PROVINCIJAL ŠTEKO O „OPROSTI“ BISKUPU RATKU Pripremao sam se, Bogu molio i to je izašlo iz mene

O pozdravnom govoru provincijala Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM dr. fra Miljenka Šteke prigodom ustoličenja novoga biskupa u Mostaru već danima se govori. Izašao je, vidjelo se iz duše i srca samoga Provincijala, koji je pred katedralom izrekao jednu od najtežih riječi u životu – oprosti. 

Nazvali smo fra Miljenka, sada i s manjim vremenskim odmakom, kada su se emocije slegle, da priupitamo koliko je bilo teško održati onakava govor.

„Ne bih ništa komentirao, ono što sam rekao to je to. Ja sam se pripremao, Bogu molio i tako je izašlo iz mene i to je to. Bez ikakva predumišljaja“, prokomentirao je kratko fra Miljenko za hercegovina.info.

O provincijalovim riječima uvelike se govori na društvenim mrežama, ali i u medijima. Sažetak i srž je u ovom dijelu: 

„Na ovoj njivi Gospodnjoj rasli smo zajedno u vjeri, koračali zajedno i kroz nevolje i povoljna vremena, činili pogrješke i dizali se iz njih, radovali se i žalovali. Pisali smo zajedno hercegovačku povijest svoga vremena. A sam Bog zna da nam je dodijeljeno pisati je u vrijeme raznih strahovanja, velike neizvjesnosti, ratovanja, raznih otpora i nesuglasja, ali i stoljetne čežnje za slobodom, s nadom utkanom duboko u srce našega naroda.

Iako nismo uvijek išli ukorak, valja pošteno priznati, pa onda nismo ni mogli uvijek tu povijest pisati jednoglasno, ipak držim da danas možemo posvjedočiti da nismo izišli izvan okvira čuvene izreke čiji je autor, iako se pripisuje raznima, zapravo nepoznat: U nužnim stvarima jedinstvo, u dvojbenim sloboda, a u svima ljubav ˗ In necessibus unitas, in dubiis libertas, in omnibus caritas. Biskupe Ratko, hvala Vam za svaki Vaš doprinos i poticaj u tome. I oprostite za svaki trenutak kada su poticaj i doprinos bratske ljubavi izostali od nas.
Neka Vas Gospodin i u Vašim poznim danima održi što aktivnijim suradnikom u svojim planovima“, kazao je fra Miljenko Šteko u govoru, koji ponavljamo u cijelosti: 

Draga braćo i sestre,
sve vas srdačno pozdravljam, a ovom prigodom posebno se želim obratiti dvojici među nama, danas u središtu naše pozornosti – biskupima Ratku i Petru!

Preuzvišeni gospodine, dragi biskupe Ratko!
Gotovo tri desetljeća vodili ste naše dvije biskupije. Neumorno ste dijelili svete sakramente, posvećivali, naučavali, propovijedali, ulijevali sigurnost postulata naše vjere i rado se odazivali na svaku prigodu gdje se moglo učiniti neko duhovno dobro.

Znam, nije Vam uvijek bilo lako. Uostalom, kojem je biskupu lako voditi biskupiju? Nijedna biskupija, pa ni cijela Crkva, nije zbor samih anđela ili svetaca. Biskupije i Crkva – Božje su njive na kojima, prema Gospodinovoj riječi, istovremeno, pa sve do žetve, rastu kukolj i pšenica. I bit će tako do Sudnjega dana.

Na ovoj njivi Gospodnjoj rasli smo zajedno u vjeri, koračali zajedno i kroz nevolje i povoljna vremena, činili pogrješke i dizali se iz njih, radovali se i žalovali. Pisali smo zajedno hercegovačku povijest svoga vremena. A sam Bog zna da nam je dodijeljeno pisati je u vrijeme raznih strahovanja, velike neizvjesnosti, ratovanja, raznih otpora i nesuglasja, ali i stoljetne čežnje za slobodom, s nadom utkanom duboko u srce našega naroda.

Iako nismo uvijek išli ukorak, valja pošteno priznati, pa onda nismo ni mogli uvijek tu povijest pisati jednoglasno, ipak držim da danas možemo posvjedočiti da nismo izišli izvan okvira čuvene izreke čiji je autor, iako se pripisuje raznima, zapravo nepoznat: U nužnim stvarima jedinstvo, u dvojbenim sloboda, a u svima ljubav ˗ In necessibus unitas, in dubiis libertas, in omnibus caritas.
Biskupe Ratko, hvala Vam za svaki Vaš doprinos i poticaj u tome. I oprostite za svaki trenutak kada su poticaj i doprinos bratske ljubavi izostali od nas.
Neka Vas Gospodin i u Vašim poznim danima održi što aktivnijim suradnikom u svojim planovima!

Preuzvišeni gospodine, dragi biskupe Petre,
dobro nam došli! Božja providnost poslala Vas je u ovu krševitu Hercegovinu. Ovdje ćete raditi na svom i našem spasenju. Ova će zemlja biti za Vas knjiga iz koje ćete, ako Bog da, sljedećih desetljeća iščitavati što je Božja volja za Vas i za ovaj narod.

A nije lako čitati Božju volju u Hercegovini. Hercegovina je zacijelo najmučeničkiji kraj u svom okruženju. Puna je križa i mučeništva. Svaki kamen ove zemlje poškropljen je kapljicama krvi.

Ali, postoje ti trenutci u Hercegovini kada utihnu sve godinama nataložene brige i nepravednosti, sve u jastuk isplakane suze i svi u prazno ispušteni krici očaja. Tada, najednom, i naš krš poprima neku blagost, a surovost naših života odjednom više nije toliko teška i odjednom smo sretni što smo baš ovdje, u ovom djeliću vremena, u ovom dijelu kugle zemaljske, u ovom kamenu koji nam toliko toga krade, ali i toliko toga uvijek, uvijek vrati natrag.

I danas je takav trenutak i divna okolnost: Vi, naime, dolazite na blagdan Uzvišenja sv. Križa i time, na neki način, sa sobom donosite ključ za razumijevanje svega. To je mudrost križa. Na križu je raspeta Ljubav. Samo On, svojim križem, otvorit će nam, na kraju, i vrata Neba.

Prihvaćamo Vas otvorenih ruku i otvorena srca. Otvorenih ruku, ali ne praznih, nego punih spremnosti za zajednički rad na Božjoj njivi. Otvorena srca, ali ne prazna, nego puna ljubavi za sve što je Božje, crkveno i narodno. Radujemo se zajedničkom radu u kojem ćemo se nadati zajedničkom kršćanskom nadom i kročiti istom cilju. Ne sumnjam da će nas u svemu voditi međusobna kršćanska ljubav, koja je veza savršenstva. Vaše vođenje naših biskupija i zajedništvo s vama, u čemu god to bude potrebno i moguće, mnogo će nam značiti u vremenu koje je pred nama, te biti, čvrsto se nadam, velika duhovna korist za Crkvu u Hercegovini.

Otprilike prije godinu dana (12. rujna 2019.) bili ste kod pape Franje s ostalim biskupima posvećenima u 2018. godini. Tom prigodom Papa Vam je, između ostaloga, poručio: Naviještajte mjeru ljubavi bez mjere, … koja gleda na bezgranični horizont Božjega milosrđa.

S ovim mislima, dragi biskupe Petre, od srca Vam želim blagoslovljene dane u Hercegovini. Živjeli!