Platforma za spašavanje najgorih među njima

Mjesec-dva prije prošlogodišnjih listopadskih izbora „klepio sam ušima", kapitulirao pred prijetećom pošasti i na istom ovom prostoru napisao tekst naslovljen PRVI PUT BEZ SEBE NA IZBORE.

Piše: Senad Avdić, Slobodna Bosna

U kratkim crtama, oivičenim rezignacijom i impregniranim melanholičnom „polaganom predajom" (tako se zove odličan roman postbitničkog hrvatskog pisca Gorana Tribusona) napisao sam da „neću, prvi put u svojoj dugogodišnjoj karijeri demokratski postuliranog građanina, izaći na izbore". Za šta i za koga glasam i u šta će se u konačnici moj glas udjenuti, kome će legitimno izabranom kretenu biti alibi i demokratska podrška za njegov kriminal, nesolidnost, tiraniju?

Nemalo me mislećeg građanskog svijeta prekorilo i upozorilo kako širim defetizam, beznađe („reci ne beznađu", s bilboarda je upozoravao vizionar Fahrudin Radončić). Držali mi oni koji će ovih dana zahvatiti fine parlamentarne plaće lekcije o izbornim pravima i obvezama.

Napisao sam tada, ni godina prošla nije, gorak, nevoljki, opor, lament nad komadićem papira kojeg sam pri punoj svijesti i savjesti učinio validnim, a na kojem sam četiri godine ranije zaokružio ime Željka Komšića, a ne Sulejmana Tihića. Bio je to posljednji dokaz moje ideološke lakomislenosti, to kada sam u neuglednu biračku kutiju u sarajevskoj Logavinoj ulici turio glasački listić na kojem sam zaokružio ime Željka Komšića.

Suštinski sam tim demokratskim, građanski odgovornim činom poslužio kao alibi i osigurao odstupnicu Robot Komercu, firmi samoniklog trgovačkog putnika Selvera Oruča, koji je Tihiću napravio vikendicu, a Komšiću stavio (privremeno, doduše) na raspolaganje skupocjeni automobil. Pribilježio sam kako mi ni tada, a ni ubuduće, na pamet ne pada da između kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH ( Izetbegović, Radončić, Silajdžić) glasam za „manje zlo": „Zašto bih se ja mučio i odlazio na biračko mjesto da bih glasao za bilo kakvo zlo, bilo ono manje, veće, ili (o)srednje"; i to sam napisao.

Izlazak na izbore je, od kolijevke demokracije Atene pa do groba - mog biračkog mjesta u Logavinoj ulici - mjera građanske odgovornosti i zrelosti. Neizlazak s predumišljajem je, uvjeren sam, mnogo odgovorniji i razboritiji akt.

Sluša, recimo, koncem ljeta prošle godine razočarani Bošnjak iz Konjica kriomice, između četiri neisplaćene mirovine i dvije partije tavle, iz zaleđa vatrene govore krilnika i čelnika Hrvatske stranke prava. Krv mu se ledi u žilama, nacionalni ponos i užareno sunce tuđeg neba krv mu otopljavaju, kako dopredsjednik HSP-a, general-zastupnik ŽIVKO BUDIMIR bljuje retoričku vatrenu stihiju: „Neka se izdajnik hrvatskoga naroda Željko Komšić povuče iz utrke za hrvatskoga člana Predsjedništva BiH jer hrvatski narod neće dopustiti da mu se nameću njegovi legitimni predstavnici".

Otrči hitro, jogunasti, svježe nacionalno probuđeni Bošnjak (sedam je ujutro, shvatimo ga!) prvih listopadskih dana prošle godine na zborno- izborno mjesto, zaokruži ime Željka Komšića, pride još građanskim legitimitetom podupre i sve njegove drugove, partijske kolege iz SDP-a BiH. Glasovima za SDP BiH iz Konjica, recimo, demokratski je osnažen izbor Budimira za predsjednika Federacije BiH. Može i obrnuto, nije nikakav problem - ljutim pravaškim glasovima iz Hercegovine barem simbolično je Lagumdžijina „mehka" postkomunistička, tranzicijska diktatura priskrbila multietnički karakter.

