Posljednji ispraćaj mučki ubijenih Nikole i Marice

Prolazeći pored kuće u kojoj su nekad živjeli Marica i Nikola, osjećala se neka čudna tišina, nešto što nikoga nije ostavljalo ravnodušnim.

Na posljednjem ispraćaju Nikoli i Marici, koji su mučki ubijeni, uz rodbinu, prijatelje, vjernike i susjede, došli su i načelnik Općine Kakanj Nermin Mandra, predsjedavajući Općinskog vijeća Kakanj Slaven Katičić te predstavnici Policijske postaje Kakanj.

Svetu misu zadušnicu predvodio je fra Joso Oršolić, definitor Franjevačke provincije Bosne Srebrene uz koncelebraciju fra Zorana Jakovića gvardijana i župnika, fra Ivana Šarčevića, gvardijana Franjevačkog samostana na Bistriku i profesora na Teologiji u Nedžarićima, vlč. Marijana Marijanovića župnika u Kaknju i dekana sutješkog dekanata, vlč. Marka Stojčića, kapelana u Drvaru rodom iz Ratnja, fra Željka Brkića vikara i fra Stjepana Duvnjaka.

Obred pokopa predvodio je sutješki gvardijan fra Zoran Jaković. U kratkom govoru nad grobovima Nikole i Marice rekao je:

Draga rodbino, prijatelji, poznanici i svi vi ovdje okupljeni koji ste došli na posljednji ispraćaj Nikole i Marice, sve vas pozdravljam i zahvaljujem što ste došli, a ožalošćenima iskrena sućut u osobno ime, u ime nas fratara i svih vas izražavam sućut ožalošćenoj obitelji i rodbini.

Vječno je pitanje čovjekovo - odakle zlo?

U našim ljudskim očima zlo se povećava i uveličava proporcionalno načinu kako se izvršava! Zlo koje je izvršeno nad najslabijim - najveće je čovjekovo zlo. Svjedoci smo takvog jednog najvećeg zla kojeg je čovjek počinio nad Nikolom i Maricom. Mi kršćani, koji vjerujemo da je Krist pobijedio zlo svojom vlastitom krvlju i smrću, ni na jedno zlo ne odgovaramo zlom, nego odgovaramo tako što ga jednostavno podnosimo i trpimo u nadi i vjeri da ga je Krist pobijedio. Ni ova tragična smrt ne može nas voditi i neće nas voditi ka zlu i nasilju, nego k dobru koje je prožeto tugom, žalošću, pijetetom i smijemo kazati nepobjedivošću. Znamo cijeniti i trebamo se učiti kako su se Nikola i Marica u svojoj ljudskoj hendikepiranosti nosili sa životnim poteškoćama u kojima bi drugi, uza sve materijalne mogućnosti često zapadali u očaj.

Mi fratri na poseban način dugujemo zahvalnost Nikoli koji je sa svojom sestrom Dragicom uvijek bio spreman priteći u pomoć časnim sestrama u jednostavnim poslovima u samostanskoj bašči, uređenju samostanskog prostora i na poseban način u uređivanju fratarskih grobova. Znameniti sutješki fratri čije su grobove uređivali, pratili su ih svojom molitvama i neka ih i dalje zagovaraju, a nadamo se da će se s njima naći u zagrljaju dobroga i milosrdnoga Oca!

S ovim mislima pobjede dobra nad zlom, ljubavi nad mržnjom i s vjerom u Krista Uskrsloga, opraštamo se od Nikole i Marice i predajemo ih vječnom ocu Nebeskome.

Nikola i Marica našli su svoje vječno počivalište, onako tiho kako su i živjeli. Nek im je laka Ratanjska zemlja koju su toliko voljeli.

kraljeva-sutjeska.com