POVIJESNO BLAGO HERCEGOVINE Ovo su najljepši običaji o Uskrsu

Kroz stoljeća, uskršnji običaji postali su neizostavni dio identiteta hercegovačkog naroda, prenoseći simboliku s generacije na generaciju. Zavirimo zajedno u šarenilo tradicije i saznajmo kako se u prošlosti proslavljao najveći katolički blagdan u Hercegovini, te jesmo li nešto od toga sačuvali sve do danas.

Uskršnje vrijeme započinje Korizmom

Korizma predstavlja posebno vrijeme duhovne priprave u kršćanskoj tradiciji koje traje četrdeset dana. Tijekom ovog razdoblja vjernici se potiču na molitvu, post i pokoru kao načine pripreme za proslavu Isusova uskrsnuća, čime se simbolično oživljava duhovni život i jača vjera.
 
„Nekada se u korizmi održavao post i nemrs kao jedini vid pokore koji je imao za cilj pomirenje s Bogom i ljudima. Danas se više ističe smisao pokore. Ona bi nas trebala zbližiti kako s Bogom tako i s ljudima oko nas“ kazao je za Hercegovina.info fra Ivan Boras, te nam je objasnio kako u današnje vrijeme korizmena pokora ima i neke drugačije oblike, poput čitanja Svetog Pisma ili odricanja od sitnica koje su nam drage. Međutim, to samo po sebi nije svrha, nego bismo novac koji bismo potrošili na te užitke trebali podati onima koji su u potrebi.
 
Korizmeni post započinje na Čistu srijedu.

Na taj dan nekoć se postilo samo o suhu kruhu i vodi, a postojala je i uzrečica „Čista srida – očistila criva“. Domaćice su vodile posebnu brigu dok su pripremale jela, a mnogi su se natjecali tko će više dana provesti u postu, to je vrijedilo ponajviše za mlade ljude koji su bili u punoj snazi, mada ni oni stariji nisu mnogo zaostajali za njima. „Čobani, te starija čeljad i oni koji nisu imali kakvoga posla, molili su dnevno i po nekoliko Isusovih krunica, a Gospin plač odjekivao je sa svih strana, posebice kad bi se čobani uvečer vraćali sa svojim stadom i težaci kad bi se vraćali kući sa svojih njiva. Danas se ova molitva rijetko može čuti, jedino u krugu obitelji“, priča nam fra Ivan.

Veliki dani – Od Cvjetnice do Velike Subote

Cvjetnica je Nedjelja Muke Gospodnje. „Diljem Hercegovine običaj je da se na Cvjetnu nedjelju umiva u cvijeću. Subotom se bere različito cvijeće i potapa u vodu kako bi se na nedjeljno jutro prije izlaska sunca svi članovi obitelji umivali u tom cvijeću. Za vrijeme umivanja moli se Vjerovanje“, kazao nam je. U Crkvu su se na blagoslov nosile maslinove grančice ili pak neko drugo zelenilo, a oba običaja zadržala su se sve do danas.

Veliki četvrtak

Veliki četvrtak posljednji je dan korizme na koji se vjernici prisjećaju Isusove Posljednje večere, a njime počinje Vazmeno trodnevlje, najznačajnije razdoblje u kršćanskom kalendaru kada se obilježava Isusova muka, smrt i uskrsnuće.
 
„Na ovaj dan već iza podne ljudi bi započinjali s molitvom. Zapravo, trebalo se prekrižiti 100 puta i izgovoriti sljedeće:

Dušo grišna,
budi u viri kripna!
Kad pođeš s ovog svita,
Na oni svit,
Dugim putim, tisnim klancima,
Susrist će te duv nečisti,
Pitat će te duv nečisti:
'Jesi duša moja il duša Božja?
A ti ćeš mu reći:
'Nisam duša tvoja, nego duša Božja.
 
Kad sam bila na onome svitu,
Ja sam rekla na blagdanak,
Na Veliki četvrtak,
Sto amena, sto zlamena
I sto puta se prikrižila.
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen“, kazao je.
 
Osim toga, ovaj dan poznat je i kao Zeljavi četvrtak, jer se za večeru priređuje gorko zelje, mada na trpezi mogu naći i blitva, kupus, te drugo, zeleno povrće.

Veliki Petak

Veliki petak je kršćanski spomendan Isusove teške i nasilne osude, muke i same smrti, ovaj dan ujedno je i vrhunac godišnje pokore. „Na Veliki petak postilo se na način 'sušenja' i molile su se 33 Isusove krunice“, ispričao nam je naš sugovornik i dodao kako bi stariji popili i po jednu čašu crnog vina u uspomenu na Kristovu prolivenu krv. Držalo se da će se to vino pretvoriti u krv. Ta praksa zadržala se sve do danas. U Dalmaciji, Lici i Hercegovini na Veliki petak kazivalo se „koliko se vina popije, toliko krvi u žila navrije“.
 
Kako nam je objasnio, od davnina puk je odlazio na obrede Velikog petka. Ti obredi su inače vrlo ganutljivi a na njima se svečano pjeva muk i ljubi križ koji je 12 dana bio prekriven ljubičastim platnom.

