MRŽNJA BEZ KAZNE Političari u BiH i dalje 'nesputano' izražavaju svoje mišljenje

“Riječi same po sebi ne mogu uzrokovati nasilje, ali mogu stvoriti klimu u kojoj je nasilje lakše prihvatljivo” riječi su to bivšeg američkog predsjednika Baracka Obame koji je često govorio o utjecaju retorike na društvo.

I dok svjetski lideri podsjećaju na moć riječi – da mogu biti oružje, ali i lijek – u Bosni i Hercegovini političari ih sve češće koriste za raspirivanje mržnje. Meta njihovih izjava najčešće su pripadnici drugih vjera i naroda, no nerijetko to znaju biti i žene te LGBTQ osobe.

Izjave poput "oni su prijetnja našem načinu života, našoj vjeri i identitetu" izgovaraju se bez ikakvih posljedica.

Ako nas je povijest ičem naučila onda je to da je govor mržnje često prethodio masovnim zločinima. Nacistička propaganda pod Adolfom Hitlerom demonizirala je Židove, Rome, Slavene, LGBTQ osobe i druge manjine, što je dovelo do Holokausta i smrti milijuna ljudi. U Ruandi 1994. godine radio postaja RTLM širila je govor mržnje protiv Tutsija, nazivajući ih "žoharima" i pozivajući na istrebljenje, a kao rezultat toga u 100 dana ubijeno je do milijun ljudi.

No pravo je pitanje, jesu li naši političari išta naučili iz povijesti?

Vijeće za tisak u BiH više puta upozorilo je da je govor mržnje prisutan u medijima, često potican upravo od strane političara. Problem je što on u tim slučajevima ostaje nekažnjen te, nažalost, samo ohrabruje takvo ponašanje političara. 

Prema informacijama OSCE-a, od 2020. godine, 16 predmeta kaznenih djela protiv 24 osobe optužene za djelo poticanja na mržnju je rezultiralo konačnim i obvezujućim presudama, prvenstveno uvjetnim i novčanim kaznama, ali nikada nitko od visokih dužnosnika.

''Podaci proistekli iz monitoringa sugeriraju da je manje vjerojatno da će osobe na višim društvenim pozicijama biti predmetom istraga ili biti procesuirani za takva djela'', kazali su iz OSCE-a za Hercegovina.info.

Dodikova retorika

Teško je precizno odrediti koji bh. političar ima najviše zabilježenih izjava koje se mogu okarakterizirati kao govor mržnje. Nekoliko je njih često optuživano za takav govor, naročito od strane opozicije, nevladinih organizacija i međunarodnih institucija, ali nikada nije kažnjeno. Među njima i predsjednik Republike Srpske i lider SNSD-a Milorad Dodik.

U više navrata Dodik je davao izjave koje se mogu smatrati govorom mržnje prema Bošnjacima opisujući ih kao "podanički narod", "narod bez karaktera" i ''konvertitima''.

Prema podacima BIRN-a, Dodik je javno je izražavao podršku prema osuđenim ratnim zločincima, pjevao četničke pjesme koje slave ubijanje Hrvata, zbog čega se izbor ovakve pjesme može u širem smislu smatrati govorom mržnje.

Ne tako davnom izjavom "Ne možete, gospodo Bošnjaci, očekivati da će Zapad razumjeti da vi koji pripadate islamskoj vjeroispovijesti da ste žrtve kada širom Europe 'rokne' neka eksplozija'' Bošnjake, kao pripadnike islamske vjeroispovijesti, automatski je doveo u vezu s terorističkim napadima u Europi.

"Bošnjaci iz Sarajeva žele ratni sukob u BiH", ''žele da eliminiraju Republiku Srpsku i da se osvete Srbima", zadnje su izjave izgovorene u javnosti.

Istraživanje BIRN-a BiH pokazuje da, unatoč brojnim prijavama, Dodik do sada nije kažnjen niti za jednu od izjava zbog mogućeg širenja ili poticanja mržnje.

Neugodni podstanari

No nije samo Milorad Dodik koristio govor mržnje u svojim izjavama.

Jedan od primjera govora mržnje među političarima dolazi i od Džafera Alića, predsjedavajućeg Skupštine HNŽ, koji je izjavio: ''Mi (Bošnjaci) smo vlasnici BiH, ali imamo neugodne podstanare (Hrvate i Srbe) iza kojih uvijek moramo čistiti.'' Ova izjava izazvala je osude, uključujući i reakciju visokog predstavnika Christiana Schmidta.

Kontroverzna je bila i izjava Maria Karamatića, izaslanika u Domu naroda: "Hrvati moraju dobiti svoj entitet ili će biti rata" koja također u sebi sadrži elemente govora mržnje.

Iako su sve ove izjave izazvale osude, nije poznato da je itko snosio pravne posljedice radi njih.

Žene za šamara

Osim nacionalističkih uvreda, koje naši političari lako upućuju drugim narodima i vjerama, oštra retorika nije zaobišla ni pripadnice nježnijeg spola. Omalovažavanje i normalizacija nasilja često se mogu čuti u izjavama pojedinih političara.

