ODVJETNICA BILJANA RADULOVIĆ Samo društvo u regresiji klevetu tretira kao kazneno djelo

Najavljenim izmjenama Kaznenog zakona RS čini se da nikada nismo bili dalje od ideje slobode misli i govora. Kako trenutno stoje stvari, sentenca koja se pripisuje francuskom misliocu Voltaireu - “Ne slažem se s tim što govoriš, ali ću do smrti braniti tvoje pravo da to slobodno kažeš” bi uskoro mogla biti nedostižni ideal u Republici Srpskoj, budući da bi prakticiranje slobode govora moglo skupo koštati medijske radnike. Da su najavljene izmjene korak unazad smatra i odvjetnica Biljana Radulović, koja je pred sudovima u Bosni i Hercegovini zastupala veliki broj novinara tuženih za klevetu, piše Direkt portal.

Do sada je tužba za klevetu vođena kao građanska parnica i bila tretirana kao prekršaj. Što u praksi znači to što postaje kazneno djelo?

U praksi, prelazak ili vraćanje na nešto što je prevladano, predstavlja sam korak unazad. Usporedila bih to s ukidanjem smrtne kazne i vraćanjem na istu, kada bi došlo do toga. Ako društvo postaje napredno, onda pojam klevete mora biti rješavan u građanskoj parnici. Ako idemo unazad, onda klevetu doživljavamo kao kazneno djelo. U praksi, najveći broj ovih parnica je bio protiv medija, novinara, a  tužitelji su bili javne ličnosti. Obični građani su se rijetko usuđivali i pokrenuti ove parnice upravo zbog troškova postupka. Treba pribaviti statistiku i s točnim podacima izaći u javnost. Koliko je javnih ličnosti iz sfere politike, ili bilo koje javne sfere, bilo tužitelj, a  u koliko slučajeva su mediji bili tuženi, te koliko je građana pokrenulo ove postupke i da li su bili protiv javnih ličnosti? Tuženi ima troškove, a to su mediji i novinari pojedinačno, koji su morali čekati konačne odluke da se odluči o njihovim troškovima, koje su do tada morali snositi. Dobivali su moralnu satisfakciju da nisu klevetali, jer su pisali u javnom interesu, a sada ako zaživi ova ideja, oni su kažnjeni enormno visokim iznosima, na nivou visokorazvijene zemlje Europske unije. Takav, kazneni postupak, koji kada se okonča, poslije dvije godine, daje mogućnost novinaru da traži naknadu štete, kada se utvrdi da nije nikog oklevetao.

Dakle, imat ćemo dva postupka, kazneni i parnični, trajat će najmanje 6-8 godina.

Ministar Bukejlović se poziva na moderna rješenja u okruženju i Europskoj uniji koja ovu oblast tretiraju možda još oštrije. Je li to zaista tako?

Nisam upoznata da je navedeno u kojim zemljama EU su ta moderna rješenja ili oštrija rješenja, ali mi moramo primjenjivati Europsku Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i sloboda i ona je u čl. 10. st. 2. jasno odredila kada dolazi do kršenja stava 1. Stječe se utisak da kod nas kleveta nije uređena i da je zato treba urediti kaznenim propisima, a naprotiv, ona je uređena i to u skladu s Konvencijom.

Što predviđaju zakoni u okruženju i EU kada je kleveta u pitanju?

Praksa Europskog suda se primjenjuje nezavisno od toga kako su države uredile pojam klevete, jer je sloboda izražavanja standard. U praksi se mogu pronaći uređenja kao ova što su predložena, ali Europski sud utvrdi kršenje čl. 10. U našoj praksi, do tog utvrđenja Europskog suda, može proći deset godina.

Ministar je, govoreći o izmjenama spomenutog zakona rekao da će se vidjeti na koga pada teret dokazivanja. Kako to Vama, iz odvjetničkog ugla, zvuči?

U kaznenom postupku je jasno na koga pada teret dokazivanja. Tužitelj zastupa optužnicu. Optuženi novinar ili neko drugo lice je optuženi u postupku. Stječe li se utisak da je ostavljen širok prostor za slobodno tumačenje koje može biti (zlo)upotrebljeno na štetu novinara?

Izrazi "preventivna svrha" i „dekontaminacija“ medijskog prostora s kaznama do 120.000 KM, mislim da jasnije govore od bilo kakvog komentara.

Što je, po Vama, najviše sporno, odnosno, ima li u predstavljenim rješenjima nešto što može predstavljati opasnost po slobodu govora?

Pitanje je odgovara li opis kaznenog djela stvarnosti koja će se utvrđivati u kaznenom postupku. Hoće li novinar moći dokazati sve činjenice, jer vijest nije znanstveni rad, nego vremenski određena ili odrediva kategorija, na koji način može štititi svoj izvor i brojna druga pitanja. Kleveta će se svoditi samo na činjenične tvrdnje, nestat će vrijednosni sudovi, na kojima se zasniva većina odluka Europskog suda. Sve obuke da se nauči razlika između činjeničnih tvrdnji i vrijednosnih sudova nestaju i mi smo na početku.

Iz ugla novinara, kazne su drakonske i svakako bi mogle dovesti do gašenja mnogih medija. Za koja kaznena djela su predviđeni slični iznosi?

Visinu novčane kazne određuje sud. Usporedbe radi, u jednom od kaznenih djela, aktualnom ovom trenutku, a to je krađa energije, ako je počini pravno lice, kažnjava se novčanom kaznom od 20.000 do 200.000 KM.

Hoće li ove izmjene, ako budu usvojene, ohrabriti moćne pojedince da tako vrše pritisak na medije (SLAPP tužbe)?

Mediji su i do sada bili pod pritiskom, koji je nosio gubitak vremena i troškova, neizvjesnost, a sada će imati novčane kazne, koje će dovesti do zatvaranja medija i gubitka prava na rad.

Kolege se nose mišlju da “migriraju” u drugi entitet. Rješava li to problem?

To je kratkoročno rješavanje problema. To nije pitanje samo medija, koji će biti najviše pogođeni, nego i običnog čovjeka, koji neće znati što smije reći.