Nema više tigrove kože
Ja recimo volim BiH. Suosjećam s njom. S mojojm državom koja odumire. Želim biti tu kod nje kad ispusti dušu. Dati joj bolesničko pomazanje. Izmoliti drevni očenaš. Ispratiti je Kulinovim rječima na kojima je i nastala. U ime Oca i Sina i Duha svetoga. I tko joj je veći prijatelj? Ja koji sam to primjetio ili onaj tko laže i govori kako je moguć suživot, kako povratak ide svojim tokom kako ćemo mi sve ovo prevazići. E pa nećemo. I ne kažem to zato što mrzim BiH...
Laskanje Bosni i Hercegovini nešto je što je općeprihvaćeno. Što više laži iznosiš na račun svijetle budućnosti Bosne to si bolje honoriran. Inače si neprijatelj. Ako govoriš istinu.
Recimo posve je u BiH normalno reći "Dayton je zaustavio rat" . To je definitivno najraširenija laž Bosne i Hercegovine. Podjednako prihvaćena u sva tri naroda. Iako znamo da je rat stao tjednima prije Daytona. I to onda kad je Amer rekao STOJ. I odveo naše u Dayton. Ako je išta Dayton zaustavio to je bio totalni poraz srpske politike na Balkanu. Ne samo u BIH. Nego i puno šire. Medjutim naši su potpisali taj sporazum. Poprilično sramotan. I jedinstven u svjetskoj povijesti. Njime su pobjedničke strane stavljanjem potpisa postale gubitnici a gubitnici su postali pobjednici. Iako se P.R službama pokušalo dokazati da su svi zapravo pobjednici.
Ali nisu. Dakle Imam li pravo kao jedinka koja eto slučajno misli, reći kako Dayton nije zaustavio rat. Nego je to bio Amer. A Dayton je sramotni dokument kojim je nagrađeno koljivo i kažnjeni zaklani.
Druga laž Bosne i Hercegovine jest mit o njenoj multietničnosti i suživotu. Ako je nekada i bila načelno multietnična BIH danas to više nije. No netko je odlučio da se o tome ne smije govoriti. Ako kažeš da je Saraevo etnički očišćen grad bit ćeš proglašen neprijeteljem BiH. A zašto pobogu? Kakva je budućnost društva koje ne dozvoljava primjećivati?
Sarajevo je najbošnjačkiji grad na svijetu. U postratnoj BIH vjerojatno nema grada s manjim povratkom Nebošnjaka i većim prilivom Bošnjaka. Sarajevo je Bošnjakistan. Metropola ideje Alijeve nacije. I to je tako. Sviđalo se to nekome ili ne. Od nekadašnje tigrove kože nema više ništa.
Iako se ni to ne smije reći činjenica je da se BiH danas više etnički čisti nego u ratu. Npr. sve dok kraja rata dosta sredina zadržalo je u sebi značajan broj manjinske nacije , ne zato što se tu ogledala multietničnost BH društva. Nismo mi imali nešto naročito svojih "pravednika među narodima" koji su štitili manjinski zaštićeni narod u okruženju većinskog. Radi se jednostavno o tome da ljudi nisu imali kud. Ili su bili nemoćni otić ili su bili u okruženju i spriječeni otić.
1991. godine gotovo 40% stanovnika u BiH je bilo manjina u vlastitoj općini. (Tome su najviše doprinosili veliki gradovi).
Ovo je dakle prijeratna BiH. Samo smeđa područja označavaju potpunu dominaciju jedne nacije.Sva ostala područja su zapravo u nekoj mjeri, većoj ili manjoj miješana.
Ovo je karta koja predstavlja etničku izmješanost BiH u 2009-oj godini:
Karta zapravo pokazuje surovu istinu. Od Daytona "koji je zaustavio rat" do danas BIH se ubrzano "etnički čisti" (iako je ta fraza bolesno upitna) . Drugim rječima etnički se ubrzano homogenizira. Hrvati Sarajeva sele u Vitez. Bošnjaci Sandžaka pune Sarajevo. (Tko im daje domovnice po kojem kriteriju?). Srbi iz FBIH sele u RS. Iz zapadnog u istočno Sarajevo. I sve tako u nedogled. Najčešća migracija u BIH migracija je pripadnika manjinske nacije u sredinu u kojoj postaje većinska. I sve to događa se bez oformljenog trećeg hrvatskog entiteta za kojeg govore da će biti glavni generator iseljavana Hrvata nakon što se oformi. Tko danas iseljava Hrvate gospodo?
