NIJEMAC S OBITELJI DOSELIO U BIH Otkrio je glavne razloge za dolazak u Žepče i što mu najviše nedostaje

Četrdesetpetogodišnji Malte Schlimper iz Hamburga u Njemačkoj sa suprugom i troje djece došao je živjeti u Žepče. Ovdje ne samo da je otvorio tvrtku i započeo novi život, već je i našao mjesto za koje kaže da je odlično za 'dočekati starost'.

Za BiznisInfo.ba ispričao je odakle uspješan biznismen iz Njemačke u maloj bh. općini za koju ga, donedavno, nije vezivalo ništa.

''Prije nekoliko godina moja supruga i ja došli smo na ideju da bi bilo lijepo iskustvo upoznati drugačiju kulturu u nekoj stranoj zemlji. Pri izboru te zemlje imali smo nekoliko kriterija: ne bi trebala biti previše daleko od Njemačke, tako da u slučaju potrebe možemo se vratiti automobilom. Ne bi trebala biti ni previše skupa za život pa smo tako eliminirali Skandinaviju, Ujedinjeno Kraljevstvo i Švicarsku'', kaže Schlimper na početku razgovora za BiznisInfo.ba.

Tako su se okrenuli prema jugoistočnoj Europi.

Došli na odmor pa odlučili kupiti kuću

''Prvo sam razgovarao s prijateljem u Bugarskoj, a nakon toga i s bivšim kolegom iz Bosne. U to vrijeme, imao sam klijenta koji je želio sagraditi veliku drvenu vilu s više od trideset stanova u sjevernom dijelu Hamburga. U Njemačkoj nije pronašao kompaniju za taj posao, pa sam mu ja predložio da provjeri u Krivaji. Tako da sam imao razlog za svoje prvo poslovno putovanje u Bosnu. Nakon toga smo moja obitelj i ja došli u Bosnu na odmor i odlučili ovdje kupiti kuću'', kaže Schlimper.

Njegov prvi dodir s ovom regijom bio je kasnih devedesetih kada je u njemačkoj mornarici boravio na Jadranskom moru u okviru aktivnosti nadzora na Kosovu. Otada je, kako kaže, pomalo pratio razvoj regije Zapadnog Balkana.

Glavni razlozi za dolazak

''Međutim u njemačkim medijima nema puno vijesti o ovoj regiji, a ako ima uglavnom to su neke loše vijesti. A BiH je jedna od najbližih zemalja van Europske unije. Ima spor, ali stabilan ekonomski rast, a naročito kako EU pokušava uspostaviti strategiju bližih dobavljača postajat će sve važnija za zapadnoeuropske kompanije. No da budem iskren, glavni razlog je taj da moja obitelj i ja uživamo u prelijepoj prirodi, odlascima na plivanje na Tajanu, brojnim restoranima koji su gotovo uvijek otvoreni i ljudima prijateljski raspoloženim i otvorenog uma'', priča Schlimper.

Ispričao je i kako su izgledali njegovi prvi kontakti s ljudima iz Bosne i Hercegovine.

''Moj prvi kontakt s ljudima iz BiH bio je prije pet godina na jednom velikom gradilištu. Tu je bilo oko dvjesto radnika, uglavnom iz istočne Europe. Ja sam bio zadužen za sektor Zdravlje i sigurnost u jednoj kompaniji koja se bavila izolacijom i držao sam trening za nove kolege. Imao sam kolegu koji je rekao da je došao iz Hrvatske zbog prijevoda. Ali kada su došle nove kolege iz Srbije nisam znao što da radim, dok nisam saznao da su ovi jezici skoro isti. Kolege s Balkana zbog ovoga su se stalno šalili sa mnom. Kasnije sam saznao da se radnici iz BiH predstavljaju često kao da su iz Hrvatske te da treba vremena i povjerenja kako biste saznali da su iz BiH. Bilo je uvijek jako lijepo raditi s njima zajedno, nekad mi je trebalo više vremena da prepoznam šalu, a zbog toga je za njih to bilo i zabavnije'', prisjeća se Schlimper.

Za Žepče u kojem su kupili kuću, kaže kako je to odlično mjesto za posao jer se nalazi točno između tri najveće industrijske regije – Sarajevo, Banja Luka i Tuzla – no i za obiteljski život jer u gradu imate sve što vam treba i možete stići svugdje bez automobila.

