NAŠE ARBITRAŽE Hoće li itko odgovarati za stotine milijuna KM izgubljenih u sporovima?

Kontinuitet izgubljenih sporova pred međunarodnim arbitražnim sudovima dosad je narušio fiskalnu stabilnost te doveo u pitanje normalno funkcioniranje državnih kompanija iz segmenta energetike. Dosadašnje poslovanje Elektroprivrede RS-a obilježeno je nizom izgubljenih presuda pred arbitražnim sudovima.

Podsjećamo, odlukom Međunarodnog centra za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) iz prošle godine RiTE Ugljevik mora platiti odštetu od 67 milijuna eura plus kamatu od 58,2 milijuna eura Elektrogospodarstvu Slovenije. Dogovoreno je plaćanje odštete u ratama te isporuka trećine električne energije proizvedene u Ugljeviku.

Ishod je ovo dugogodišnjeg spora koji je pred Arbitražnim vijećem vodila naša država u Beogradu, a vezano je za neisporučenu struju, počevši od 12. lipnja 2011. godine pa do donošenja odluke koju je donijelo Arbitražno vijeće u Beogradu, piše Tačno.net.

Slovenci su također pokrenuli spor i pred sudom u New Yorku, a koji je trenutno na čekanju.

Pred ICSID-om također se nalazi još jedan arbitražni spor protiv naše države, a kojem se uskoro nazire i kraj. Bosnu i Hercegovinu pred ovim sudom tužila je i slovenska tvrtka “Viaduct” zbog ukidanja koncesija za izgradnju hidroelektrana na Vrbasu.

Ugovor o dodjeli koncesije za gradnju hidroelektrana na Vrbasu, vrijedan 165 milijuna eura, Vlada RS-a potpisala je još 2004. godine. Planirane su dvije hidroelektrane: HE “Krupa” i HE “Banjaluka – Niska”.

Međutim, Vlada RS-a 2013. godine potpisala je drugu koncesiju s Elektroprivredom RS-a o gradnji hidroelektrane udaljene svega nekoliko kilometara od hidroelektrana koje je planirala slovenska tvrtka, te je poduzeće “HES Vrbas” uputilo Vladi RS-a odštetni zahtjev od 23 milijuna eura zbog raskida ugovora. S obzirom na to da dogovora nije bilo, slovenska tvrtka odlučila se za arbitražni spor.

Odvjetnik dr. Nenad Baroš kaže da njihovi klijenti traže naknadu štete radi oduzimanja koncesijskog prava na izgradnju dvije hidroelektrane na rijeci Vrbas.

“Kompletan činjenični i pravni opis predmetnog slučaja je obrazložen presudom Arbitražnog vijeća od 18. travnja 2022. Mi nemamo ovlaštenje da iznosimo detalje presude, a imajući u vidu da strane u postupku nisu dale suglasnost ICSID-u na objavljivanje presude, točnije, izostala je suglasnost Bosne i Hercegovine”, tvrdi Baroš.

Republika Srpska zbog ovog jednostranog ukidanja ugovora o koncesiji izgubila je spor vrijedan 90 milijuna pred arbitražnim sudom 2022. godine, a nedugo nakon toga RS je podnijela zahtjev za poništenje presude i odlaganje izvršnog postupka do konačne odluke, što je sud i prihvatio, a koja se očekuje uskoro.

U ovom trenutku prema medijskim navodima, Hrvatska Elektroprivreda mogla bi također tužiti BiH za čak 100 milijuna eura, a vezano za ulaganja koja je HEP uložio u RiTE Gacko. Međutim, navodi se da su pregovori još u tijeku te kako HEP još nije odustao od mirnog rješenja iako su od 2017. godine tri puta kontaktirali Vijeće ministara i Pravobraniteljstvo BiH.

Luka Petrović, direktor Elektroprivrede Republike Srpske za Tačno.net kazao je kako je intencija Elektroprivrede da se putem mirnog rješavanja dođe do razumnih argumenata i s jedne i s druge strane te da nemaju nikakvih minusa u budućim sporovima jer vrlo dobro znaju šta je bilo 1992. godine.

