SAM U KLUPAMA Nekada je ovu školu pohađalo 250 učenika, a danas učiteljica Dajana u razredu ima samo jednog učenika

U osnovnoj školi u gatačkom selu Fojnica, čiji obrazovni put datira iz 19. stoljeća, danas svjedočimo tišini koja je zamijenila nekadašnji žamor školske učionice. Vrijeme je ispričalo mnoge životne priče, a samo selo se suočava sa odljevom stanovništva. U školi u Fojnici nekada je 250 veselih učenika radoznalo koračalo putem obrazovanja, a sada u školskim klupama sjedi samo jedan učenik, petog razreda, Mihajlo Mučibabić. Učiteljica Dajana Adžić trudi se da Mihajlo provodi dane u učenju i istraživanju na najzanimljiviji mogući način.

“Dan započinjemo razgovorom o tome kako je Mihajlo proveo prethodni dan kod kuće. Budući da živi na selu, često pomaže roditeljima. Nastavni plan i program su isti kao i za ostalu djecu, pratimo ga u potpunosti. Razlika je u tome što imamo više vremena posvetiti se predmetima i lekcijama koje su bitnije i koje su Mihajlu manje jasne. Kada je manje učenika u odjeljenju, dosta više vremena imam posvetiti se svakome od njih, sve zadatke da pregledam i ispravim greške. U većim odjeljenjima to često nije moguće. U ovoj situaciji nedostaje taj natjecateljski duh, jer djeca često gledaju kako su njihovi prijatelji uradili kontrolni, pa se trude da sljedeći put budu bolji. Naravno, Mihajlu nedostaje druženje i neki njihovi razgovori na malim i velikim odmorima”, objašnjava Dajana za Hercegovina.info.

Iako se Mihajlo trenutno nalazi u učionici sam, njegova učiteljica se trudi motivirati ga i podržati na svakom koraku njegovog školskog putovanja. Njegova predanost i želja za učenjem zaslužuju posebno priznanje, a Dajana je tu da ga ohrabri i inspirira svakog dana.

"Bez obzira što se ja trudim da razgovaram s njim i o stvarima koje nisu vezane za školu, da vodimo neke prijateljske razgovore, ipak svako voli svoje društvo. Na satu tjelesnog odgoja igramo društvene igre poput domina, ne ljuti se čovječe, pikada itd. Ako je lijepo vrijeme vani, mi igramo nogomet. Mihajla učim od prvog razreda, navikao je na mene, pa mu nije neobično što smo sad sami. Inače je vrlo druželjubiv tako da mu neće biti problem uklopiti se sljedeé školske godine u veće odjeljenje i naí prijatelje. Ovo je sedma godina od kako radim u Fojnici. Najviše je bilo sedmero učenika. Tada je bilo dosta ljepše, veselije, živahnije”, priča Dajana.

Već više od dva desetljeća Boba Zirojević marljivo brine o čistoći i toplini učionica u Fojnici. Svako jutro, iz svog susjednog sela, Boba putuje četiri kilometra do škole, s posebnom ljubavlju prema svom poslu.

"Počela sam ovdje raditi 2000. godine. Prije toga je bilo dosta nastavnika i djece. Lijepo nam je uvijek bilo i lijepo smo se uvijek družili. Djeca su me uvijek voljela kao da sam im najbolji prijatelji. Kada sam ja počela raditi, bilo je 23 učenika. Pristizali bi prvačići, a odlazili osmaši. Nedostaju ta vremena kada je učionica i zbornica bila puna, kada se svako jutro pila kava i čaj", priča Boba s nostalgijom.

Da bi se škola u Fojnici i dalje održala i izbjegla zatvaranje, danas postoje ljudi koji se trude pomoći na različite načine.

"Prošle godine smo na poklon dobili laptop od odvjetnika Nemanje Miloševića. On je voljan da za narednu školsku godinu da jednokratnu stipendiju od 1.000 eura i laptop za dva učenika koji se upišu u Fojnicu. Sve to u cilju da se škola ne zatvori. Ali, nažalost djece nema. Što će biti od svega toga, ostaje za vidjeti”, kaže Dajana.

Iako postoje inicijative i donacije koje pomažu očuvanju škole u Fojnici, problem odljeva stanovništva ostaje neriješen. Sve je manje djece u selu, a mi se nadamo da će se neka obitelj ipak odlučiti doseliti u selo i da će školsko zvono i dalje zvoniti.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.