Prvi ugovor

''Kupili smo kuću s lijepim vrtom, tako da uvijek imamo što raditi. Prošle godine preselili smo korak po korak. Imamo mali kombi i ja sam deset puta išao do Njemačke po sve stvari koje su nam trebale. Od ljeta nismo napuštali Bosnu. U Njemačkoj sam bio posljednji put u studenom kako bih posjetio neke klijente i pozabavio se dokumentacijom'', priča sugovornik za Biznisinfo.ba.

U Žepču je osnovao i konzultantsku kompaniju. Trenutno uči jezik i ostvaruje kontakte s ovdašnjim tvrtkama kako bi izgradio svoju poslovnu mrežu, a u svemu mu je velika podrška i Predstavništvo njemačke privrede u Bosni i Hercegovini (AHK).

''Za uspostavljanje poslovnog savjetovanja morate imati osobne kontakte i povjerenje menadžmenta. Za to treba vremena. Trenutno još uvijek imam ugovore s njemačkim klijentima, no nadam se da ću sljedeći tjedan dobiti i ugovor o savjetovanju za malog, ali brzorastućeg dobavljača u automobilskoj industriji u ovoj regiji. Bio bi sjajan zadatak podržati ih u izgradnji sustava upravljanja kvalitetom i sigurnosti podataka'', nada se Schlipmer.

Dvije vrste reakcija

U Njemačkoj, zemlji u koju Bosanci i Hercegovci masovno odlaze, reakcije na odluku na ovo putovanje “u obrnutom smjeru” bile su podijeljene.

''U Njemačkoj smo naišli na dvije vrste reakcija. Postoje ljudi koji ne razumiju zašto odlazimo i da za to treba puno hrabrosti. To su ljudi koji uglavnom imaju sigurne poslove povezane s vladom ili su u mirovini. S druge strane, kao freelance konzultant ja sam u kontaktu s vlasnicima i menadžerima malih i srednjih poduzeća i naravno s drugim freelancerima. Oni svi smatraju da je sjajna odluka napustiti Njemačku. Uglavnom smatraju da želimo uštedjeti na porezima i izbjeći prekomjernu birokraciju Europske unije. S mnogima od njih sam još u kontaktu i vrlo su zainteresirani za moje iskustvo ovdje. I mnogi ljudi u Bosni su veoma iznenađeni da ni ja ni moja žena nismo Bosanci. Obično našu odluku objašnjavam s osmijehom: “U Njemačkoj ekonomija neće rasti, a ovdje ne može više padati. Tako da je dobar trenutak za preseljenje“, šali se Schlimper.

Razlike između Njemačke i BiH

Upitan je i što su najveće razlike u poslovanju kada su u pitanju Njemačka i Bosna i Hercegovina.

''Mislim da nema tako mnogo razlika. Naročito izvozno orijentirane kompanije ovdje rade sa sličnim standardima i mogu biti ponosne na svoju efikasnost i na svoje proizvode. Razlika je u tome da je u svakoj kompaniji koju sam posjetio ovdje menadžer odvojio vrijeme da popije kavu sa mnom i da smo najmanje pola sata pričali o stvarima koje nemaju veze s poslom. To je nešto što u Njemačkoj nedostaje, čak i s dugogodišnjim klijentima. Tamo obično imate samo dvije minute osobnog razgovora, a onda svatko pokušava izgledati kao da mu se žuri'', poredi Schlimper.

Za kraj, kaže da je cijela obitelj jako zadovoljna životom u Žepču.

Nedostaje samo točeno pivo

''Ovdje nam je sjajno! Djeca vole ići u školu, a od prošlog tjedna idu i na treninge odbojke ili rukometa. Kad je sunčano igraju se napolju s drugom djecom. To u Njemačkoj više nije čest slučaj. Ovdje nam se sviđaju ljudi, sviđa nam se što u restoranima možete jesti tijekom čitavog dana, a ne samo uvečer ili u vrijeme ručka. Sviđa nam se vodopad u spomeniku prirode Tajan. Jedina stvar koja mi nedostaje je točeno pivo. Ako bih mogao nešto promijeniti to bi bio lokal s buretom Sarajevsko Premium piva'', kaže Schlimper.

U Žepču ostaju najmanje dok djeca završe školu, a to znači još dosta godina jer je njihova najmlađa kćerka krenula u školu tek prošle godine. To je bio plan s kojim su došli u Bosnu no sada Schlimper kaže: “Ovo je veoma dobro mjesto za dočekati starost!”