“I hidroelektrane na Trebišnjici, u smislu Bilećkog jezera, znamo što je bilo i koje su obveze bile i što je HET uradio prilikom izgradnje sustava i koje je obveze preuzeo te što je financirao od 1965. do 1992. godine. Isto tako znamo što je Dubrovnik preuzimao s tog sustava, iz prve etape prve fraze. Znači dva agregata HET 1 i dva agregata Dubrovnik 1. I isto tako znamo što je Gacko radilo do 1992. godine po pitanju isporuka energije i kome je isporučivalo”, istaknuo je Petrović.

Naveo je i kako je njihova intencija da iscrpe mirna rješavanja i da se ne ide na skupe arbitraže gdje bi i jedna i druga strana pogoršale odnose i onda bi prošlost bila sadašnjost.

Znamo da ćemo izgubiti

Komentirajući izgubljene milijunske odštete u arbitražama, ekonomski analitičar i poslovni savjetnik Zoran A. Pavlović naveo je kako se trebamo zapitati koji su razlozi za određeno ponašanje koje bi se moglo smatrati odsustvom poslovnog ponašanja vlasti u BiH, više u RS-u nego u FBiH, da ne pokušavaju da nađu bilo kakav oblik dogovora s partnerima s kojima su na neki način u raskoraku.

“Koji su razlozi da vlade u FBiH i RS-u ne pristupaju tom kontekstu rješavanja problema, je zaista neobično, čudno pitanje. Ali ono što je sigurno, a što nije bilo sporno, recimo, da je slovenska Elektroprivreda u bivšoj Jugoslaviji bila sufinancijer izgradnje Termoelektrane Ugljevik. Znalo se da je tu uložen slovenski novac. Zbog čega se nije pristupilo dogovorima od početka?“

Zoran A. Pavlović naglašava da po pitanju izgubljenih sporova pred međunarodnim arbitražnim sudovima Bosna i Hercegovina ulazi u sudske sporove iako je sasvim jasno da će te sporove izgubiti.

“Totalno neshvatljivo. Ništa nije bilo sporno da bi se završilo na arbitraži, koja je mogla pod jedan: da se izbjegne, pod dva: da se nađe dogovor koji je na kraju arbitraža i prisila RS i BiH, odnosno Ugljevik, da prihvati”, pojašnjava Pavlović.

O težini arbitražnih proces Pavlović navodi kako, prema raspoloživim informacijama, kada bi se sve platilo, da bi to bila trećina proračuna Republike Srpske.

Na koji način energetske kompanije u BiH ulaze u međunarodne pravne procese i s kojom namjerom, najbolje ilustrira primjer pravnog procesa pred Arbitražnim sudom međunarodne trgovinske komore u Parizu u predmetu Deltagrip protiv Naftnih terminala Ploče, o čemu je portal Tačno.net iscrpno pisao.

Podsjećamo, britanska tvrtka Deltagrip tada u vlasništvu balkanskog trgovca naftom i naftnim derivatima Jasminka Umićevića tužila je Naftne terminale Ploče (NFT) s odštetnim zahtjevom preko 200 milijuna konvertibilnih maraka, međutim presudom je dosuđeno Deltagripu cca. 15 milijuna konvertibilnih maraka.

S obzirom na to da su tada računi Naftnih terminala Ploče bili blokirani, ova je presuda dovela ovu tvrtku do stečaja. Kako bi se gubitak strateškog poduzeća u vlasništvu FBiH izbjegao, tadašnja federalna vlada na čelu s Nerminom Nikšićem daje suglasnost Terminalima Federacije, koji su vlasnik Naftnih terminala Ploče, za kreditni angažman kod komercijalnih banaka s ciljem isplate Deltagripu.

Pod vodstvom HDZ-ovog direktora NTF-a Josipa Tomića, inače pravosnažno osuđenog pred hrvatskim sudom zbog pronevjere u ovoj kompaniji, aktualizirana je još jedna tužba Deltagripa za nadoknadu štete po izgubljenoj dobiti u razdoblju od veljače 2007. godine do travnja 2009. godine.

Odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu iz 2021. godine tužba je pravosnažno dosuđena u korist Deltagripa u ukupnom iznosu od 4.186.230 američkih dolara, plus zatezne kamate, što prema procjenama u iznosi oko 10 milijuna američkih dolara.

U konačnici nepovoljnim ugovorima koje je Josip Tomić kao direktor NTF-a Ploče potpisivao, kompaniji Deltagrip bit će isplaćeno blizu 25 milijuna konvertibilnih maraka. Međutim i ovaj je iznos simboličan kad u obzir uzmemo činjenicu da je NTF Ploče kao strateška kompanija prednosti preko pola milijarde konvertibilnih maraka u dva navrata bila pod prijetnjom stečaja.

Blok 7 i eventualne posljedice

Elektroprivreda BiH također u kontinuitetu gubi međunarodne arbitražne postupke. Podsjećamo: ova državna kompanija, koja u ovom trenutku posluje sa 160 milijuna konvertibilnih maraka gubitka, izgubila je arbitražni spor pred Međunarodnim arbitražnim sudom u Briselu i to od austrijske kompanije “Strabag”, po kojem je dužna isplatiti sedam milijuna eura.

Ova arbitraža započela je zbog spora u vezi s gradnjom hidrocentrale Vranduk, čiji su radovi zaustavljeni 2016. godine.

U ovom trenutku postavlja se pitanje na koji će se način riješiti desetljetna “saga” izgradnje Bloka 7 Termoelektrane Tuzla. Prema najavama premijera Nermina Nikšića, ali i trenutnim informacijama, iz Elektroprivrede BiH ideja izgradnje ovog generacijskog projekta vrijednog 1,6 milijuna konvertibilnih maraka propala je.

Zoran A. Pavlović ističe da je u kontekstu odgovornosti za milijunske iznose pred međunarodnim sudovima jedini garant isplate država Bosna i Hercegovina.

“No što je definitivno važno, jer imamo i Blok 7 u Tuzli, ja osobno mislim da je apsolutno neophodno ustanoviti tijelo ili koordinatora na razini BiH, jer iza svega stoji BiH, koji će propitivati vlasti i jednog i drugog entiteta o koracima koji su provedeni u odnosu na tužbe. Jer, kada se promatra sve to vezano za tužbe, uglavnom kao garant postoji BiH. Naravno da će to biti iz prihoda koji ostvaruju proračuni entiteta, ali ustvari je na neki način gubitak kredibiliteta BiH u pitanju”, zaključuje.

Idemo dalje: Mittal protiv Bosne i Hercegovine

Uskoro će se pred ICSID-om naći i novi arbitražni proces, Mittal protiv Bosne i Hercegovine.

Indijski je milijarder Pramod Mittal zbog spora u kompaniji GIKIL pokrenuo arbitražu protiv Bosne i Hercegovine. Mittal je većinski vlasnik GIKIL-a, a prema navodima, odlučili su se za arbitražni spor zbog kršenja bilateralnog sporazuma o zaštiti investicija između Bosne i Hercegovine i Indije.

Problem je prouzročen nezadovoljstvom većinskog vlasnika time što Vlada Tuzlanske županije kao suvlasnik navodno nije investirala u kompaniju. Navodno je samo Mittal ulagao, dok je županijska vlada isključivo preuzimala dio dobiti.

Županijski sud u Tuzli prošle godine podigao je optužnicu protiv Mittala i bivših članova uprave GIKIL-a. Optuženi su za organizirani kriminal u vezi sa zloupotrebom položaja i ovlaštenja te za sklapanje štetnog ugovora.

Vijeće ministara BiH zbog vođenja ovog postupka krajem prošle godine odobrilo je 800.000 KM, od čega je do sada utrošeno 465.000 KM.

Zastupnik u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH Admir Čavalić za Tačno.net kazao je da, ako bi se promatrali kumulativni iznosi zahtjeva na osnovu arbitraža, doseže se iznos od par milijardi konvertibilnih maraka.

