Očitovanje Aluminija u svezi s aferom ''HEP''

1. Međunarodni trojni ugovor (HEP-TLM-Aluminij) zasnovan je isključivo na poslovnim temeljima, prema jasnoj ekonomskoj formuli, i ne osigurava Aluminiju jeftinu struju nego točno određuje našu obvezu da godišnje TLM opskrbimo sa 50.000 do 60.000 tona već legiranoga i homogeniziranoga aluminija (čime TLM čak i preskače jednu fazu prerade), za što zauzvrat primamo struju u točno utvrđenoj protuvrijednosti.

2. Međunarodni je trojni ugovor isključivo poslovan, obostrano koristan i Šibeniku i Mostaru, i bez njega bi vrlo teško bila završena uspješna privatizacija TLM-a Šibenik.

3. Međunarodni je trojni ugovor sklopljen na poticaj šibenskoga TLM-a i Vlade RH, nakon što je konzorcij koji je kanio kupiti TLM, postavio uvjet da ta hrvatska tvornica ima sigurnu godišnju opskrbu određenom količinom metala. Ugovor je sklopljen tako da Aluminij osigurava TLM-u traženu količinu metala, dok TLM uzvraća Aluminiju prodajom struje u točno utvrđenoj protuvrijednosti, i to tako da cijena struje ima 28% udjela u cijeni metala koju, pak, određuje londonska burza. Budući da se cijena aluminija od potpisivanja Ugovora kretala u rasponu od 3200 do 1200 US dolara po toni, prema tomu je i cijena struje bila promjenjiva, nikako stalna od 20,5 eura, kako se uporno tvrdi. Istodobno, Aluminij je isporučivao metal TLM-u po spomenutim varijabilnim cijenama, prema londonskoj burzi.

4. Na tu cijenu struje iz TLM-a, Aluminij plaća 7 do 8 eura po Mw/h za prijenos pa ta struja gotovo doseže cijenu koju plaćamo za struju koju kupujemo od EP HZ HB.

5. Aluminij nije, niti je to ostvarivo, ni na kakov način oštetio EP BiH ili EP HZ HB sklapanjem predmetnoga međunarodnog trojnog ugovora. Inače, Aluminij u BiH plaća struju 48 eura po Mw/h, što je najviša cijena struje na svijetu, u aluminijskoj industriji. Sukladno istraživanjima engleskoga CRU-a, prosječna cijena struje u svijetu u 2008. godini bila je 24,54 eura po Mw/h, a u 2009. godini 22,49 eura po Mw/h. Nigdje u svijetu udio cijene struje u cijeni tone aluminija ne prelazi 28%, osim u BiH, gdje čak premašuje 40%.

6. Vlasnikom 12% kapitala Aluminija d.d. Mostar nije novi vlasnik TLM-a, nego Vlada RH, putom Ministarstva financija u Vladi RH!

7. Teško je opisati šok i ogorčenje koje osjećamo poradi činjenice da smo postali metom surovih konstruiranih napada i laži, upakiranih u krinku lažnih moralističkih napada na poslovno korektan ugovor. To posebno, jer napadi dolaze u sudbonosnomu trenutku kada Aluminij, doslovce kao pionir u svijetu, podiže proizvodnju i pokazuje znakove oporavka od teške recesije, povećava izvoz (o čemu svjedoče i prvi obrađeni pokazatelji), i najavljuje ulaganje u nove projekte. Treba li podsjećati na to da upravo mi nosimo razvitak cjelokupne Bosne i Hercegovine, čak i šire regije, izravno upošljavamo tisuću ljudi, a putom otkupljivača i prerađivača, za sebe neizravno vezujemo poslovanje više od 400 tvrtki i oko 6000 uposlenih. Svakim danom nam se javljaju nova metaloprerađivačka poduzeća, čak najvećma iz Bosne (Sarajevo, Gradačac, Bugojno…), koja svoju budućnost vezuju gotovo isključivo za povećanje proizvodnje Aluminija d.d. Mostar!

8. Uspjeh Aluminija, srećom, jamči naša visoka produktivnost, kakvoća našega metala koja je među najboljima u svijetu, jasna i ambiciozna Strategija razvitka i neumorno ulaganje u kadrove i u ekologiju. Upravo ćemo zato preživjeti i ove, kao i sve one ranije, nasrtaje na naš zdrav organizam, a svrha je ovoga očitovanja, za koje uistinu molimo da bude preneseno u cijelosti, iskrena želja za objavom istine koja ovih dana teško nalazi put i do onih koji ju žele čuti. 

Uprava Aluminija d.d. Mostar