Velika subota

Velika subota predstavlja tiho iščekivanje nakon Isusove smrti, dok je njegovo tijelo bilo položeno u grob. To je dan kada Crkva, simbolično, diše u tišini i priprema se za proslavu Uskrsa. Tradicionalno se na Veliku subotu obavlja blagoslov hrane koja će biti dio uskrsnog obroka. Običaj blagoslova jela, iako se mijenjao kroz godine, i dalje se prakticira do današnjih dana. U košarici se na blagoslov nosio kruh, vino, janjetina, ptičje meso, šunka, jaja, mliječni proizvodi, sir, maslac, mlijeko, sol, luk, dakle, sve ono što se u vrijeme korizme smjelo i nije smjelo jesti.
 
„Naše majke i bake na Veliku subotu nosile su hranu na blagoslov, a na uskrsno jutro svatko bi dobio blagoslovljeno jaje s kojim bi se 'tucali' a zatim bi ga pojeli. No, prije nego se započinjalo s jelom, molilo se Vjerovanje“, kazao je fra Ivan, te dodao kako se strogo pazilo na to da niti jedan, čak ni najmanji komadić blagoslovljenog jela ne padne na zemlju. Time je završavao dugi korizmeni post. Ovaj običaj zadržao se sve do danas. 
Osim toga, u prošlosti, pa čak i danas, narod je izbjegavao oranje i kopanje tri dana jer je takav običaj 'od starine'. Zanimljivo je za napomenuti da su seljaci utišavali i zvona na svojoj stoci.

Uskrs

Uskrs je najvažniji kršćanski blagdan, koji slavi Isusovo uskrsnuće iz mrtvih treći dan nakon njegove smrti na križu. Ovaj blagdan simbolizira pobjedu života nad smrću i donosi radost i nadu vjernicima diljem svijeta. Za vrijeme tri posljednja Velika dana, ne zvone crkvena zvona. „Umjesto crkvenih zvona, oglašavale su se čegrtaljke kao znak početka obreda. Na sam dan Uskrsa, orila se ganga i svirali bi svi postojeći instrumenti, kao da je sve odjednom oživjelo. Narod bi oblačio najljepšu odjeću koju ima, a potom bi obiteljski svi išli na sv. misu“, priča nam i dodaje kako je toga dana sve svečano, jer je to najveći kršćanski blagdan.

Uskrsna jela

Svečanosti Uskrsa svakako pridonosi i bogatstvo blagdanskog stola. Nema toga što se na taj dan ne može pronaći na trpezi, od šunke, mladoga luka i kuhanih jaja, preko domaće juhe i pečenja, do kuglofa, pince i različitih slastica. No jedan od običaja vezanih uz jela svakako je i bojanje jaja. U cijelom kršćanskom svijetu, pa tako i u našoj Hercegovini, običaj je da se za Uskrs boje jaja. Pitate se zašto? Sugovornik tvrdi da je stvar u simbolici, povezuje se slika izlaska malog pileta iz ljuske s Kristovim izlaskom iz groba. „Kako nam dokazuju brojne arheološke iskopine, jaja su bojali čak i stari Germani i Slaveni“, priča nam.

 
Inače, prije nego što su industrijski proizvedene boje postale široko dostupne, jaja su se bojala na tradicionalne načine. Ljudi su koristili prirodne materijale kao što su čađ, ljuske od crvenog luka, crno vino i mnoge druge, a ovi materijali davali su jajima različite tonove žute, crvene, smeđe i ponekad čak crne boje. Neki od njih i danas se drže prirodne metode.
 
Kao što smo već spomenuli, na sam Uskrs, prema običaju, bila je popularna igra 'tucanja' jajeta o jaje, što su posebno obožavala djeca. Prvi pisani podaci o tome da se djeca 'igraju' jajima datira iz Zagreba s početka 14. stoljeća. U ovoj igri, dijete čije je jaje 'mekše', odnosno čija ljuska lakše puca, moralo je dati to jaje drugom djetetu. Također, osim što je bilo predmet igre, jaje je simboliziralo prijateljstvo, ljubav i pomirenje.

Zanimljivo je da su zaljubljeni parovi u nekim krajevima, iako to nije bila uobičajena praksa, ponekad razmjenjivali uskrsna jaja. U tom običaju, jaje bi bilo predstavljeno uz riječi: „Ovo jaje, snijela koka da daruje cura momka“.
 
Uskrsni običaji u Hercegovini slični su većini običaja vezanih uz crkveni kalendar. Nekoć davno su to bili blagdani koji su se slavili kao crkveni i blagdani cijele zajednice, javna okupljanja ispred crkve ili u predvečerje na 'sijelima' bila su produžetak uskrsnog slavlja koje je ujedinjavalo cijelo mjesto i njegove stanovnike. Danas su stvari, nažalost, krenule potpuno drugačijem tijekom. Običaji su se povukli u zatvoreni, obiteljski i prijateljski krug. Na kraju krajeva, Uskrsno vrijeme nije samo blagdan kojim obilježavamo smrt i uskrsnuće Isusa Krista, već je to i blagdan kojim iskazujemo poštovanje prema prirodi i hrvatskoj kulturnoj tradiciji.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.