Obrana Prlića je obrana Platforme

Hadžić je postao uvaženi pregovarač u procesu formiranja vlasti na bh. niovu, (do koje će doći odmah nakon otkrivanja Higsovog bozona), dok je Scareface nastavio sa spasavanjem „posrnulih" SDP-ovaca, primarno Stipe Prlića, v.d. direktora HT „Eronet", iz „kandži" pravosuđa, nudeći nesebično i drugi obraz za ožiljka. Postavljanje Prlića za v.d. direktora „Eroneta", suštinski je zahtjev/naredba za aboliciju hercegovačkog Arsena Lupena, koji je tu firmu oštetio za desetine miliona maraka. Ujedno, to je posredno izrečena naredba istražnim organima da maknu prste od njega. (Neposredne se izriču u četiri oka).

Logika kaže da bi Scareface trebalo lakše da obrani Prlića, nego li Hadžića, iz prostog razloga što je prvi u odnosu na potonjeg tek „sitna boranija", ali ne treba se zavaravati; Prlićev pad imao bi veoma teške posljedice po SDP BiH i njihovu „platforma politiku" - pokazalo bi se da ni maslo „njihovih Hrvata" nije za ramazana, što bi imalo nevjerovatno loš odjek u Federaciji, pa i cijeloj BiH. Postavilo bi se logično pitanje: zbog čega Scareface ne želi nikako sa HDZ-ovima, (za koje tvrdi da su Ndragenta ovih prostora), a po svaku cijenu hoće sa prlićima, koji su još gori od onih koje SDP smatra najgorim?! Kako ne bi morali da odgovoraju na ovo pitanje, Prlić mora ostati „pošten" i izvan dometa istražnih organa! Zato je obrana Prlića obrana platforme i zato je premijer Federacije BiH Nermin Nikšić morao, kao posljednja krpa, da ide na poklonjenje čelniku „Eroneta" i uvaženom članu organizacije za pretpranje i pranje novca.

Scareface će u ovom novom „SDP slučaju" imati zato teži zadatak, nego kada je Hadžićeva obrana bila u pitanju. Uz izrečeno, nekoliko je dodatnih otežavajućih okolnosti za Prlićevu obranu: prije svega to je zahtjev „Interpola" za provjerom pranja 1,9 miliona eura, koji ni Lagumdžija, niti bilo ko iz BiH može poništiti. U najboljem slučaju po njih, mogu ga opstruisrti neko vrijeme, ali će on kad - tad morati biti procesuiran. Druga bitna činjenica je što Prlić nije sam, već sa njim ide „pun autobus"; povelika organizacija onih koji su zaradili milione na piplmetrima Mareco Index Bosnia (MIB), što su gledanost programa mjerili po kvalitetu masnih ugovora i dogovora oko njihovog prelijevanja u privatne džepove, a ne po pravilima struke.

Znači, treba braniti i Reofa Kljajića, čelnika MIB-a, kao i Nevena Kulenovića, vlasnika marketinških agencija SV-RSA, i „Ujedinjeni mediji", potom Darka Aleksića, direktora „Mreže plus", te naravno čelnike Alternativne televizije i Hayata, koji su dio ovog nelegalnog kola. Da podsjetimo: MIB je namještao rezultate gledanosti, Kulenović je na osnovu tih lažnih rezultata kod klijenata favorizovao „Mrežu plus", kojoj su prebacivani milioni (samo po dva ugovora iz 2009. dobili su ravno 9 miliona KM), a „Mreža plus" ih je „pokrivala" emitiranjem marketinških usluga na ATV-u i Hayat-u (ostavljajući bez centa RTV Mostar, TV Tuzla i TV Oskar C). Naravno, ovim dvjema kućama prebacivane su mrvice; „krtina" je ostajala u „Mreži plus" i u Kulenovićevim firmama, odakle se prepakivala u banke Slovenije, Austrije i Gibraltara (gdje se i dijelila). U cijeli nelegalni posao bio je do grla umiješan i Prlić, koji je milionske svote upumpavao u Kulenovićeve marketinške kuće (samo u 2008. godini 5 miliona KM). A milioni su mu se, kao i ostalim involviranim, na privatne račune i vraćali, o čemu svjedoči Interpolov zahtjev za istragom pranja novca.

Platforma je pred teškim iskušenjem, jer neće biti nimalo lako obraniti navedene (osim njih ima još „klijenata"), posebno zbog činjenice što su brojni subjekti, oštro suprotstavljeni SDP-u, itekako zainteresovani da cijeli ovaj slučaj ne završi u eteru, već presudama. Platforma se vrlo lako može nasukati na Prlićevu hridinu, što nikako ne znači da će odustati od njegove obrane. Ima li boljeg dokaza za to od javnog Nikšićevog blamiranja, zajedno sa ostalim ministarskim figuricama sa Lagumdžijine (otrcane) šahovske ploče.

Činjenice do kojih smo došli ukazuju da će istražni organi, čak i pod prisilom, veoma teško zgurati pod tepih ovu „impulsnu medijsko-marketinšku" aferu. Ogromna je količina novca koja je oteta. Obaviješteni izvori iz Federalne Uprave policije i Agencije za istrage i zaštitu (SIPA), potvrdili su nam da se afera sa isisavanjem novca iz kompanije „Eronet" proteže nekoliko godina unatrag. Stoga je istraga fokusirana na proteklih pet godina.

Federalna Uprava policije intenzivno radi na brojnim dokumentima izuzetim iz „Eroneta", a naši izvori tvrde, da su već konstatirane brojne nezekonitosti. Finansijska policija je, po zahtjevu federalne Uprave policije, iz „Eroneta" izuzela tomove dokumenata, među kojima su i ugovori sa Kulenovićevom SV-RSA, te hrvatskom firmom"Digitel". Prvi dio papira finansi su izuzeli u lipnju, nakon čega su u rujnu zatražili dodatne (vidi dokumente), jasno uočavajući razmjere prevare.

Međutim, bilo je i opstrukcija ulaska federalne Finanvijske policije u „Eronet". U siječnju ove godine Predrag Tomić, nadležni županijski tužilac u Mostaru, zatražio je od Financijske policije da provjeri navode o malverzacijama u HT-u. Međutim, Finanscjska policija ušla je u „Eronet" tek u svibnju, odnosno lipnju, ove godine. Trebalo je da prođe gotovo pet mjeseci od zahtjeva, pa da se financi pomjere. Tako je prošla gotovo cijela godina, ali Financijska policija posao bi trebala brzo privesti kraju, nakon čega FUP i SIPA kreću u detaljnu istragu tijekova novca.

Za „Lice sa ožiljkom" predstoji teška bitka sa institucijama BiH i FBiH. Biće interesantno promatrati da li će „Država" i ovaj put izgubiti od „Čovjeka".

Slobodan Vasković