Odjebi Doris od Bosne,i od Hercegovine također
Bez obzira kakvo mišljenje imali o njemu, predsjednik RS-a, Milorad Dodik u nedavnom intervjuu gospodinu Senadu Hadžifejzoviću izrekao je ono što je na jednu milisekundu ujedinilo tri razdijeljena korpusa u surovoj bosanskohercegovačkoj stvarnosti. Potpuno ogoljeno poslao je poruku Europskoj zajednici da smo tu gdje jesmo upravo zbog njih i njihove demagoške posesivnosti i bolesne želje za kontrolom. Načinom razmišljanja prosječnog stanovnika BIH izrekao je ono što u visokim političkim krugovima nitko drugi ne smije reći. Niti ucijenjene hrvatske političke glave, niti bošnjačke ulizice i vjerni podanici svih stranih politika. Objasnio je ono što svi znamo, ali kukavnički šutimo i puštamo da nas levate kako god im se prohtije. Kao što smo pustili da nas opeljuše, da nam pokupuju banke, unište proizvodnju, uvedu svoje firme na naša tržišta, kao što smo godinama šutjeli dok su naše gigante gasili izdajući dozvole za čerečenje naše industrije svojim bijelosvjetskim tvrtkama. I poput razmaženog djeteta koje ima apsolutno sve igračke, čak i to je dosadilo mondenoj i hladnoj Europi. Poželjela zato krv i suze i teror na ulicama. Novih pet-šest godina užasa i narednih dvadeset treniranja demokracije nad nažalost preživjelima. Odjebi Doris.
Sjećaš li se Doris, padala je kiša nad Bosnom, a u Hercegovini je puhala bura, kad su vaši strani, hrabri novinari provodili najužasnije dane u tegobnom ratu u BIH, da bi svijetu poslali poruku uplakanih lica diljem ove zemlje, a koji su vas molili da nam pomognete? Sjećaš se i kako niste poduzeli ništa i pustili ste krvoprolića, silovanja, ubojstva nevine djece i staraca, da biste kasnije mogli u suradnji sa bezmudim vlastima odvesti naše zapovjednike i generale kojima danas sudite za ono što ste mogli zaustaviti samo da vam je bio ćeif? Sjećaš li se Doris, kako ste odlikovali nizozemske vojnike koji su u onim najstrašnijim danima s Mladićem pili kuvano vino i šutjeli kao pičke dok su tisuće nedužnih civila posljednji put gledale ovo naše nebo? Znaš li Doris da vaši visoki predstavnici i predstavnici tih predstavnika, kao i njihovi savjetnici i frizeri savjetnika, godinama sišu strašne novce, a nisu učinili apsolutno ništa u smislu normalizacije stanja u ovoj zemlji? Znaš li Doris, da se u Širokom Brijegu, kao i u svim ostalim mjestima ovog nesretnog cirkusa godinama smijenjuju vaše trupe iz raznih zemalja, a osnovni zadatak im je ići u saune, na masaže, džogirati svoju muskulaturu po trim stazama raznih šumaraka i ispijati litre piva u narodnjačkim klubovima uz barenje lokalnih djevojaka? Znaš i odjebi Doris. I ti i OHR i SFOR i UN i sve vaše moguće kratice.
Nema te sile koja će nas ponovo natjerati na ulice. Nismo mi vesla sisali. Nisu uzalud ginuli naši očevi, sinovi, susjedi. Nas je krv naučila lekciju. Ne vjeruj strancu ni kad Dior nosi. Mi možda jesmo rastureni, ustvari, mi smo možda nikad rastureniji od rata pa naovamo, ali sve je to igra čija ste pravila sami određivali godinama i muzika po kojoj nas silite da plešemo. Jer ne slušate stvarne probleme naših naroda, jer vam nije u cilju da se isti razriješe za dobrobit budućnosti naše djece. Pa što biste onda vi radili kad bismo mi funkcionirali? Zato nas jeftinom retorikom zovete na ulice. Poput onog frajera što je nedavno na Facebooku pokrenuo "krevet-revoluciju" za spas Bosne i Hercegovine. Čegevara naših života sasvim slučajno živi u Švicarskoj, nije gladan od bosanskohercegovačke stvarnosti i bijede, ali smišlja genijalne, revolucionarne parole i ljude poziva na bunt.
piše: Martina Mlinarević-Sopta/index.hr
Draga Doris, naše ulice bile bi pune samo kad bi se na jednoj pozornici za kamenovanje postrojili svi oni koji su nosioci krivnje za ovo stanje. Ne znam zapravo niti kako ste osmislili taj famozni izlazak na ulice u vašoj bajkovitoj glavi. Genocidni Srbin, Ugroženi Hrvat i Majorizator Bošnjak zagrljeni na barikadama protiv sistema? Borbene nam pjeva Dino Merlin, a Bakir doživljava višestruke orgazme nad uprizorenim bratstvom i jedinstvom? Odjebi Doris.
Naši su problemi lako riješivi. Da vi odete zauvijek i da Zlatku Lagumdžiji nađete posao. Trenutno smo u potpunoj institucionalnoj blokadi jer mu nijedno od otvorenih mjesta u natječajima ne odgovara. Pa ako postoji nešto u Zapadnoj Njemačkoj, bili bismo vam izrazito zahvalni. To je ionako zemlja njegovih snova. A ova zemlja, iz vaših noćnih mora, naša je jedina ljubav. Ali nikad više u njoj neće ginuti djeca da biste se vi bogatili i šmirglali svoje životopise prosipajući nam ublehe o demokraciji. Jesam li Vam rekla da odjebete?
index.hr