Pismo mrtvom ocu: Dragi tata Hrvati u BiH nemaju nikakvih prava

Vlasti u Hrvatskoj nastavljaju po starom, i sve ih više interesira nego boljitak građana države kojom upravljaju . SDP sa svojim satelitima i dalje čini sve da Domovinski rat i njegove heroje učini ništavnima, a s druge strane poprilično su aktivni i glasni kada treba zaštiti ljude iz prošlog sustava. Slučaj Perković ne vrijedi ni komentirati , i sve je to jedna velika lakrdija u režiji crvenih na vlasti.

Dragi tata neću ti puno pisati o njima, oni nisu vrijedni da se sa njima toliko bavimo. Njihovi istomišljenici i braća po stranci u BiH su dosljedni staza revolucije na kojima su pobijene na tisuće Hrvata. Nevjerojatno je dragi tata kako se jedan narod majorizira u srcu Europe, a sve to nijemo posmatra Hrvatska država. Uostalom, najveći krivci za majorizaciju su upravo SDP-ova stranačka braća koji na sve načine hoće da od Hrvata naprave manjinu.

Dragi moj tata, ovi ljudi u Hercegovini toliko su toga dali za Hrvatsku, a ona im je jednostavno okrenula leđa, i ostavila ih na milost i nemilost muslimanskoj vrhušci. Naši susjedi koji su dragovoljno branili kako Hrvatsku, tako i BiH ostaju bez svojih stečenih prava. Hrvati u BiH nemaju ništa svoje jer sve što je imalo predznak hrvatsko ukinula je međunarodna zajednica, a Hrvatska je to samo nijemo posmatrala. Dragi tata gledala sam sinoć emisiju na bošnjačkoj televiziji i ne mogu da vjerujem sa koliko se mržnje ide prema Hrvatima na tom mediju, samo zato što traže ustavom zajamčena prava.

I dok se Hrvatska bavi pederima, udbašima i sličnim budalaštinama Hrvati u BiH se bore za opstanak i egzistenciju. Hrvati ovdje su dragi tata ponosni i ne traže pomoć od države koju su stvorili i za koju su iskrvarili, i sigurna sam da će se izboriti za svoja prava. Fascinatan je ponos ovih ljudi koji čvrsto stoje na putu svojih predaka koji su ostali na svome prkoseći puno većim silama od one koju danas provodi muslimanska vrhuška u BiH.

Dragi tata ovaj narod ovdje danas malo toga ima, ali ono što ima čvrsto čuva i ne da nikome. Ponosna sam što su odavde  moji korjeni, i što sam kćerka svoga tate koji je život dao za svoje svetinje. Još jednom dragi moj tata čvrsto ti obećavam da ću biti samo na tvom putu. Voli te tvoje zlato.

HERCEGOVINA.info