NOVINARKA KOJA JE RAZOTKRILA RESPIRATORE 'Evo činjenica koje demantiraju tvrdnje Novalića i Fikreta Hodžića'

Pravomoćna presuda Suda Bosne i Hercegovine kojom su u predmetu „Respiratori“ Fadil Novalić osuđen na četiri, Fikret Hodžić na pet, a Fahrudin Solak na šest godina zatvora, izazvala je različite reakcije. Dok dio javnosti ovu presudu vidi kao moguću prekretnicu u obračunu bh. pravosuđa s korupcijom u koju su umiješani političari na visokim funkcijama, drugi podržavaju teorije zavjere koje plasiraju sami osuđenici nazivajući presudu politički motiviranom, piše Semira Degirmendžić, novinarka Raporta koja je razotkrila ovu aferu.

To su od jučer već učinili Fadil Novalić i Fikret Hodžić koji su istupili javno i optužili i Sud BiH i Tužiteljstvo da su im „montirali“ i optužnicu i presudu.

Zbog takvih tvrdnji treba se osvrnuti na činjenice barem iz dijela sudskog procesa koji dokazuje da Novalić i Hodžić iznose neistine i pokušavaju se lažno predstaviti žrtvama kojima je bilo uskraćeno pravo na obranu, te kako im ni sa čim nije dokazana krivica i da će „nevini“ u zatvor.

S Jelkom Miličević su imali prisan odnos tijekom postupka

Poznato je da su sad već optužene, branili neki od najboljih odvjetnika u BiH i da su svi ti odvjetnici djelovali timski i sve njihove zahtjeve i primjedbe razmatralo je Sudsko vijeće u kojem je i njihov hvaljeni i omiljeni sudac Branko Perić od početka bio član a jedno vrijeme i predsjedavajući.

Iako se naizgled i u početku činilo da je Jelka Miličević, bivša ministrica financija suprotstavljena strana Novaliću i ostalima, ona i njen pravni tim su tijekom procesa surađivali s drugima optuženima i njihovim obranama i bili u prisnim odnosima što je bilo vidljivo iz njihovih ćaskanja uoči, tijekom i nakon svakog ročišta u ovom predmetu. O tome kako je Jelka Miličević faktički spasila Novalića vjerojatno od veće kazne, pisat će raport u narednim danima.

Danas, kada se osuđeni u aferi „Respiratori“ žale na montaže i politički utjecaj u ovom predmetu, treba podsjetiti kako glavne aktere nabavke respiratora ACM812 A nitko nije natjerao, niti im podvalio tu nabavku koju su, vidjelo se pred Sudom BiH sami i u tajnosti osmislili.

Osuđeni ne pričaju danas o tome da je nabavka počela s porukom vlasnika firme „FH Srebrena malina“ Fikreta Hodžića tadašnjem premijeru FBiH Fadilu Novaliću koja je glasila: “Selam gospodine Novaliću, Fikret Hodžić je. Asim mi je rekao da Vam se javim u vezi respiratora, pa kada budete imali minutu, javite se”. Samo Branku Periću nije bilo jasno da je Asim iz ove poruke nekadašnji dužnosnik SDA.

Osuđeni i njihove obrane pokušavaju nas skoro četiri godine uvjeriti da je normalno da vlasnik jedne firme može premijeru poslati poruku takvog sadržaja i nakon toga bez ikakve garancije da će isporuka biti i izvršena da se tom vlasniku firme, u ovom slučaju Fikretu Hodžiću isplatiti oko 10,5 milijuna KM iz proračuna, a da on ni sa čim nije dokazao i garantirao da će respiratore moći i nabaviti.

Ne spominju osuđeni da je dokazano da Vlada FBiH nije znala da će novac koji je odobren za nabavku medicinskih sredstava biti isplaćen „Malini“, firmi za uzgoj voća i da će ta firma nabavljati respiratore. Tu informaciju je od članova Vlade imao samo Novalić koji je nije podijelio s ostalima ministrima. Obrana Jelke Miličević je dokazala da je u izvještaj Federalnog stožera Civilne zaštite na e-portalu Vlade FBiH naknadno dodana rečenica o nabavci respiratora kako bi se stvorio privid da je Vlada FBiH to mogla znati iz tog materijala.

Ne spominju osuđeni ni da je dokazano da je nabavci prethodila izmjena sastava Federalnog stožera civilne zaštite i da izuzev Fahrudina Solaka i njegove pomoćnice Sanite Alagić, drugi članovi Stožera nisu znali da se za taj novac kupuju respiratori.

Mustafa Kadribegović iz FUCZ-a je pred Sudom BiH kazao da je za nabavku saznao tek kad su respiratori stigli na aerodrom.

Ne spominju osuđeni da je dokazano da je bilo neophodno prije kupovine respiratora, odnosno zaključenja ugovora između Federalne uprave Civilne zaštite i firme “FH Srebrena malina” pribaviti pravno mišljenje Federalnog pravobraniteljstva, a da to nije učinjeno. Jakov Dujić, federalni pravobranitelj svjedočio je pred Sudom BiH da je ugovor o nabavci respiratora u Pravobraniteljstvo FBiH iz FUCZ-e stigao tek “kada je procurila vijest” o nabavci respiratora.

