Otvoreno pismo književniku Ivanu Lovrenoviću

...naslovom „Politika Hrvatske prema BiH i danas je talac Franje Tuđmana", u „Obzoru", tjednom prilogu Večernjeg lista, u subotu, 12. travnja 2014. godine.

Dr. Franjo Tuđman je u svom državničkom promišljanju uvijek ukazivao kako će se u projekt Velike Srbije uključiti i oni hrvatski intelektualci koji su neskloni uspostavi suverene i neovisne Republike Hrvatske i koji se ne mogu pomiriti s nestankom AVNOJ-evske Jugoslavije.

Danas je svima poznato kako je ostvarenje projekta Velike Srbije bilo zamišljeno provesti kroz dvije temeljne faze:

1. oružanom silom i etničkim čišćenjem izaći na granice zamišljene Velike Srbije koje su uključivale prostore Republike Hrvatske, cijele Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Kosova i Makedonije.
2. uspostaviti mir na načelima izjednačavanja krivnje svih strana u sukobu.

Isključujući Sloveniju koja je, u dogovoru s Beogradom, izborila svoj izlazak iz socijalističke Jugoslavije, velikosrpska politika je 1991. godine krenula ostvarivati svoje vojne ciljeve u Republici Hrvatskoj, znajući kako je hrvatski narod razoružan i kako mu je uveden politički i vojni embargo na uvoz oružja. Dubrovnik, Škabrnja, Vukovar i svi drugi prostori u Republici Hrvatskoj pokazali su svu strahotu velikosrpskog projekta i velike cijene koju će platiti hrvatski narod za ostvarenje svoje slobode.
U vrijeme najžešće agresije na Republiku Hrvatsku, na prostorima Bosne i Hercegovine su se organizirali koncerti kao podrška za opstanak Jugoslavije pod Miloševićevim vodstvom, a većina nesrpskih intelektualaca i umjetnika je svojim javnim angažmanom stala na stranu očuvanja bratstva i jedinstva na prostorima krnje Jugoslavije ili Velike Srbije, vodeći se vlastitim kukavičlukom, tj. nespremnošću da svojim domoljubljem stanu u obranu svojih nacionalnih interesa.
Jedina osoba na prostorima bivše Jugoslavije koja je pokazala povijesnu i političku zrelost suprotstaviti se velikosrpskoj agresiji je bio dr. Franjo Tuđman.
Zahvaljujući državotvornoj doktrini i povijesnom poznavanju odnosa na zapadnom Balkanu i međunarodnih odnosa, dr. Franjo Tuđman je uspio okupiti hrvatske dragovoljce Domovinskog rata, i zajedno s njima suprotstaviti se uspostavi Velike Srbije na prostorima Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Dana 3. siječnja 1992. godine, JNA i srpski dobrovoljci su na prostoru Republike Hrvatske formirali zapadne granice Velike Srbije ili nove Jugoslavije, čime se moglo preći na drugu fazu provedbe plana o stvaranju Velike Srbije.
Veleizdajničko pismo, koje su 6. siječnja 1992. godine, dr. Franji Tuđmanu uputili književnici Ivan Lovrenović, Miljenko Jergović, dr. Ivo Komšić, prof. Ivan Kordić i prof. Mile Stojić, je u potpunosti bilo u funkciji izjednačavanja hrvatske žrtve i srpskog agresora, te postalo politički obrazac za buduću kriminalizaciju i stigmatizaciju svih hrvatskih nacionalnih vrijednosti koje su proizišle iz Domovinskog rata.
Izjednačavanje krivnje Srbije i Hrvatske, podjela Bosne i Hercegovine na banovinu, haaške optužnice protiv hrvatskih političara i branitelja, te proces detuđmanizacije (koji je u funkciji negiranja hrvatskog povijesnog identiteta koji bi trebao biti zamijenjen liberalno-građanskim identitetom), su ciljano i planski proizišli upravo iz Vašeg pisma koje ste 6. siječnja 1992. godine uputili predsjedniku Republike Hrvatske, dr. Franji Tuđmanu.

Mi, hrvatski branitelji iz Bosne i Hercegovine i svjedoci vremena, dr. Franji Tuđmanu nikad nećemo zaboraviti ogromne zasluge za političku i biološku opstojnost hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, a Vama nikad nećemo zaboraviti veleizdajničku politiku i preusmjeravanje krivnje za genocid i etničko čišćenje nad hrvatskim narodom u BiH iz Beograda u Zagreb.
Nikakvi Mesići, Manolići, Pusići, Račani, Markešići, Komšići, Kukići, Jurišići, Lijanovići, Zubaci, Budimiri, Markovine, Feral, Soroš, BH Dani, Slobodna Bosna, Jutarnji list, helsinški odbori, ni kojekakvi transkripti i tajni svjedoci, nikad neće moći umanjiti povijesno djelo dr. Franje Tuđmana koji je zasigurno najzaslužniji državnik za rušenje projekta Velike Srbije i ostvarenja prava na današnju neovisnost Republike Hrvatske, ali i svake druge bivše jugoslavenske republike i pokrajine.

