Pravosudne institucije hapsile su do sada u BiH samo Hrvate

Uhićenje pa puštanje zastupnika SDA Šemsudina Mehmedovića te presuda u Strasbourgu u slučaju "Maktouf i Damjanović" podijelile su kako stručnu tako i političku javnost u BiH. S jedne strane, upozorava se da je slučaj Mehmedović odmazda, a s druge pak strane da se radi o prikrivanju bošnjačkih zločina. Slični komentari mogli su se čuti i oko nove presude Suda za ljudska prava u Strasbourgu. Ministar pravosuđa BiH Bariša Čolak ima svoj kut gledanja o oba slučaja i krajnje ih principijelno analizira.

Ministre, kako komentirate rasplet ili zaplet vezano uz slučaj Mehmedović?

Teško mi je komentirati budući da nisam upoznat s predmetom i ne znam koji su razlozi za sve što se zbivalo, osim onoga što je i većina javnosti saznala putem medija. Sam događaj nije, na žalost, nešto što ide u prilog nekoj stabilizaciji prilika i povratka povjerenja. Ne mislim da jedan čovjek ili slučaj mogu stabilizirati ili stvari dramatično pogoršati, ali u ovome slučaju radi se o potezima vrlo značajnih institucija. SIPA u okviru svojih nadležnosti ima pravo i mogućnost nekoga zadržati 24 sata i to nije sporno. Međutim, imajući na umu da se slučaj nalazi pred Tužiteljstvom BiH, naravno da su mogući različiti komentari pa rekao bih i pristupi. U svakom slučaju, mislim da je potrebno suradnju ovih institucija uskladiti. Ne bi trebalo biti posve različitih postupanja SIPA-e i Tužiteljstva BiH.

Dio medija i javnosti je ocijenio da je uhićenje prvog značajnijeg bošnjačkog političara jednostavno zaustavljeno upravo zbog činjenice da se radi o Bošnjaku. Možete li primjerice usporediti postupanje Tužiteljstva u slučaju Budimir koji je držan gotovo mjesec dana u pritvoru, a u ovome slučaju radi se o hrvatskome dužnosniku?

Na žalost, naprosto su činjenice da se jedino na ovakav način prema Hrvatima postupalo. I to nije samo ‘slučaj Budimir' jer je takvih primjera puno više. To nije dobro jer jednostavno institucije postoje i zakoni postoje da se zakoni na jednak način primjenjuju na sve, bez obzira je li netko iz jednog, drugog ili trećeg naroda. I tu postoje ozbiljne zamjerke. Ako se to izanalizira, vidjet će se da uistinu nije bilo visokopozicioniranih dužnosnika iz reda bošnjačkog naroda. To ne znači automatski da ih treba biti ako nema kaznenih djela. No, stvarnost je takva, a u javnosti postoji veliki broj prigovora upravo o tome.

vecernji.ba