“Međutim, ako se vratimo na obveze po isplati, moja procjena je par stotina milijuna konvertibilnih maraka, a moguće i preko milijardu konvertibilnih maraka. Rok otplate može biti i do 10 godina u nekim slučajevima. Ono što je bitno navesti je da nema transparentnosti u izvještavanju po ovom pitanju s različitih razina vlasti, a posebno u vezi toga tko snosi u konačnici odgovornost za isplatu ovih sredstava. Tu navodim kao primjer odnos Vlade RS-a i jednog javnog poduzeća u smislu prebacivanja odgovornosti za isplatu duga”, rekao nam je Čavalić akcentirajući kao problem koji nastaje u činjenici da je decentralizirana struktura naše države.

Čavalić navodi da postoje aktualni slučajevi koji traju i oni koji imaju potencijal da budu pokrenuti kao što su navedeni slučajevi Blok 7 TE Tuzla. Međutim, po njegovima riječima, velikog razloga za brigu ima u najavljenom slučaju Mittal protiv Bosne i Hercegovine.

“Trenutno zabrinjava predmet koji je pokrenuo Mittal u slučaju GIKIL. Tu je riječ o izuzetnom iznosu koji može ugroziti fiskalnu stabilnost Tuzlanske županije. Imamo i primjer sporazumnog poravnanja obveza kao u slučaju INA-MOL. Ove godine je Vlada FBiH izdvojila pet milijuna konvertibilnih maraka u svrhu izmirenja obveza po ovoj osnovi”, kaže sugovornik iz Parlamenta Federacije BiH te kao neku vrstu olakšavajuće okolnosti navodi da je rok otplate relativno ‘podnošljiv’”.

Postoji jedno Pravobraniteljstvo

Od preko 1100 arbitara iz gotovo svake zemlje u svijetu BiH nema nijednog svog arbitra u ICSID-u. Taj podatak dovoljno govori o ugledu naše države u svijetu.

Portal Tačno.net obratio se Pravobraniteljstvu BiH u vezi sa zaštitom interesa BiH pred Arbitražnim sudom u Washingtonu, i s upitom koliko iznose presude u dosadašnjim arbitražnim postupcima, tko su zastupnici naše države i na koji se način plaćaju presude.

Pomoćnik pravobranitelja BiH Mladen Draganić odgovorio je na pitanja vrlo uopćeno i kratko.

“Pravobraniteljstvo BiH zastupa Bosnu i Hercegovinu u međunarodnim arbitražnim postupcima, uključujući tu i investicijske arbitražne postupke pred ICSID-om. S obzirom na složenost predmetnih postupaka radi zastupanja BiH angažiraju se i specijalizirani odvjetnički uredi. Do danas na štetu BiH nije riješen niti jedan međunarodni investicijski arbitražni postupak, tako da nije bilo ni bilo kakve štete po državu BiH iz ove osnove”, odgovorio je Draganić.

Donekle treba i razumjeti rezerviranost Pravobraniteljstva BiH, budući da kada se podnese zahtjev za arbitražu u ICSID, tog trenutka na snagu stupa sporazumna zabrana javnog objavljivanja podataka zbog povjerljivosti postupka. Tko prekrši taj sporazum, gubi pravo na arbitražu i automatski istu gubi u prvotnoj odluci bez prava na žalbu.

U sporu sa slovenskom tvrtkom “Viaduct” našu državu pred ICSID-om zastupala su dva ureda: Karanović&partners iz Beograda i Zeiler Floyd Zadkovich iz Beča, a investitore iz Slovenije zastupa B&B Legal, odvjetnički ured sa sjedištem u Sarajevu i Banjoj Luci.

Ostali smo uskraćeni za informaciju koliko koštaju usluge dvije odvjetničke kompanije koje zastupaju BiH u tužbi sa slovenskim investitorima.

Ilustracije radi možemo se poslužiti primjerom iz susjedne Hrvatske, koju je u arbitraži pred ICSID-om dobila tvrtka Gavrilović i troškovi Hrvatske bili su 1,8 milijuna američkih dolara samo za odvjetnike i to za svaku stranu.

Bez obzira na niz izgubljenih sporova, do danas nitko u Bosni i Hercegovini nije odgovarao za stotine milijuna isplaćenih po osnovi međunarodnih presuda.