- U prilogu dostavljamo tekst pisma koje su 6. siječnja 1992. godine, dr. Franji Tuđmanu uputili književnici Ivan Lovrenović, Miljenko Jergović, dr. Ivo Komšić, prof. Ivan Kordić i prof. Mile Stojić:

OTVORENO PISMO DR. FRANJI TUĐMANU, PREDSJEDNIKU REPUBLIKE HRVATSKE
Gospodine Tuđman,
Ovo pismo ne šaljemo ni Timesu ni Associated Pressu, odakle smo uglavnom saznali Vaše stavove o nama, već se obraćamo hrvatskoj javnosti kojoj pripada i Vaše uvaženo mišljenje.
Bosna i Hercegovina je pred političkim nestankom, a da njezin narod o tome nije imao priliku demokratski se izjasniti. Važna činjenica za Vas morala bi biti i to da je dio tog naroda i sedamsto pedeset tisuća Hrvata, raspoređenih na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.
Podvlačimo, Bosna i Hercegovina je pred prijetnjom političkog nestanka: antibosanske sile u njoj i oko nje prisvojile su si takva prava i takvu moć da ih u njihovom naumu nema tko omesti. Da se gorko našalimo: Bog je visoko, Washington je daleko, a Kadijević tako blizu. Ma koliko među sobom različite, pa i krvavo suprotstavljene, svim tim koncepcijama zajednička je politička fiks-ideja - razoriti Bosnu i Hercegovinu. Bosanskohercegovačka vlast, pak, pred svim tim stoji u potpunoj paralizi, gledajući već odavno na sve akte rastakanja Republike s "filozofskim mirom".
Velikosrpska politika nastoji Bosnu i Hercegovinu cijelu uključiti u veliku Srbiju, kojoj se još uvijek tepa "nova Jugoslavija", ili formirati unutar Bosne i Hercegovine srpsku republiku. Na žalost, oba ova plana naveliko se već ostvaruju, bilo u formi novih jugoslavenskih novčanica, bilo u obliku beogradskog tefereiča pod nazivom "Konvencija o novoj Jugoslaviji". A sve to u debeloj, hladnoj sjeni prethodno obavljene vojne okupacije Bosne i Hercegovine, koja je reorganizacijom vojske od 3. siječnja dobila i formalni okvir. Vojska je sebi osnovala državu! Od naroda će se znati "braniti", žestoko i efikasno, o tomu nakon zločinačkog pustošenja Hrvatske valjda više nitko i ne dvoji...
Na sve to dolazi Vaša politička "analiza" u kojoj bi cijepanje Bosne i Hercegovine "moglo odgovarati dugoročnim interesima sva tri naroda i interesima stabilnosti u ovom dijelu Evrope". Vi tako, i ovom prilikom, ne propuštate pokazati svoju već dokazanu gluhoću i neosjteljivost na stvarne dugoročne interese naroda Bosne i Hercegovine, a osobito hrvatskoga. Nije nam jasno kako ćete objasniti vlastitoj političkoj javnosti, kojoj ste, valjda, odgovorni, kako su se to odjedanput počeli idealno podudarati Vaši pogledi i procjena interesa s Miloševićevim i Karadžićevim? Jer upravo su oni bili i ostali najgorljiviji zagovornici razbijanja Bosne i Hercegovine, prije svega opetovanim "velikodušnim" nutkanjem zapadne Hercegovine da se pripoji Hrvatskoj. Znači li to da Vi i nemate neku konzistentnu vlastitu politiku spram "trajnoga rješenja hrvatsko-srpsko-muslimanskih odnosa" već se svaki put hvatate za rep velikosrpske inicijative, htijući otkinuti nešto i za sebe? Ako je tako, onda je to neshvatljivo kratkovidno i neodgovorno spram stvarnih interesa hrvatskoga i svih drugih naroda u Bosni i Hercegovini, te jednako tako i spram stvarnih interesa Republike Hrvatske, a neuljudno i nemoralno spram muslimanskoga naroda, kojemu se u Vašoj "elaboraciji" nudi umjesto dosadašnje stoljetne države i domovine, nekakva "muslimanska enklava".
Gospodine Tuđman,
Kao slobodni ljudi, kao Hrvati, kao državljani Bosne i Hercegovine, koja nije manje hrvatska od Hrvatske, odgovorni pred svojom poviješću, svojom zemljom, svojim narodom, svojom obitelji, mi samo možemo javno konstatirati:
onaj tko u političkom uništenju Bosne i Hercegovine može vidjeti bilo kakav interes hrvatskoga, ili ikojega drugog naroda, i "uvjet trajnoga mira", taj o stvarnom interesu hrvatskoga naroda malo zna, i taj je politički neodgovoran;
onaj tko prema muslimanskom narodu u Bosni i Hercegovini kani provoditi onakvu politiku kakva se trenutno provodi prema hrvatskomu narodu u Hrvatskoj, sam sebi oduzima pravo da zastupa povijesne interese hrvatskoga naroda u cjelini.
To pravo možete sebi povratiti tako da se svim svojim snagama založite za cjelovitost i međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine jer je jedino to u dugoročnom interesu svih njenih naroda, pa tako i hrvatskoga.

S uvažavanjem,
Miljenko Jergović, književnik; dr. Ivo Komšić, profesor; Ivan Kordić, književnik; Ivan Lovrenović, književnik; Mile Stojić, književnik
U Sarajevu, 6. siječnja 1992. (na Sveta Tri Kralja)

KOORDINACIJA UDRUGA PROIZIŠLIH
IZ DOMOVINSKOG RATA HZ-HB