Ne spominju osuđeni ni da se nadležni za nabavku nisu osigurali s nikakvom garancijom da u slučaju da respiratori nisu dostavljeni u BiH da dobavljač nije imao obvezu vratiti 10,5 milijuna u proračun.

Ne spominju osuđeni ni da nitko od aktera nabavke nije konzultirao stručnjake za respiratore, da im kažu o kakvim medicinskim sredstvima se radi, nego je sekretarica Fadila Novalića, Bahra Džaka, privatno konzultirala prijateljicu , doktoricu Aidu Čorbeg da joj protumači karakteristike respiratora.

Doktorica Čorbeg je pred Sudom BiH potvrdila da je poziv od Džake za mišljenje o respiratorima dobila dok je bila u automobilu i zaustavila se na jednom parkingu kako bi odgovorila na njeno pitanje. Ovo je najilustrativniji primjer koji govori o tome koliko se vodilo računa o tome kakvi će respiratori biti nabavljeni.

Na računu Fikreta Hodžića je završilo više od milijun maraka, a ne 300.000 KM

Ne spominju osuđeni ni poruke ni telefonske pozive koje je Tužiteljstvo BiH prikazalo u sudnici, a koji svjedoče o tome u kakvom krugu i pod kakvim okolnostima je tekla nabavka i kako su onda pokušali uništiti prepisku iz Viber grupe pod nazivom "Gensek".

Ne spominju osuđeni ni to kako je Tužiteljstvo BiH dokazalo da su osuđeni smišljeno proveli obmanu da nabavljaju respiratore HCVE 003, što su naveli i u ugovoru, a u stvari su po istoj cijeni nabavili respiratore ACM812 A, te da su kasnije pokušali ispraviti taj dio u ugovoru, uz opravdanje da je „došlo do greške u kucanju“.

Bili su spremni sve nas „prikopčati“ na sporne respiratore samo da oslobode optužene

Ne spominju osuđeni da je pala u vodu njihova teza kojom su pokušali opravdati tajnost nabavke da su u okruženju, primjerice u Srbiji „nošene torbe novca“ da se po svaku cijenu kupe respiratori. Tužiteljstvo BiH je od Srbije tražilo podatke o tome kako su nabavljali opremu tijekom Covid 19. Dobili su odgovor da je sve išlo preko nadležnog, državnog zavoda za zdravlje.

Koliko je Srbija vodila računa o garancijama za novac koji je isplaćivala firmama koje su nabavljale medicinsku opremu govori podatak da je firma Sinofarm u Srbiji dobila oko 10 milijuna KM iz proračuna za nabavku 200 respiratora.Taj novac je Sinofarm uplatio Sanji Lekić u Crnoj Gori s kojom je surađivao i Fikret Hodžić. Kad Sanja Lekić u dogovorenom roku nije srbijanskom Sinofarmu isporučila respiratore, srbijanski zavod je od Sinofarma odmah vratio svoj novac, a ta firma se još bori sa Sanjom Lekić da ih isplati. Tužiteljstvo BiH je na tom primjeru dokazalo da nije bilo nikakvog "nosanja novca u torbama" ni u susjedstvu, a ipak je Branko Perić u izdvojenom mišljenju uvažio tu tvrdnju obrana optuženih koji su kao dokaze o tome dostavili novinske članske iz srbijanskih tabloida poput "Informera".

Ne spominju osuđeni da je sudski vještak informacijsko-komunikacijske struke pred Sudom BiH potvrdio da je faktura za respiratore pronađena u laptopu Fikreta Hodžića nastala falsificiranjem, odnosno vještak je utvrdio da je ta faktura nastala kombiniranjem dva dokumenta, točnije na jedan papir je naknadno ubačena slika na kojoj je bio pečat na kojem su, kako je ustvrdio i vještak bila „kineska slova i zvijezda“.

Ne spominju osuđeni da je Fikret Hodžić, iako njegova firma nije bila registrirana za promet medicinskom opremom, da je dozvolu za promet dobio retroaktivno i to tek 27. travnja, tek treći dan nakon što je 80 respiratora stiglo na Sarajevski aerodrom. Tužiteljstvo BiH je još davno kao dokaz priložilo ispis iz e-maila Fikreta Hodžića u kojem on piše "da će se premijer FBiH pobrinuti da dobije dozvolu za uvoz do dolaska opreme”.

Fikret Hodžić priča o zaradi od „samo“ oko 300.000 KM, na ovom poslu, a trenutno je od nabavke respiratora na računu njegove firme oko 800.000 KM, s tim da je prije nego što je platio obveze prema državi taj iznos bio veći od milijun maraka. Koliko je vlasnika firmi u ovoj zemlji i to u najtežoj zdravstvenoj krizi ikad moglo računati na uplatu iz proračuna veću od 10 milijuna KM i da joj je od neke nabavke ostao milijun maraka?