Za pretpostaviti je kako je predsjednik Hrvatske zajednice BiH Dragan Čović neprihvatljiv jednom užem sloju hercegovačko-hrvatskog biračkog tijela zato što je, pored ostalog, u vrijeme kad je bio ministar financija u Vladi Federacije BiH, i dopredsjednik Vlade osigurao protuzakoniti uvoz crvljivog bjelosvjetskog mesnog škarta tvrtki Lijanović čime je oštetio proračun Federacije za bogtepita koliko milijuna maraka. Ta se kriminalna hercegovačko-federalna kobasica razvlačila na Sudu BiH godinama, i na kraju je, ako se mogu sjetiti sudskog epiloga, vuk pojeo magarca, uključujući i unutarnje organe sa svih svjetskih mesnih vukojebina koje su Lijanovići reciklirali i prodavali pod egidom „domaće, a naše". Glasom protiv Čovića, određeni marginalni, doduše, hrvatski korpus je glasao i protiv Lijanovića - dovoljno je takvih bilo da bi Mladen Lijanović, koji govori istinu isključivo iz nehata, postao potpredsjednik Vlade Federacije - vratio se, dakle, na mjesto svoga i Čovićevog udruženog zločinačkog kasapskog projekta!

„Kako, kolega Avdiću, komentirate neustavni izbor vlasti u Federaciji BiH?", pita me u petak malo prije ponoći u trećem Dnevniku Hrvatske televizije urednik i voditelj Siniša Kovačić. Dva-tri minuta mi trebaju samo da, neukim i nezainteresiranim, poslovično površnim hrvatskim gledateljima približim „dramatičnu političku scenu BiH". Velim da ustavnost, ili neustavnost bilo koje odluke ne propisuje politička volja, inat, povrijeđena taština bilo čija, pa ni predsjednice Federacije, omiljene Čovićeve pravne „umjetnice" Borjane Krišto. Za takve seriozne državno-pravne ocjene nisam osposobljen, niti pripravan; nadležan je isključivo Ustavni sud Federacije. Je li izbor federalnih čelnika ustavan, ili neustavan, zakonit ili nezakonit, statutaran ili nestatutaran, demokratski ili nedemokratski (sjeća li se i(t)ko Miloševićeve tirade na tu temu pred početak antibirokratskog nasilja nad pravnim poretkom tadašnje SFRJ); u toj pravnoj stvari jedino može arbitrirati i presuditi Ustavni sud Federacije. Do tada, što bi rekao moj susjed Rom (dakle, ostali). „to ne znaš ni ti, to ne znaš ni ja"...

Zapanjujuće je kako se u „novonastalim političkim okolnostima" raskidaju stara, tradicionalna politička prijateljstva, činilo se principijelna i čvrsta, nedodirljiva, a formiraju nova, još tradicionalnija i još novija. Pokušavam formirati popis neprijatelja koje je Zlagumdžija posljednjih mjeseci odstrijelio u procesu uspostavljanja vlasti na osnovama „sveobuhvatne" Platforme: Američko veleposlanstvo, Ured visokog predstavnika, Angela Merkel, Ivo Josipović, Vesna Pusić, Zoran Milanović, „plaćenički novinari"

(„Slobodna Bosna", BHT, TV1...) Vijeće za implementaciju mira, Miroslav Lajčak, Federalna uprava policije, Biskupska konferencija, Sud i Tužiteljstvo Bosne i Hercegovine, Središnje izborno povjerenstvo BiH, građani tri-četiri kantona, unutarnji neprijatelji, građanski neovisni intelekutalci... Svi oni podrivaju zdrave osnove na kojima će vlast graditi platformaši na čelu s Lagumdžijom, Budimirom, Lijanovićima i pola Abdića...

Da stvar nije poodmakla u tehničkoj izvedbi, da situacija s formiranjem vlasti nije ušla u dramatičnu sudačku nadoknadu, mirne bih duše poentirao: Nije problem što na formalnoj razini izbor vlasti u Federaciji podcjenjuje i majorizira Hrvate, mnogo je alarmantnije što „platformaški" izbor nositelja vlasti, zakonodavne, izvršne, a za očekivati je i pravosudne, brutalno vrijeđa, potcjenjuje sve narode u Federaciji BiH i sve građane koji se ne osjećaju - budalama!