Određen pritvor Bošnjacima osumnjičenim za pokolj Hrvata u Križančevom selu

 Prema priopćenju Suda BiH, pritvor je određen zbog postojanja pritvorskih razloga propisanih člankom 132. stavak 1. točka b) Zakona o kaznenom postupku Bosne i Hercegovine (ZKP BiH), odnosno zbog postojanja opasnosti da bi osumnjičenici mogli utjecati na svjedoke i suizvršitelje i time ometati kazneni postupak koji je u toku.

Pritvor po ovom rješenju može trajati najdulje mjesec dana, računajući od dana 08.11.2018. godine, kao dana uhićenja osumnjičenika, prenosi hms "Žalba Tužiteljstva BiH u odnosu na osumnjičenike Ibrahima Purića, Ibrahima Tarahiju, Nijaza Sivru i Rušita Nurkovića, kao i žalba branitelja osumnjičenika Sadika Omanovića, su odbijene kao neutemeljene, te je pobijano rješenje broj S1 1 K 024608 18 Krn 13 od 09.11.2018. godine u tom dijelu potvrđeno", naveli su. Sud BiH je priopćio kako su Ibrahim Purić i drugi osumnjičeni počinili kazneno djelo ratni zločin protiv ratnih zarobljenika iz članka 175. Kaznenog zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH) i kazneno djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz članka 173. KZ BiH, sve u svezi s člankom 29 i člankom 180. stavak 1. i 2. KZ BiH. Križančevo Selo, nadomak Viteza, je najveće stratište Hrvata u BiH.

Tog 22. prosinca 1993., u akciji "Krvavi badnjak", elitne postrojbe ABiH iz Zenice, Tuzle i Sarajeva probile su liniju obrane 1. bojne Viteške brigade HVO-a i zaposjele Križančevo Selo, te tako ozbiljno zaprijetili obrani Viteza i Lašvanske doline. Postrojbe ABiH upadom u Križančevo Selo došle su nadomak prometnice Vitez - Busovača, prijetilo je njezino presijecanje, a time i veza s Lašvanskom dolinom.

Središte Viteza od zaposjednutog Križančeva Sela bilo je udaljeno oko 1000 metara. Nakon upada u selo i nekoliko sati kasnije, dogodio pravi pokolj nad zarobljenim vojnicima i hrvatskim civilima. Selo su opljačkali, a kuće i gospodarske objekte zapalili.

Ubijena su 34 vojnika i hrvatska civila, među kojima je bilo žena i staraca, 30 vojnika je zarobljeno i odvedeno u selo Poćulica, a poslije u Zenicu gdje im se jedno vrijeme gubi svaki trag. A 39 dana nakon zarobljavanja, pod pritiskom obitelji, UNPROFOR-a i MCK, bošnjačka je strana predala 30 tijela zarobljenih.

Sva su bila masakrirana i vidjele su se posljedice mučenja. Sve je zabilježeno videozapisima i zapisnikom liječničkog povjerenstva koje je vršilo identifikaciju. Snage HVO koje su već 23. prosinca 1993. god. potisnule ABiH iz Križančeva sela, našli su selo kao veliko zgarište.