POWERLIFTING U MOSTARU Novinarka i spisateljica Samra Alebić podiže tegove koji su teži više nego duplo od nje

Podizati tegove svojim rukama koji iznose više nego duplo vaša ukupna tjelesna težina svakako zvuči začuđujuće, ali vidjeti u toj ulozi jednu mladu djevojku, pritom novinarku i književnicu, sve prisutne zapravo uvijek ostavi bez daha. Baš takav život vodi 24-godišnja Samra Alebić, jedna od predstavnica powerliftinga u Mostaru, natjecateljica WUAP federacije, trenerica, a na kraju i spisateljica i studentica završne godine master studija novinarstva. Što je to zapravo powerlifting – Samra nam u razgovoru za Hercegovina.info govori da ljudi u Bosni i Hercegovini još uvijek nisu svjesni, ali ono što nam posebno ističe jest da stranci itekako jesu.

Na natjecanjima u stranim zemljama na kojim osvaja srca publike i prelazi nove stepenice bliže rekordima, Alebić često čuje divljenje velikih imena sporta koje iskazuju prema bosansko-hercegovačkim sportašima i ljudima, a kako kaže, uvijek joj se probudi misao kako naši ljudi cijene sebe manje nego što nas cijene stranci. Da li je to dobro ili loše, pokazat će vrijeme, ali ovo je priča o Samri Alebić, djevojci koja je za samo par godina u sportu, kojem se posvetila po upisu na fakultet, postigla velike rezultate, a planovi kojima teži označit će njen put u sam vrh.

„Cijela priča s treniranjem i fitnessom počinje upisom na fakultet i tako je jedna stvar vodila ka drugoj te otprilike na drugoj godini studija odlučujem se okušati u powerliftingu. Već na prvom treningu bila sam zadovoljna rezultatima i zajedno sa svojim trenerom vidjela sam da tu ima dobre genetske baze i potencijala da se malo ozbiljnije počnem baviti s tim. U početku je to, naravno, bilo striktno amaterski i definitivno se nisam nadala da će to doći do ovih profesionalnih razina, a posebno ne natjecanja, do kojih je i službeno došlo prije godinu dana“, započela je Alebić za Hercegovina.info.

Dobila je preporuku od svog prijatelja da se prijavi na svjetsko natjecanje koje se održava u Beču, točnije Svjetsko prvenstvo u powerliftingu i bench pressu WUAP federacije, što joj se u tom trenutku činilo kao dobra ideja.

„Kada se vratim u prošlost, svoj život sam vidjela apsolutno drugačije, željela sam se posvetiti novinarstvu i pisanju, jer sam inače i autorica dvije knjige poezije i proze, od kojih jedna tek treba biti objavljena, ali eto, put me ipak odveo u sport i odlučila sam iskoristiti tu priliku. Sada kada pogledam u budućnost, vidim se i za 20 godina u sportu, jer pored toga što sam mu se sad toliko posvetila, svi znamo i benefite koje on nosi, počevši od zdravlja, pa tek onda fizičkog izgleda“, kazala je Alebić.

Mišljenja ljudi o powerliftingu su izuzetno podijeljena, a mnogo njih čak i ne zna što je to, pa se onda trudi objasniti šta znači to "jednostavno“ podizanje tegova.

„Tu već negdje dolazimo do mnogo pitanja pa im moram objasniti da je riječ o tri discipline, o bench pressu, mrtvom dizanju i čučnju. Nekako, mislim da smo poprilično stereotipno društvo, naročito kada su u pitanju ovakvi sportovi koji zahtijevaju pokazivanje snage i jačine žena, jer se automatski pretpostavlja da nismo dovoljno jake za te težine s kojima radimo. Osobno još uvijek nisam naišla na neke negativne komentare, jer često čujem mišljenja da tako nešto i ide uz moj izgled i karakter, pa im valjda zato nije čudno“, istaknula je Alebić.

Kako kaže, potrebno nam je malo više cijenjenja ovog sporta i samih sportaša, a bitno je i naglasiti da svatko tko se bavi ovim powerliftingom sigurno to ne radi zbog novca, jer se on i ne nalazi baš na listi financijski isplativih.