Ovo je dakle karta Daytonskog etničkog čišćenja BiH. Ona govori još jednu surovu istinu. Dayton je izum čiji je cilj stvoriti etnički potpuno homogenu državu. Republiku Srpsku i Republiku Bošnjačku. Folklornoj skupini zvanoj Hrvati u tom procesu namjena je uloga kolaterarne žrtve. Naroda u nestajanju. Koji nestaje u tzv Federaciji. Koja je kao bolje rješenje od hrvatskog entiteta. Hrvatski narod često dobiva optužbe kako je agresivan i netolerantan ali ako se bolje pogleda karta dolazi se do jasnog zaključka - od 19 općina u kojima nema apsolutne većine jednog naroda10 ih je hrvatskih!
Visoka etnička homogenost nastala tijekom zadnjih 20 godina, bit će ključni činitelj u budućnosti BiH. Rat će se zaboraviti, a stanje na terenu ostati. Sada se može reći da je BiH vrlo homogena država - narodi su odvojeni ko ulje i voda.
1991. godine dakle gotovo 40% stanovnika u BiH je bilo manjina u vlastitoj općini da bi 2009. godine tek 10% od ukupnog stanovništva BiH živi kao manjina.
Preko 90% stanovništva danas živi kao većina u vlastitoj općini (živi u općini u kojoj je njegov narod većinski). Kako se homogenizacija samo nastavlja, taj postotak se približava 95%.
Čak i ove naizgled "mješane općine" su, kad se pogleda pod povećalom, vrlo podijeljene. Zapravo, one su simboli podijeljenosti, a ne "multietnićarstva".
Mostar je podijeljen. Novi Travnik ima hrvatski i bošnjački dio, i svaki od ta dva naroda živi "sa svojima". U Žepču isto, Bošnjaci se tamo ne osjećaju kao manjina jer žive u svojem dijelu općine, isto kao i Hrvati u južnom dijelu G. Vakufa. Isto tako i Vitez, Busovača, Kiseljak, Travnik. Nova Bila praktički funkcionira ko posebna općina. Brčko je podijeljeno na etničke kvartove. U Odžaku Bošnjaci žive samo u gradu, kao i u Orašju.
Prave izmješanosti (u smislu da različiti narodi žive u istoj ulici, zgradi...) zapravo uopće nema (osim Drvara kao jedinstvenog mjesta u BiH u kojem se sklapaju novi srpsko hrvatski brakovi) Tako da onaj postotak od 10% manjinskog stanovništva, možemo spustiti na 3%. To su malobrojni Hrvati Sarajeva, Tuzle i Vareša, šaka Bošnjaka Čapljine, Zvornika i Srebrenice, Srbi Glamoča, Brankovac itd...
97% stanovništva zapravo živi u etnički čistoj sredini u današnjoj multietničkoj BiH. Tigrove kože više nema. Kao ni prijeratnog "komšijskog suživota".
Tri visoka zida izgrađena na trojnom nacionalizmu triju naroda u BIH svakim danom sve su veći.
Međutim ako to primjetiš. I čak potkrijepiš podacima ti si neprijatelj BiH. Jer pričaš ono što vidiš umjesto ono što se želi čuti neprijaelj si.
U utopjskoj igrici "Sanjajmo BiH koje nema" a koju najviše vole igradi idealisti , budale, i honorirani altruisti koji za svoje apanaže i sinekure pričaju to što pričaju brijući opasnu monomansku ideju koja nikome ne donosi ništa dobra, osim što produljuje agoniju. Dok oni koji navodno vole BiH više nego ja širenjem utopijskih rješenja koji nemaju šansu samo podrivaju nacionalizme svih triju naroda proces odvajanja i dalje ide. Jasna je i budućnost BIH po ovome. Ironija će biti što će kada se BiH potpuno krene urušavati isti apanažisti sebi opet rezervirati poziciju bezgrješnih. Koji, eto, nemaju nimalo odgovornosti zbog tog što se dogodilo. Doduše oni su se već odlučili odseliti pa će ih ionako boliti kita. Sjetite se Bakira.
piše: Nikola Zirdum l poskok.info