"Svaka joj je za šamara" - tim je riječima predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik, komentirao izjavu tadašnje ministrice vanjskih poslova, Bisere Turković, nakon što je on odlučio dodijeliti orden Republike Srpske Vladimiru Putinu, dodajući kako ta izreka "postoji kao da je nastala zbog nje."

Slično je izjavio i prvi čovjek Zenice, Fuad Kasumović, komentirajući izlaganje vijećnice Emine Tufekčić: "Svaka joj šamar traži", naglasivši pri tom kako je ta "uzrečica iz Gornjeg Vakufa'' za osobe slične njoj.

Obje ove izjave smatraju se seksističkim i nasilnim govorom, ali mogu biti okarakterizirane i kao govor mržnje jer sadrže elemente poticanja nasilja i rodne diskriminacije. Međutim, nijedna od njih nije rezultirala službenim prijavama za širenje govora mržnje. Ako bi i bile prijavljene, pravosudni procesi u takvim slučajevima često traju unedogled, ostavljajući počinitelje nekažnjenima.

Jedan od najboljih primjera odugovlačenja pravosudnih postupaka jest prijava protiv Milorada Dodika zbog govora mržnje iz 2021. godine, upućenog članici Središnjeg izbornog povjerenstva, Vanji Bjelici-Prutina.

Tom prilikom je izjavio: "Gospođa koja predstavlja srpski narod je udana ili je bila udana za Bošnjaka u Sarajevu, muslimana. Neko će reći šta to ima veze, ma nemojte. Nema veze?"

Središnje izborno povjerenstvo BiH zbog ove je izjave podnijelo prijavu protiv Dodika Tužiteljstvu BiH, optužujući ga za širenje nacionalne mržnje. U suštini, riječ je o nacionalističkom, diskriminatornom i potencijalno opasnom govoru koji targetira pojedinca na temelju privatnog života, što se prema zakonima BiH može svrstati pod govor mržnje.

Prema dostupnim informacijama, nije poznato je da je ikada došlo do presude u vezi s ovom prijavom.

''To treba biti eliminirano''

U Bosni i Hercegovini političari rijetko javno podržavaju LGBTQ zajednicu. Naprotiv, mnogi od njih otvoreno izražavaju negativne stavove prema ovoj populaciji, često koristeći izrazito homofobičan jezik.

Jedan od najočitijih primjera takve retorike, koja u sebi sadržava jasne elemente govora mržnje, je izjava Milorada Dodika, koji je poručio da će "LGBT aktivistima biti zabranjen pristup obrazovnim institucijama", jer smatra da "to zagađuje javni prostor i treba biti eliminirano."

Također je naglasio da se "protivi istospolnim brakovima" te da "neće dopustiti da im se nameću tuđe vrijednosti."

Iako ovakve izjave nesumnjivo jačaju stigmu prema LGBTQ osobama i mogu dovesti do povećanog nasilja i diskriminacije, ostaju potpuno nesankcionirane.

Zakoni postoje, ali se ne primjenjuju

Govor mržnje u BiH reguliran je zakonima na različitim razinama, s predviđenim kaznama od 3 mjeseca do 12 godina zatvora. Međutim, njihova primjena u praksi je rijetka. Izborni zakon BiH zabranjuje poticanje mržnje tijekom izbora, a prekršitelji mogu biti novčano kažnjeni novčanim kaznama od 3.000 do 30.000 KM, no sankcije se rijetko provode. Primjer je prijava protiv Milorada Dodika iz 2021. godine, koja još uvijek nema sudski epilog.

Pitanje efikasnosti postojećih zakona u BiH u suzbijanju govora mržnje, uključujući i izjave političara, i dalje ostaje otvoreno. Prof. dr. Marija Lučić-Ćatić s Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu ističe kako je nacionalni pravni okvir, iako iznimno kompleksan, još uvijek nedovoljno učinkovit u pružanju adekvatne zaštite svim grupama u BiH.

„Primjerice, u postojećim Zakonima o javnom redu i miru objekti zaštite nisu usklađeni s onima propisanim Zakonom o zabrani diskriminacije BiH. Također, dodatni problem predstavlja činjenica da se većina pojavnih oblika govora mržnje događa u online prostoru, dok većina zakona još uvijek ne prepoznaje internet kao javno mjesto“, navodi prof. dr. Lučić-Ćatić za Hercegovina info.

Smatra, poseban izazov predstavlja govor mržnje u političkom diskursu. Postojeće odredbe kojima je kriminaliziran govor mržnje nisu ujednačene u entitetima i Distriktu Brčko. U Federaciji BiH, primjerice, zakonska zaštita odnosi se isključivo na identitetske odrednice poput nacionalnosti, rase i vjere, dok ostale kategorije nisu obuhvaćene.

„Efikasnost pravosudnog sustava u procesuiranju govora mržnje koji doseže razinu kaznene odgovornosti ograničena je prvenstveno manjkavostima zakonskih normi te nedostatkom ujednačene sudske prakse u pogledu toga koje pojavne forme zaista dosežu razinu kriminalizacije“, zaključuje prof. dr. Lučić-Ćatić.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.