„Medalja oko vrata ili certifikat bit će sasvim dovoljno, jer tu smo iz ljubavi. Vjerojatno ne biste rekli, ali u Bosni i Hercegovini, a naročito Hercegovini, postoji toliko mladih ljudi oba spola koji se bave ovim, makar amaterski, a ima i onih koji su već ozbiljni u tome pa čine dio nacionalnog tima. Također, veliki ponos mi izazovu rečenice koje čujem od stranaca, gdje spominju naš jaki bosanski i hercegovački gen na natjecanjima, pa tako imam osjećaj da naše ljude više cijene u svijetu, nego što to mi sami radimo“, naglasila je Samra za naš portal.

Iza sebe ima brojna priznanja, u Beču je uspjela podići iz čučnja težinu veću za pola kilograma od prethodnog rekorda, točnije 163 kilograma. Nažalost, taj rezultat nije zaveden, ali i ovaj drugi ostvareni je doveo do pete pozicije u cijeloj konkurenciji.

„Nakon toga, nastavila sam raditi i s velikim zadovoljstvom mogu reći da sam na treningu uspjela podići 170 kilograma, što je zaista velika stvar za mene koja uvijek variram sa tjelesnom težinom oko 60 kilograma. Posljednje natjecanje na kojem sam sudjelovala je bilo održano u Doboju, u pitanju je tradicionalni memorijalni turnir, gdje sam bila prva u totalu u svojoj kategoriji do 63 kilograma. Takve stvari uistinu mnogo znače, naročito kada znate koliko odricanja, dana borbe sa samim sobom i truda stoji iza toga, a kao prekretnicu bih navela natjecanje u Beču“, rekla je Alebić.

Njezini treninzi i dani su isplanirani do najsitnijih detalja, prehrana također, dan joj počinje već oko pet sati ujutru, a treninzi i od šest.

„Stvar s prehranom, meni osobno, zna biti mnogo zahtjevnija od same fizičke pripreme, jer gubiti ili dobivati kilažu da biste se uklopili u određenu kategoriju nije uopće jednostavno kako možda izgleda. Ja znam da kad kažem naglas, naprimjer, da ne jedem ništa začinjeno, sol skoro da ne postoji zbog zadržavanja vode u organizmu, ne zvuči mnogo strašno, ali sve to zna ići do ekstrema, pa mi je nekad i dolazilo da odustanem. Sreća je što imam sjajnu podršku obitelji, a naročito svog dečka i trenera, pa sve prolazimo zajedno“, pojasnila je Alebić.

Posvećena je i radu s ljudima, pa tako drži personalne treninge, po cijeli dan zna joj proći na nogama i u razgovoru s ljudima, ali to je, kako kaže, njen put, pa joj ne može biti teško.

„Imam sreću što treniram sa svojim momkom, ujedno i trenerom, koji mi je i pokazao put u ovo sve i koji mi je bezuvjetna podrška i privatno i poslovno, pa me je i bukvalno ubijedio da ja to sve mogu. Kada stanem pred tako teške tegove, zahvaljujući tim psiho-fizičkim pripremama, ja ne razmišljam ni u jednom trenutku da ja to ne mogu, nego dobijem toliku snagu i adrenalin da mislim da bih mogla još više od toga što se nalazi preda mnom. Podizati tegove svojim rukama koji iznose više nego duplo vaša tjelesna težina, zaista zna biti čudno kada se izgovori i svjesna sam toga“, kazala je Samra.

Konkurencija u ovom sportu je velika, nimalo laka, tu postoje ljudi koji i više od dva desetljeća rade na sebi, ali kada se nađete rame uz rame s njima, to vas zna i plašiti i laskati vam. Ipak, na kraju ste samo ponosni.

„Kada su u pitanju planovi i budućnost, želim ići obarati rekorde, neću odustati od natjecanja u budućnosti, ali želim i završiti master studije te nastaviti pisati. Na kraju dana, samo je važno da u životu nemamo straha, a imamo snove i da nastavimo svakodnevno obarati svoje male ili velike ciljeve“, zaključila je Alebić.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.