Mostar: Branimir Glavaš uvjeren da će mu presuda biti ukinuta

Iako je u Hrvatskoj osuđen zbog ratnog zločina Branimir Glavaš smatra da je on zapravo politički zatvorenik i sve nade polaže u mogućnost da Ustavni sud uvaži njegovu žalbu na presudu Vrhovnog suda kojom ga se smješta iza rešetaka na osam godina. Prvotna presuda zagrebačkog Županijskog suda bila je deset godina zatvora, ali je to Vrhovni sud smanjio. Glavaš je uvjeren da je sud napravio niz proceduralnih pogrešaka, zbog čega presuda mora biti ukinuta, a slučajevi "garaža" i "selotejp" vraćeni na ponovno suđenje. "Ako se to dogodi, istog dana se vraćam u Hrvatsku", poručuje i žali se kako sve to sporo ide, jer rješenje čeka već 18 mjeseci, dok je, navodi, primjerice žalba umirovljenog generala Vladimira Zagorca riješena za 13 mjeseci. Za svaki slučaj, ako bude odbijen, već je pripremio žalbu za Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu.

I na sudu i u raznim medijima Glavaš je na stotine puta ponovio da je nevin u ovom slučaju, zato mu postavljamo sasvim drugo pitanje. S obzirom da u zatvoru ima pregršt vremena, pitamo ga, misli li danas da je na neki način mogao spriječiti ubijanje srpskih civila u Osijeku. Je li mogao biti dovoljno glasan, galamiti okolo, javno istupati i upozoravati svim kanalima da se to ne čini, da leševi prestanu isplivavati iz Drave. „Ništa tu nisam mogao učiniti. To su radili ljudi koji nisu bili pod mojim zapovjedništvom. To su bolesni mozgovi, jer tko bi drugi mogao tjerati ljude da piju kiselinu iz akumulatora. Nisu bili pod mojom kontrolom i mene nitko nije obavještavao o ubojstvima, saznavao bih puno kasnije", odgovorit će kao iz topa zapovjednik obrane grada Osijeka, ratni general, kojem je predsjednik Ivo Josipović nakon što je presuda postala pravomoćna oduzeo čin.

Zatvorske dane krati gledanjem televizije, i to uglavnom informativnog programa. U zatvoru su mu omogućili kablovsku televiziju pa tako može hvatati sve hrvatske kanale, a pored toga pretplatio se i na nekoliko dnevnih novina. No, ne i na njegov Glas Slavonije, koji mu donose stranačke kolege, HDSSB-ovci koji ga grupno posjećuju svake druge nedjelje, a onda svi posjetitelji kaznionice mogu vidjeti kako izgledaju sjednice predsjedništva HDSSB-a. Jasno je, iako formalno više nije predsjednik ove stranke, da Glavaš itekako vuče sve konce. Svaki njihov korak pomno nadzire, a budno prati svaki saborsku raspravu i zna odmah reagirati, ako mu se nešto ne svidi. Tako ga se nedavno nije dojmio istup jednog saborskog zastupnika iz redova HDSSB-a pa je odmah otišao na telefon i nazvao da se greška ispravi. Telefon mu je dostupan skoro cijelog dana, a koliko ga često koristi najbolje će reći podatak da mjesečno na ovu aktivnost potroši oko 5.000 kuna.

Smješten je u izdvojeno odjeljenje, gdje ima sobu i kupaonicu samo za sebe, dok kuhinju dijeli s trojicom osuđenika iz susjedne sobe, koja s Glavaševom sobom zapravo tvori jedan oveći stan. Ni u Zenici, ni u Mostaru, kaže, nije imao nikakvih problema. „Svi su bili korektni, a čak i više od toga", tvrdi on. Govorit će nam nadugo i naširoko o inicijativi da se Hrvatska premreži političkim regionalnim strankama, poput HDSSB-a i da sve te stranke zajednički i koordinirano djeluju. Tu pada u vatru i u zanosu čak opali šakom po stolu, ali na ovom mjestu tome ipak nećemo dati prostora. Spreman je i na mirenje između zaraćenih HDSSB-a i HDZ-a, ali samo u slučaju da opcija Jadranke Kosor i Vladimira Šeksa izgubi na skorašnjim unutarstranačkim izborima u HDZ-u.

Kad na kablovskoj ne bude „informative" Glavaš piše memoare na laptopu. „Napisao sam nekih 1.600 stranica do sada, ali to će sve morati na kraćenje, jer knjiga na kraju ne bi smjelo imati više od 800 stranica", objašnjava nam vidno dobro raspoložen i, čini nam se, sretan što ga je netko posjetio. Najbizarniji dio našeg posjeta Glavašu je zapravo kavanska priča. Kavanska, jer i u mostarskom zatvoru postoji kavana, doduše bez alkohola. Konobar koji će nam donijeti nekoliko kava i sokova, bivši je pripadnik Vojske Republike Srpske iz Prijedora. Osuđen je na dugogodišnju zatvorsku kaznu zbog sudjelovanja u masakru na Korićanskim stijenama, jednog od najmonstruoznijih događaja iz prošlog rata, kada je oko dvije stotine civila, Hrvata i Bošnjaka pod izlikom da idu na razmjenu dovedeno na rub goleme provalije i strijeljano.

U mostarski zatvor prebačen je iz sigurnosnih razloga. Kao i stražari, zatvorsko osiguranje i svi ostali koje smo sreli u zatvoru, i on će Glavaša, najozbiljnije, oslovljavati sa „Generale“.

 Lupiga.Com