima neku korist i da možeš živjeti od toga. Ja nikada ne bih dao taj 'ćeif' života u BiH koji je veoma teško objašnjiv drugim ljudima koji nisu rođeni na ovim prostorima. Oni ne mogu shvatiti o čemu pričam, ali mi to dobro znamo" zaključuje Robert Dacešin u razgovoru za hercegovina.info.