PREDMET MOSTAR PARKING Krčum najavio žalbu, a osvrnuo se i na neukusne istupe direktora
Mostarski odvjetnik Milenko Krčum najavio je žalbu na rješenje Općinskog suda u Mostaru u kontekstu njegove tužbe protiv Mostar Parkinga. Osvrnuo se i na slavodobitne medijske istupe direktora parkinga u pojedinim medijima na po nepravomoćnom sudskom rješenju, istim onim medijima koji nikada nisu uradili prilog o problemu parkiranja u Mostaru.
„Ti su nastupi neukusni, nezreli i prilično degutantni. Ali to je slika kadrovske politike koju vode vladajuće stranke. Jednostavno gospodin direktor Mo Parkinga pokazuje nedostatak demokratske kulture. Prijetnje tužbama, kao najava nekog protunapada, koje pomalo asociraju na nogometnu terminologiju. Nikako ne dolikuju osobama na javnim pozicijama. Još je degutantnije hvalisanje financijskim rezultatima Mo Parkinga. Kao da je on neki uspješan poduzetnik, koji je realizirao neku briljantnu ideju, riskirao i uložio u projekt i doprinio općem dobru, pa se sada hvališe svojim uspjehom. Svi prihodi koje je Mo Parking ostvario su izravno ili neizravno uzeti iz džepova građana“, smatra Krčum. Inače, ovaj odvjetnik jedini je među mostarskima odlučio se na tužbu protiv gradskog poduzeća, koje vrši naplatu parkinga, bez da je prethodno parking uredilo, ili pak prodaje godišnje karte, bez da je parking osiguralo, ili pak zauzima kvart i parking uz zgrade, što je bio i temelj Krčumove tužbe.
Hoćete li se žaliti na rješenje Općinskog suda u Mostaru po vašoj tužbi u predviđenom roku?
KRČUM: Moj kolega, odvjetnik Haris Hakalović i ja smo proučili rješenje Općinskog suda u Mostaru. Zaključili smo da treba izjaviti žalbu.
Zašto?
KRČUM: Nećemo ovdje izlagati sve žalbene razloge. Žalbu će pisati kolega Hakalović u kojeg imam puno povjerenje. No, s obzirom na neumjereni način na koji se u medijima oglašavao tuženi Mo Parking, smatram potrebnim reagirati i iznijeti neke razloge buduće žalbe.Najprije, ne radi se o presudi, kako su prenosili mediji, nego o rješenju. Ovdje se nije radilo o tužbi za utvrđenje posjeda, kako je pogrešno, očigledno omaškom navedeno u uvodnom dijelu rješenja. Radi se o sporu o smetanju posjeda prava služnosti. U sporovima po posjedovnim tužbama kao što je moja ne može se raspravljati o pravu na posjed, nego samo o posljednjem mirnom posjedu. Da se zaista radilo o tužbi za utvrđenje služnosti, bila bi donesena presuda, a ne rješenje. Mi smatramo da prvostupanjskog suda da nije smetanje posjeda prava služnosti postupanje o odlukama javne vlasti je pogrešna. Ovo je spor iz Zakona o stvarnim pravima, dakle pravima u odnosu na stvari pa sporovi oko takvih prava spadaju u privatno pravo. U tome su području svi subjekti prava jednaki. Vlasti su, pored toga, ograničene pravima građana zaštićenim Protokolom 1 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima. Drugo, prvostupanjski sud je uzeo u obzir naknadne izmjene propisa (odluke Gradskog Vijeća), donesene nakon primitka tužbe. U vrijeme primitka tužbe, u tim odlukama nije postojao pojam „kvartovskog parkinga“. Gleda ovakvog naknadnog interveniranja propisima, po mojem shvaćanju, radi o pravnoj situaciji koja se u europskom pravu naziva „uplitanje u sudske postupke u tijeku“ (inteference in pending cases). Protivno je ideji (tro)diobe vlasti kad izvršne ili zakonodavne vlasti svojim naknadnim odlukama utječu utjecaj na ishod sudskih postupaka. U trenutku primitka tužbe nije bilo kvartovskih parkirališta u odlukama Vijeća. U trenutku primitka tužbe, u katastru je kao posjednik nad parcelom s parkinzima, uključiv i dio iste parcele s parkirališnim mjestima pored zgrade, okrenut prema Desetoj osnovnoj školi, bila je upisana Samoupravna interesna zajednica stanovanja. Grad je nakon primitka tužbe sebe upisao kao posjednika. U zemljišnim knjigama nisu vršene promjene. Zatim je pristupio „horizontalnoj signalizaciji“ – uložio je ogromna sredstva u boju za obilježavanju parkirališta bijelom ili žutom bojom. Takve radnje ne mogu imati retroaktivan učinak.
Što mislite o javnim nastupima direktora Mo Parkinga?
KRČUM: Ti su nastupi neukusni, nezreli i prilično degutantni. Ali to je slika kadrovske politike koju vode vladajuće stranke. Jednostavno gospodin direktor Mo Parkinga pokazuje nedostatak demokratske kulture. Prijetnje tužbama, kao najava nekog protunapada, koje pomalo asociraju na nogometnu terminologiju. Nikako ne dolikuju osobama na javnim pozicijama. Još je degutantnije hvalisanje financijskim rezultatima Mo Parkinga. Kao da je on neki uspješan poduzetnik, koji je realizirao neku briljantnu ideju, riskirao i uložio u projekt i doprinio općem dobru, pa se sada hvališe svojim uspjehom. Svi prihodi koje je Mo Parking ostvario su izravno ili neizravno uzeti iz džepova građana, po cijenama koje je odredio onaj tko je direktora instalirao na poziciju kojoj nije dorastao. Tu nazirem mentalitet otimanja, a ne poduzetništva i menedžmenta. No, najdegutantniji su prilozi medija kao što je RTV HB, gdje su intervjuirani moji susjedi, pa izabrane dvije osobe koje kažu: „Treba plaćati parking.“ Kao da narod jedva čeka da mu se otmu pare. To je dno medijskog dna.
Podsjetimo, direktor je odmah po rješenju Općinskog suda u Mostaru istrčao u javnost, perući jednim rješenjem sve ono što je do sada uradio u štetu poduzeća. Najgore je svakako to što je brzo po dolasku na direktorsko mjesto osigurao povlaštenu kartu, a što je predmet kaznene prijave, a podjednako je i što je izbjegavao plaćati PDV, zbog čega je i dalje meta porezne inspekcije po prijavi Udruge Bura.