Prije 77 god. rođen Mate Boban, prvi predsjednik Herceg-Bosne

Rođen je u Sovićima kod Gruda gdje je živio, a umro je 7. srpnja 1997. godine.

Rođen je u mnogočlanoj obitelji Stjepana i Ive rođene Bušić. Osnovnu školu je završio u Sovićima, a nakon toga odlazi u sjemenište u Zadar, te se nakon drugog razreda prebacuje u gimnaziju u Širokom Brijegu, da bi maturirao u Vinkovcima. Godine 1958., nakon što je postao punoljetan, postaje član Saveza komunista Jugoslavije. Školovanje nastavlja u Zagrebu, gdje na Ekonomskom fakultetu stječe zvanje magistra ekonomskih znanosti. S Ljubom Pejić, s kojom je imao troje djece, vjenčao se 1965. godine.

Nakon kraćeg posla u Grudama, 1966. godine zapošljava se u Imotskom. Tu je bio na čelu trgovačkog poduzeća Napredak, koje postiže izvrsne rezultate. Zbog optužbe za gospodarski kriminal zbog nestanka većih količina šećera, dvije godine provodi u istražnom zatvoru u Splitu, no njegovi suradnici su poslije tvrdili kako je optužnica bila montirana zbog hrvatskog nacionalizma. Boban je pad komunističkog režima dočekao kao šef Predstavništva Tvornice duhana Zagreb za Hercegovinu.

Umjesto lagodnog životnog smiraja, Mladež HDZ-a BiH nagovora ga da pomogne svojim znanjem, iskustvom i autoritetom u sudbonosnim previranjima raspada Jugoslavije i komunističkog sustava. Kao izabrani hrvatski zastupnik u Skupštini Republike Bosne i Hercegovine ubrzo svojim radom i autoritetom zadobiva povjerenje izabranih predstavnika hrvatskog naroda, koji ga sluteći krvavu agresiju Srba i Jugoslavenske narodne armije, učiniše dopredsjednikom pa zatim i predsjednikom Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine.

U Grudama, 18. studenog 1991. godine, hrvatsko političko vodstvo utemeljivši Hrvatsku zajednicu Herceg-Bosnu, zajednicu općina hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, u čiji je sastav ušlo 30 cjelovitih općina i 10 dijelova pojedinih općina, izabralo je Matu Bobana za predsjednika. Poslije je izabran za prvog predsjednika Hrvatske Republike Herceg-Bosne i vrhovnog zapovjednika Hrvatskog vijeća obrane, temelja obrane i jamca opstojnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini.

Boban se zalagao za federaliziranu BiH, te za afirmaciju hrvatskih zajednica nasuprot Kljujićevoj popustljivoj politici. Na sjednici Središnjeg odbora HDZ-a BiH, 2. veljače 1992., sudjelovao je i Stjepan Mesić kao predsjednik Izvršnog odbora HDZ-a Hrvatske. Na toj sjednici, dotadašnji predsjednik HDZ-a BiH Stjepan Kljujić je podnio ostavku zbog gubitka povjerenja velikog dijela HDZ-a BiH, a kasnije i Zagreba. Na tu Kljuićevu odluku utjecao je autoritetom svoje funkcije i Mesić. Za vršitelja dužnosti predsjednika HDZ-a BiH, na sjednici Glavnog odbora 15. ožujka 1992. u Bugojnu, izabran je Milenko Brkić. Boban je izabran za jednog od nekoliko članova Predsjedništva stranke.

Rat je Mate Boban iskusio i vrlo osobno, odlascima sina i zetova na prve crte obrane, zarobljeništvom bratića, progonstvom rodbine, gnušajući se nad tijelom, iz aviona JNA pogođene bošnjačke djevojčice pri zbjegu u Grudama, ispraćajući poginule pripadnike Hrvatskog vijeća obrane... Mate Boban je rekao:

"Ja sam samo vojnik hrvatskog naroda. Samo izvršavam zadaću koja mi je povjerena. Ako mi se sutra kaže da nešto drugo radim i ako je to u interesu hrvatskog naroda to ću prihvatiti sa zadovoljstvom."

Dana 6. svibnja 1992. godine, u austrijskom gradu Grazu, Mate Boban se sastao sa vođom Srba u Bosni i Hercegovini Radovanom Karadžićem. Sastanak je sazvan na incijativu Europske zajednice, a pozvan je bio i bošnjački vođa Alija Izetbegović, koji se nije pojavio. Tema sastanka bilo je teritorijalno razgraničenje Hrvata i Srba u Bosni i Hercegovini, te prestanak sukoba srpskih i hrvatskih vojnih snaga na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine. Kasnije je pretpostavljano da je ondje dogovarana podjela Bosne i Hercegovine na srpski i hrvatski dio.

Unatoč desetinama tisuća zbrinutih izbjeglica, tisućama žrtava suprostavljenih agresiji, brojnim prvopotpisanim mirovnim dokumentima, desetinama službenih i neslužbenih sastanaka s bošnjačkim predstavnicima: Ganićem, Izetbegovićem, Silajdžićem, Delimustafićem, Šahinpašićem, Komšićem, Čengićem i izigranih dogovora od njihove strane, svjetskoj je javnosti bio mnogo značajniji onaj pretpostavljeni dogovor iz Graza. Boban je tvrdio da svjetski mediji u određivanju svjetske politike ne hvataju vijesti istine, nego lansiraju vijesti kakve su njima potrebne.

