Posljednja zapovijed generala Praljka

Sve su te poruke teške, znakovite, emotivne i imaju određenu težinu, no posebno su teške one generalovih prijatelja, suboraca i ratnih kolega. Evo što o Praljku piše Mario Karamatić:

Jučer su je htjeli ubiti zauvijek. Jučer su joj htjeli staviti težak, najteži krimen koji se može staviti. Jučer su nju, našu Herceg-Bosnu namjeravali proglasiti zločinačkom. Zauvijek. Jučer su htjeli natjerati sve nas koji smo je stvarali, voljeli, da se stidimo imena njenoga, a našu djecu i unuke da se stide nas.

Sve su isplanirali, sve je išlo po planu, a onda se slično kao i davne 1992. kada je Herceg-Bosni bilo najteže, pojavio On.

General.

Slobodan Praljak.

Veliki čovjek je učinio veliki gest. Dao je sebe za nju, dao je svoj život kako bi tim činom zaštitio svoju Herceg-Bosnu, svoje vojnike i svoj narod. General pobjednik je još jednom pobjedio, na žalost posljednji put.

Nikada Herceg Bosna nije bila jedinstvenija kao jučer. General je još jednom učinio ono što je tako dobro radio i u ratu. Iz unaprijed izgubljene pozicije je izašao kao pobjednik. Njegov čin shvaćam kao njegovu posljednju zapovijed nama koji smo bili njegovi vojnici.

Zapovijedio nam je da ostanemo do kraja uzdignute glave, zapovijedio nam je da se nikada ne odreknemo svoga naroda i svoje Herceg-Bosne, zapovijedio nam je da idemo do kraja. Za sebe, za svoju djecu, unuke, svoju Herceg Bosnu i svoga Generala. Na zapovijed Generale, napisao je Karamatić, inače sudionik Domovinskog rata u legendarnoj postrojbi Ante Bruno Bušić i trenutni izaslanik u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH i predsjednik HSS-a u BiH.