NAPUŠTENA PILANA Kineska borba za bh. sirovine

Najavom milijunskih investicija i otvaranja nekoliko stotina radnih mjesta, kineska tvrtka 'Bluhend wood' pokušala je u razdoblju od 2011. – 2014. godine iz Vareša izvući deficitarnu sirovinu - bukovu oblovinu. Poput brojnih slučajeva u Bosni i Hercegovini, i ovdje su investitori dočekani raširenih ruku iako ih je zanimala isključivo eksploatacija sirovina - za što je Vareš bio pogodno tlo kao najnerazvijenija općina u ZDŽ.

Kineska tvrtka 'Bluhend wood' kupila je devastiranu pilanu od poduzeća “AR Zvijezda” d.o.o. krajem 2011. godine s ambicijom prerade drveta i zapošljavanja lokalnog stanovništva. U proljeće 2012. u mjestu Ponikve kod Vareša instalirana je oprema, a krajem iste godine pogoni su pušteni u funkciju. Na sastancima s predstavnicima županijske Vlade, na čijem čelu je tada bio Fikret Pljevljak, kineski investitori izgovorili su velika obećanja – od proširenja kapaciteta 'Bluhend wooda' do zapošljavanja dodatnih 200, a u konačnici čak i 500 radnika. Bila je to nada za Vareš, srednjobosanski gradić koji je u prethodnoj državi bio poznat kao snažan industrijski centar, dok ga danas “krasi” epitet najsiromašnije općine Zeničko-dobojske županije, piše Infoveza.

Na pitanje koliko je kineska investicija bila ozbiljna i bi li se moglo očekivati da “Bluhend Wood” barem djelomično oživi vareško gospodarstvo, bivši direktor Javnog poduzeća Šumsko gospodarsko društvo Zeničko-dobojske županije (JP ŠPD ZDŽ) Alija Hadžiabdić dvanaest godina kasnije kaže: “Oni nisu došli da ostanu. Odgovorno tvrdim da nikad najlone nisu skinuli s prozora fabričke hale.”

Na portalu akta.ba može se pronaći da je vlasnik 'Bluhend Wooda' Zhao Kecheng, kao i da je uplaćeni kapital iznosio 2.110 KM. Tvrtka je osnovana u ožujku 2011. sa sjedištem u Sarajevu.

Prema pisanju medija 2012. godine, Kinezi su investirali u nekadašnju pilanu oko dva milijuna eura, a zaposlili su 20 radnika s Biroa za zapošljavanje. U 2013. najavljivali su mogućih 500 radnih mjesta. Međutim, samo godinu kasnije, podijelili su radnicima otkaze i stavili ključ u bravu. Razlog koji su naveli: nisu dobili dovoljno bukovine.

Menadžer 'Bluhend Wooda' Nermin Milić i stručni suradnik Tarik Ahmedspahić u studenom 2014. tvrdili su da Javno poduzeće Šumsko gospodarsko društvo ZDŽ nije ispoštovalo potrebe ove kineske tvrtke za oblovinom te je poduzeće došlo u situaciju da mora otpuštati radnike. 

Ali sudeći po svemu, kineski investitor upustio se u neuspjelu avanturu nabavke bukovine – iznad mogućnosti šumskog kapaciteta koji je striktno propisan etatom (drvna zaliha ili površina šuma koja je predviđena za sječu) iza kojeg stoji država.

U prvim godinama svog rada (2011. i 2012.) 'Bluhend Wood' je radio s jelom i smrčom kao drvnim sortimentima. Slučajno ili ne, nakon sastanaka na “višim nivoima” zahtjevi kineskog investitora proširili su se na isporuku bukovine, da bi u konačnici tražili ugovore o isporuci samo ovog, eksploatacijom ugroženog drveta.

Da nešto u kineskoj matematici u Varešu debelo nije štimalo svjedoče i podaci da je u periodu od 2012. – 2014. godine dobit Bluhend Wooda značajno rasla, ali su rasli i gubici.

Kompanija je 2014. završila poslovanje u Varešu s 1,8 milijuna KM ukupnog prihoda, ali i sveobuhvatnom dobiti u minusu od oko 660.000 KM i otpuštenim radnicima. Alija Hadžiabdić se sjeća da je kineska tvrtka prije odlaska, 2013. godine, tražila isključivo bukovinu a da je JP ŠPD dao onoliko koliko je moglo prema važećim parametrima u to vrijeme.

“Javno poduzeće ima određena pravila koja po osnovu Zakona o šumama mora poštovati – godišnji etat po sortimentima. A pojave se recimo ti Kinezi koji su imali ambiciju da oni sami prometuju čitav etat, čak i preko etata poduzeća – što je van pameti. Ne znam pozadinu, detalje, je li im tko što obećavao... Ali ušlo se na tržište drveta bez ikakve analize i ishod je bio takav. I treba sad naći krivca”, kaže Hadžiabdić kojem nije jasno zašto kineski investitori nisu ispitali mogućnosti za isporuku sirovina prema godišnjem etatu. Odgovor na to pitanje dobili bi na samom početku svog rada i izbjeglo bi se otpuštanje radnika.

