FOTO  Prije tri godine iznenada je izgubio vid, a danas ovaj medicinar uveseljava stotine djece u gradu

Kada bilo tko upadne u letargiju i bezvoljnost, počne razmišljati kako se dalje ne može ili kako diže ruke od svega, pojave se ljudi koji unatoč nekom nedostatku ili boli ruše sve predrasude i nastavljaju dalje. Jedan od takvih je Slobodan Kesić, medicinski radnik, iz Banje Luke.

Njegova priča i način života su inspiracija za sve njegove prijatelje, a za Hercegovina.info odlučio je svoju stvarnost podijeliti s našim čitateljima.

Slobodan je mladi Banjolučanin koji je 2021.godine ostao bez vida. Njegova borba kreće u siječnju te godine, te traje i dan danas, a njegovo podizanje kvaliteta života osobe koja ne vidi je naš motivator da napišemo ovu priču.

“U vrijeme koronavirusa, u tijeku 2020.godine, određeno razdoblje, točnije četiri mjeseca sam imao nesnosne glavobolje, a u tom razdoblju je bilo izuzetno teško doći kod liječnika. Onda mi je krajem godine uvedena terapija, a u razdoblju poslije Božića, glavobolje su mi prestale, bukvalno preko noći, a onda mi je vid krenuo rapidno slabjeti. Dogodilo mi se da sam za mjesec dana izgubio 95% vida. Pokušavao sam doći do određenih liječnika u Beogradu. Liječnica Anka Stanojević Paović je bila na tragu da otkrije što je uzrok svemu tome. U suštini, nastao je edem koji je vršio pritisak na očni živac. Uključila mi je terapiju koja se morala primati isključivo u kliničkim uvjetima, te sam ja morao nazad za Banju Luku.”

Iznenadni prestanak užimanja terapije, Slobodanu je oduželo priliku da mu se vid vrati. Inozemne klinike, jedna u Rusiji, druga u SAD, mogu vremenom Slobodanu dati drugu šansu.

“Krajnji cilj jeste da dođem do dvije klinike. Jedna se nalazi u Rusiji, u Ufi, a druga je u Bostonu u SAD. Postoje nove metode liječenja, to je Aloplant metoda koja je aktivna zadnjih nekoliko godina i u principu obnavlja očni živac. Obilazio sam klinike u regiji, a sada sam u procesu slanja mailova za Rusiju i Boston, s tim što je Boston kompliciraniji, jer je administracija veliki problem za građane koji nisu ni iz SAD, a ni iz Europske Unije.”

Težnja je stalna, ali ono što Slobodana odlikuje jest njegova sadašnjost i hrabrost da se uhvati u koštac sa svime.

“U prvi mah, nisam ni ja bio najsigurnijji što će se dogoditi, je li ovo trenutno, je li prolazno i hoće li se riješiti kroz koji dan. Kasnije dobivam neke nove odgovore, pa sam svjestan da neke stvari neće usijediti tako brzo, ali se od prvog dana poprilično dobro nosim s tim, prije svega zahvaljujući vjeri u Boga i mojim prijateljima, jer sam bio aktivan i nisam želio posustati. Želio sam nastaviti normalan život i u tome dosta uspjevam", kaže nam.

Svi koji sretnu Slobodana prvi put i uđu s njim u komunikaciju, ne mogu ni pretpostaviti da je ovaj mladić slijep. Njegovi poslovi još dodatno potvrđuju njegovu snagu volje i dodatni su svjedoci da prepreke ne postoje.

Osnovno zanimanje je medicinski tehničar, zaposlen u Domu zdravlja u Banjoj Luci, svi ostali poslovi su potvrda da je svaka prepreka premostiva i tanka, kada je volje jaka.

“Već deset godina nosim kostim maskote za Košarkaški i Rukometni klub “Borac”, kao i za Košarkaški Klub invalida “Vrbas” i onog momenta kada je nastupio gubitak vida, organizirana je humanitarna akcija od strane Košarkaškog kluba “Borac” i ja sam tajniku Kluba rekao da imam želju da se na toj utakmici pojavim s maskotom. To je bio test mogu li ja to, ali s obzirom na to da su svi vidjeli da mogu to iznijeti, ja sam nastavio raditi taj posao", nastavlja naš sugovornik.

Slobodanov posao nije samo da uveseljava na utakmicama i da čini da vrijeme na poluvremenu brže prođe. Prije par godina je odlučio spojiti svoje ljubavi u jednu, a to je da za blagdane bude u kostimu Svetog Nikole i da Banjolučanima postane poznato lice, koje svi jedva čekaju da vide.

