'NEĆE VIŠE, VIĐAM JA NJEGA U DŽAMIJI' Ramizu Vilić iz Kalesije suprug je tukao, prijetio joj, a sustav šutio

Obiteljsko nasilje tiha je tragedija koja se često odvija iza zatvorenih vrata, a kada žrtve napokon skupe hrabrost da progovore, nailaze na zid šutnje, nerazumijevanja i često – ismijavanja od strane institucija koje bi ih trebale zaštititi.

Ramiza Vilić iz Kalesije odlučila je javno progovoriti o hororu koji je proživjela u braku, ali i o reakcijama sustava koji ju je iznevjerio. Njezina priča dolazi nakon stravičnog zločina u Kalesiji, gdje su nasilje i nepravovremena reakcija institucija kulminirali tragičnim ishodom – ubojstvom žene i djeteta.

U objavi na Facebooku Ramiza dijeli bolno svjedočanstvo o tome kako su joj, umjesto zaštite, institucije i društvo okrenuli leđa, pružajući podršku nasilniku umjesto žrtvi.

Njezino iskustvo, nažalost, nije izoliran slučaj – u Bosni i Hercegovini, ali i diljem regije, mnoge žene doživljavaju istu sudbinu. Kada prijave nasilje, često ih dočeka prebacivanje krivnje, umanjivanje problema ili čak ismijavanje. A kada se dogodi ono najgore, tek tada svi počnu tražiti odgovore.

Kad odlučiš prestati ti više nisi “prava žena”

“Znaš, kada odlučiš prestati da živiš u nasilju, svakodnevnim uvredama, ponižavanjima, zlostavljanjima, u Kalesiji, ti više nisi “prava žena”. Nisi ona kojoj svaka čast jer je istrpila i očuvala brak po bilo koju cijenu. Nisi ti dobra kao ona što joj čojk u kafu strpa sol, šećer, biber, ljutu papriku pa je natjera da popije, a ona zarad sloge i popi”, navela je Ramiza na početku prisjećanja na traumatično iskustvo.

“Maaa hajdeee, nek udara, kažu tamo gdje čojk udari, vatra ne prži, HAHAHAHA!!!” – govoriše tako moja bivša svekrva.

“Uuudriii kujuuu, maater jojjj je* i, nek se zna tko je gazda u kućiii!!!” – deraše se iz sveg glasa dok mi je curica bježala u zagrljaj od straha i šoka.

“Ja sam svojoj žito pod koljena met'o, a da me ikad prijavila, isjeko bi je ko janje” – kazivao je, sada već umrli bivši svekar. Smogneš ti, kao žensko snage, pa elem prijaviš nasilje, nadajući se da će te neko napokon zaštiti.

Izveli ga napolje, vraća se, osmijeh od uha do uha

“Ma hajde smirite se, ne može to tako, hoćeš lijepu ženu, a ljubomorni jedno na drugo, nemojte da nas više bespotrebno zovete!”- kazaše policijski službenik MUP-a Kalesije, koji je mene u tom trenutku gledao bjenu i prestravljenu. Izveli ga napolje, vraća se, osmijeh od uha do uha.

“Evo ljudi ba pametni, govore mi nemoj sebi dozvolit da te prijavljuje, mudre su žene, strpat će te u ludnicu i ona sebi nađe nekog a ti luduj poslije, pametan budi… “, navodi Ramiza Vilić.

Policijski izvještaj: Stranke upozorene, situacija smirena, nije bilo tragova nasilja!

Centar za socijalni rad u Kalesiji:

“On je priznao da te tukao i obećao je da neće više”

“Pa vidi, to što je on tebe tukao, ne znači da i njemu ne možemo dodijeliti djecu, vama djeca pripadaju 50 posto oboma. Ok, evo on je priznao da te tukao i obećao je da neće više, eto pokušajte bar 15 dana pa ako te opet takne, ja ću vas osobni razvesti, a evo i ja ti obećavam neće on tebe više, viđam ja njega u džamiji. A i ti, to što si mlada, ne znači da ćeš sebi za života naći nekoga mladog i lijepog. Tebe sljeduje netko star, a djeca će ti uvijek biti odbačena. Al vidi, nemoj izlazit nikud sama, nek' ima pratnja uz tebe, on može u ovom stanju svašta da ti učini, on treba da se liječi. Mi ne možemo utjecati na to što vam ne da u kuću, to će sud odlučiti…”

Zahtijevam da se na posredovanju navede da je razvod zbog nasilja.

Izvještaj posredovanja: “Trajno narušeni odnosi.”

Kazujem odvjetniku, imam zaštitu, kaže “daj taj papir”. Koji papir? “Pa o zaštiti.” Pa nemam, nisu mi dali. “Idi traži.”

Mi njega možemo pritvoriti na 24 sata da ga ispitamo”

Centar za socijalni rad Kalesija: “A ja sam to tebi onako rekao, to je procedura sad da se na papir stavi, to mora policija da odredi, ne mi…”

Županijski tužitelj: “Vidi, mi njega možemo pritvoriti na 24 sata da ga ispitamo, samo ti popuni prijavu.”

Ali nakon 24 sata on ide vani? “Da.” Pa može me ubiti kada izađe, ne smijem.

“Onda potpiši da se odričeš blagodeti člana xxx i ne želiš da ga pritvorimo.” (Time se poslije pravdaju da su htjeli pomoći ali je žrtva odbila.)

Sud Kalesija, brakorazvodna parnica, sutkinja: “Sita sam ja vas što imate sve pa se nadignete po sudovima razvoditi i nama probleme praviti!!!”

Halo, policija, želim da prijavim da me uhodi i prati, strah me je za život! “Ne možemo ništa na osnovu toga, mora se nešto učiniti, pa da mi postupamo”.

Kalesija, 21. stoljeće

“Sve smo mi #Inela i #Tarik, samo čekamo kad će kome ćejfnut pa da učini naumljeno… Da vas dragi Allah uvede u bašče Dženneta, i pridruži vas odabranom ummetu koji će biti u društvu našeg Poslanika. Moj slomljeni prst, 2016. godina, čini mi se. Ne, nije se uzeo u dokaze jer je slika i jer se trebalo u momentu udaranja mene snimati, a i opet to ne bi bilo uzeto u dokaze jer se snimci ne priznaju. Odatle često i govorim, Allah Uzvišeni, ja i mojih devet i po prstiju”.