Nermin Milić, bivši menadžer Bluhend Wooda, kaže da je nedostatak bukove oblovine dio razloga za povlačenje Kineza iz vareške pilane.

“Ali to je bila i izborna godina pa nekom nije bilo u interesu da radi 350 ljudi, a radilo ih 120. Kapaciteti su se trebali proširivati na sušenje i finalnu obradu, no nije bilo političkog interesa i podrške lokalne zajednice. Tako da mi nismo mogli izdržati da radimo u Varešu, a dovlačimo oblovinu iz Konjica, Mostara, Šuice..a pored nas prolazi, a ne možemo dobiti”, kaže Milić.

Za razliku od Alije Hadžiabdića, pojedinim radnicima kineska kompanija je izgledala kao ozbiljan ulagač. R.S., bivši zaposlenik ove tvrtke koji živi u Varešu, rekao je za Infovezu da su Kinezi redovno uplaćivali doprinose zaposlenima. Poslije njih, priča, pilana je iznajmljivana drugim tvrtkama koje radnicima nisu uplaćivale staž.

“Oni su došli i napravili su halu, htjeli su da se proširuju. Tada kad su bili, davali su 500 eura plaću radnicima i na to doprinose. Bili su 100 posto korektni”, kaže ovaj bivši radnik kineske kompanije koji vjeruje da su Kinezi otišli zbog toga što nisu bili spremni da podmite nadležne kako bi dobili veće količine bukovine.

Tvrtke koje su iznajmljivale pilanu nakon Kineza ostale su dužne doprinose radnicima, stoga ne čudi da je u poređenju s njima, 'Bluhend Wood' izgledao kao ozbiljna kompanija koju je iz Vareša “otjerala politika”.

Ipak, izvor Infoveze iz drvne industrije ZDŽ podsjeća da je poznata praksa kineskih kompanija da otvaraju ili kupuju tvrtke drvne industrije koje su bile u vlasništvu države radi navodnih velikih investicija i velikog broja zapošljavanja, a od čega u osnovi nema ništa.

“Iza toga najčešće stoji interes pribavljanja što veće količine drvne sirovine, po mogućnosti bukovog etata, jer je bukva tražena visokovrijedna tehnička sirovina koje je sve manje na tržištu zbog prekomjerne eksploatacije”, kaže S.K., inače ekonomist zaposlen u šumarstvu, koji je mišljenja da je navedena investicija u Varešu upravo jedan od takvih primjera.

U prilog tome, pojašnjava on, ide činjenica da je tvrtka u početku radila sa jelom i smrčom, a po nemogućnosti nabavljanja velike količine bukve, ta se “navodno velika investicija naprasno ugasila, što jasno ukazuje na namjere kineskih investitora”.

“Način na koji se trguje i izvozi drvna sirovina je posebno sporan, a to su Kinezi snimili i to nažalost zloupotrebljavaju na način da se oblovina minimalno obradi – doslovno se sa trupaca oguli samo mali dio kore, te se takvi trupci dalje transportiraju i izvoze kao poluproizvod ili finalni proizvod, ovisno koja je namjena. Dakle, Kinezi su shvatili našu manjkavost u zakonima i to vješto koriste ma štetu svih građana BiH”, tvrdi S. K. koji već godinama radi u šumskoj industriji.

Sličnog mišljenja je i bivši direktor JP ŠPD Alija Hadžiabdić koji podsjeća da kineska kompanija nije imala finalni proizvod.

“Oni su bukvalno željeli da izrežu dasku i boga pitaj kuda da je transportiraju i dilaju dalje. Međutim, to se nije moglo zapakirati, to nije išlo”, kaže Hadžiabdić.

Nakon gašenja postrojenja, otpuštanja radnika i odlaska iz Vareša, 'Bluhend Wood' je nastavio da postoji, a podaci o aktivnostima tvrtke zabilježeni su do 2021. godine. Prihod im je tada bio oko 46.000 KM, gubici 53.000 KM, a imali su troje zaposlenih. O njihovom poslovanju možda najbolje svjedoči činjenica da je Vlada Županije Sarajevo u veljači 2021. godine donijela Odluku o odobravanju i isplati sredstava za financiranje dijela minimalne mjesečne neto plaće (u FBiH) za mjesec lipanj i srpanj 2020. godine. Prema toj odluci, Bluhend Woodu je dodijeljeno po 406 KM za 6. i 7. mjesec.

U ožujku 2015. godine 'Bluhend Wood' je oglasio prodaju pilane u Ponikvama čime je kineska odiseja u Varešu i službeno završena.

Devet godina kasnije, napuštena pilana u Ponikvama svjedoči o propalim kineskim ambicijama. Smještena usred bajkovite prirode, danas je devastirani spomenik još jedne opustošene privatizirane tvrtke. Od kineskih investitora ni traga ni glasa.

“Ne brinem se za njih. Ta agresivna politika iznova pronalazi siromašne sredine iz kojih crpi sirovine, a plaća jeftinu radnu snagu. Vareš je samo jedan u nizu primjera. Krajnje je vrijeme da se državni organi ozbiljno pozabave njihovim djelovanjem u BiH, posebno u svjetlu sankcija koje su uvedene Kini”, zaključuje naš izvor iz drvne industrije.