Spomen ploča u Grudama posvećena Mati Bobanu i HDZ-u u svrhu uspostavljanja Herceg-Bosne i Hrvatskog vijeća obrane, podignuta na četvrtu godišnjicu utemeljenja Hrvatske zajednice Herceg-Bosne.

Bobanove ideje o Herceg-Bosni kao upravnom ustroju s elementima državnosti; vojskom, policijom, pravnim i monetarnim sustavom ne predstavlja secesiju, niti odricanje Hrvata od prava na ostali dio BiH, nisu prihvaćene od pojedinih Hrvata u Bosni i Hercegovini.. Iako je to bilo moguće, nikada joj nisu postavljene jasne granice, donesen Ustav, formirano Ministarstvo vanjskih poslova, usvojen zakon, koji bi diskriminirao pripadnike drugih naroda i dr.

Dana 20. travnja 1993. godine, načelnici glavnih stožera zaraćenih vojski, Milivoj Petković i Sefer Halilović potpisuju sporazum o obustavi vatre između Armije RBiH i HVO-a. Usprkos sporazumu sukobi dostižu vrhunac u lipnju u Mostaru. Iz krvavog bošnjačko-hrvatskog sukoba, može se zaključiti da ni tragične žrtve rata nemaju istu težinu u Travniku, Bugojnu, Konjicu, Varešu i drugim hrvatskim stratištima Jablanici kao one, bošnjačke, u Stocu, Vitezu, Mostaru i drugdje. U Međugorju, 18. svibnja 1993. godine, Franjo Tuđman, Mate Boban, Milivoj Petković, Alija Izetbegović, Haris Silajdžić i Sefer Halilović dogovaraju mir između Hrvata i Bošnjaka.

Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i ministar obrane Gojko Šušak, ljudi s kojima je Boban jako dobro surađivao, boravili su, tijekom prvog posjeta Hrvatskoj zajednici Herceg-Bosni, na Širokom Brijegu, gdje je Tuđman otvorio obnovljenu širokobriješku gimnaziju fra Dominika Mandića. Toga 19. svibnja 1993. godine, pred oko 10.000 ljudi, Mate Boban je svoj govor završio ovim riječima:

"U ime cijele Herceg-Bosne, u ime svih Hrvata, pozdravljam predsjednika svih Hrvata, poglavara države Hrvatske dr. Franju Tuđmana. On je garancija naše slobode, on je garancija da ćemo mi uspjeti."

U ljeto 1993., Katolička crkva u Bosni i Hercegovini žestoko kritizira Bobana i njegovu politiku prema Bosni i Hercegovini. Hrvatski katolički vrh, kardinali Franjo Kuharić i Vinko Puljić, biskup Franjo Komarica i čelnik franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Petar Anđelović "odrješito i smjelo osuđuju zločine hrvatskih religioznih nacionalista" i podržavaju nacionalno i religijski pluralističku Bosnu i Hercegovinu. Mate Boban i Gojko Šušak šalju pismo upozorenja kardinalu Kuhariću i upozoravaju ga da se crkveno vodstvo ostavi pitanja koja ih se ne tiču. Mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić i fra Jozo Zovko također navode da je rat u Bosni i Hercegovini političke, a ne religijske naravi.

Dana 3. kolovoza 1993. godine, u Ženevi počinje četvrti sastanak vođa delegacija na mirovnim pregovorima o Bosni i Hercegovini, na kojima sudjeluje i Boban. Kad je uvidio kakav nepravedan mir i kojom žestinom spram hrvatskog naroda sprema međunarodna zajednica, nespreman popustiti, od izabranih predstavnika Hrvata u Bosni i Hercegovini i predsjednika Tuđmana, kojemu je bio privržen, traži odlazak sa svih funkcija. Dana 19. studenog 1993. godine, nakon sastanka sa Franjom Tuđmanom u Zagrebu, Boban je smijenjen, a za njegova nasljednika je izabran Krešimir Zubak.

Nakon kraha njegovih ideja o upravnoj podjedinici, kao jamcu hrvatske opstojnosti i ravnopravnosti te nametnutoj federaciji s Bošnjacima, Boban je dvije godine radio u INA-i, gdje je imao dobro plaćen posao. Potom je imenovan za direktora Dubrovačke banke na području Hercegovine, a zanimao se i za nogometne i odbojkaške klubove. Umire iznenada 7. srpnja 1997. godine. Pokopan je na groblju u Gorici, prenosi Grude online.

Dok je lijes s Bobanovim tijelom ispraćen iz Mostara, lokalne hercegovačke radio-stanice emitirale su isključivo ozbiljnu glazbu, a na prostoru od Ravnoga do Drvara zastave su bile spuštene na pola koplja. Nema sumnje da je Bobanova smrt u Hercegovini doživljena kao nacionalna tragedija.

Mnogi bosanskohercegovački gradovi s većinskim hrvatskim stanovništvom imaju ulice koje nose ime Mate Bobana, poput Gruda, Posušja, Ljubuškog, Čapljine, Kupresa, Livna i dr.

Također, skijalište u parku prirode Blidinje nosi naziv "Mr. Mate Boban" na kojem se održava Otvoreno prvenstvo Herceg-Bosne./HMS/