“Unazad nekoliko godina, odlučio sam napraviti kostim Svetog Nikole, jer i kada radim s maskotom, najviše volim da radim s djecom. Često su me i prijatelji zvali da se s maskotama pojavim za njihovu djecu

Tako sam, dok sam bio na bolovanju, napravio kostim i evo već treću sezonu radim kao Sveti Nikola, u okviru Zimzobala. To sam koncipirao na način da svako dijete koje prođe tuda, uveselim. Jasno je da nisu svi u mogućnosti da izdvoje određeni novac, pa nemam fiksnu cijenu. Imam čizmicu pored i ja kažem da se ljudi uslikaju, a ako nema trenutno da plati, iz bilo kog razloga, platit će za njih neko drugi. Mislim da je to negdje najbolja ideja, jer svi žele da naprave uspomenu, a bilo bi tužno da im se to ne omogući, ako se već može", kaže Slobodan.

Da ništa ne prepušta slučaju i da nije smio sebi dozoliti luksuz da ostane bez posla, Slobodan je odlučio da radi na sebi i da se usavršava u oblasti koja će mu omogućiti izvor prihoda, a bit će prilagođena njegovoj situaciji.

“Kada mi je bio upitan radni status, dok sam bio na bolovanju, odlučio sam da se bacim u svijet masaža. Još u mlađoj dobi sam imao neke neformalne edukacije. Sada sam završio dvije dodatne obuke, jedna je kod Predraga Filipovića i to sve zahvaljujući jednoj gospođi Veri koja je takođe slijepa. Osigurala nam je sufinanciranje te edukacije i nakon te obuke, ja sam od mentora dobio vjetar u leđa da za mene vidi svijetlu budućnost i dobru karijeru u toj oblasti. Uskoro otvaram i svoj salon za masažu ovdje u Banjoj Luci.“

Pored redovnih poslova koje mu olakšavaju život s financijske strane, Slobodan se trudi da se i duhovno obogati i uzdiže. Humanitarac je, a njegov nedostatak mu nikada nije bio izgovor da prestane s humanitarnim radom. Naprotiv, još ga je dodatno potaknulo.

“Što se tiče humanitarnog rada, ne znam ni sam koliko se dugo bavim. U vrijeme poplava, 2014.godine, bio sam aktivist u ugroženim područijima i dobio sam plaketu kao volonter godine. Želim da kažem svima da je humanost ogromna stvar. Čak i sitnica, koja djeluje beznačajno, nekome može dosta pomoći li ga učiniti srećnim. Ali, humanitarni rad nije samo doniranje novca, već i kada obiđete susjede koji su stari ili bolesni, uputite im lijepu rječ I pokažete im da nisu sami.”

Odnos prema osobama s invaliditetom u ovoj državi je poražavajući. Od prosječnog čovjeka, do viših struktura društva, malo tko da zaista razmišlja o ovoj kategoriji na način na koji bi trebalo. Počevši od osnovnih obuka za slijepe, do ponašanja na cestama ili javnim površinama, promjena je hitna, ali izgleda i nedodirljiva.

“Čekao sam edukaciju iz Bijelog štapa i to sam opet na kraju odradio zahvaljujući gospođi Veri koja nam je to omogućila. Savez slijepih je tu zakazao. Ja sam jednog dana odlučio sam da se odvažim i krenem. Prvi dan sam išao do kraja zgrade, treći dan sam već išao u drugo naselje koje je udaljeno nekih malo manje od jednog kilometra. i nakon mjesec dana krenuo sam sam na posao. Do posla imam dvije glavne prometnice i sada već samostalno idem na posao. Prepreke su tu, svaki dan. Veliki problem su bahati vozači koji ostavljaju vozila na trotoar ili zonu koja nije predviđena za to. Vjerujte da su takve situacije možda i najveći problem za samostalno kretanje slijepih osoba. Bilo kakva promjena bi morala krenuti od pojedinca, ali mislim da ćemo mi još mnogo čekati na to.”

To što mu se dogodilo u životu, Slobodan nije doživio kao veliku tragediju, samo zahvaljujući svojim uvjerenjima i svojim stavovima.

“Kada se nesreća dogodi, mnogi ljudi se povuku, ali Bog pošalje neke nove ljude, neke bolje ljude i tako sam stvorio društvo oko sebe koje mi odgovara i poprilično sam aktivan. To mi je na početku bio i najveći strah, da možda neću biti toliko aktivan kao ranije. Ali nije tako. Par puta tjedno idem na Banj brdo, kupam se u Vrbasu, sada trčim i u okviru maratona. U ovoj godini sam trčao dvije trke od po deset kilometara i sve to zahtijeva redovan rad i zalaganje. Tako da ne mogu i ne želim se ulijeniti. To nije nikakvo rješenje.“

Slobodanova pozitivna energija, blagost i toplota su ono što privlači ljude da mu prilaze I da budu dio njegove svakodnevnice. Kako sam kaže: ”Okružite se dobrim ljudima”. Vjerojatno tako razmišljaju svi njegovi prijatelji, dok im je Slobodan dio svakodnevnice. 

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.