MILAN SITARSKI 'Najrealniji ishod trenutne krize je potpuna blokada države u sljedećih godinu i pol dana'

Bosna i Hercegovina je možda u najvećoj političkoj krizi u svom postojanju. Milorad Dodik donosi ukaze kojima praktički odcjepljuje entitet RS od države, stranke i političari smješteni u Sarajevu prizivaju još jači intervencioniram međunarodne zajednice, Dragan Čović je uobičajeno miran. Štoviše, šalje poruke o euroatlantskom putu BiH i sastaje se s državnim vrhom Hrvatske. O tome koji je Čovićev plan igre, ali i kako bi se ova kriza mogla rasplesti Hercegovina.info je razgovarala s Milanom Sitarskim, analitičarem Instituta za društveno-politička istraživanja iz Mostara.

Koji je Čovićev plan igre i zašto šalje umirujuće poruke dok se sustav urušava?

Mislim da Čovićev plan nije ništa drugo nego minimiziranje štete. On nije inicirao nijedan od procesa koji su sada doživjeli kulminaciju i praktično potresaju ovu zemlju. Bosna i Hercegovina zemlja je kroničnih problema, često u stanju "visoke temperature", pri čemu neki politički procesi povremeno eskaliraju. Sada smo svjedoci istovremene kulminacije više takvih procesa.

Tu je Dodikova politika koja ide do pucanja, pa onda popušta; zatim upotreba sudskih institucija za redistribuciju političke moći; te odluka "Trojke" da krene u smjenu vlasti, unatoč postojećim odnosima snaga u parlamentarnim domovima na svim razinama. Sve se ovo događa simultano u kratkom periodu, a Čovićeva strategija čini se kao poziv na povlačenje i smirivanje tenzija, ili barem izbjegavanje pogrešnih poteza.

Mnogi možda ne razumiju njegove poteze jer nisu svjesni da on nije pokrenuo nijedan od ovih procesa, niti ima namjeru to učiniti. Njegov cilj je završiti ovaj mandat što konstruktivnije i izaći na izbore.

Sastao se s Plenkovićem i Anušićem – iz tih susreta poslao je vrlo nekonkretne poruke...

Nema tu puno konkretizacije jer konkretiziraju oni koji povlače poteze – nažalost, često u pogrešnim smjerovima. Čović, po mom mišljenju, šalje načelnu poruku smirivanja situacije.

Ovo je, prema meni, jedan od najkonstruktivnijih mandata na državnoj razini, ali izgleda da je nekima to problem jer bi im moglo zasmetati pred biračkim tijelom – i bošnjačkim i srpskim političarima. Na tim političkim scenama spremnost na kompromis se često doživljava kao izdaja.

Razlog tome je što Srbi i Bošnjaci imaju entitete u kojima su većina, pa si mogu priuštiti luksuz maksimalističkih zahtjeva. S druge strane, Hrvati nisu većina ni u jednom entitetu, pa su prisiljeni na kompromise na dnevnoj bazi.

Koji su mogući realni scenariji za ovu situaciju?

Po meni, najrealističniji scenarij je potpuna blokada države koja bi trajala godinu i pol dana prije izbora. Sumnjam da bilo koji maksimalistički program ima šanse za uspjeh, kao što sumnjam da će i iz Sarajeva i iz Banje Luke doći do konkretne realizacije svojih zahtjeva.

Vrlo je izgledna totalna blokada u ionako polublokiranoj zemlji. Inače, svake izborne godine svjedočimo blokadama političkih procesa jer svaki kompromis nosi rizik da bude označen kao izdaja i naplaćen na izborima. No, ovog puta blokada je počela čak godinu i pol dana ranije, što smatram predugim periodom.

Izgleda kao da sada postoji imperativ da se poništi sve što je bilo konstruktivno u prve dvije godine mandata, i to potpunom blokadom u preostalih godinu i pol.

Gdje su stranci u cijeloj priči?

Stranci imaju manju ulogu nego što im se pripisuje, a u budućnosti će biti još manje prisutni. Na europskom i globalnom planu događa se više istovremenih procesa, a svijet više ne izgleda kao što je izgledao prošle godine, a kamoli prije deset godina.

Njihova uloga nikada neće biti potpuno irelevantna, jer su disproporcionalno bitni u BiH, zemlji koja je polusuverena. Međutim, njihov utjecaj slabi u usporedbi s ranijim periodima.

Što to znači za ostvarenje maksimalističkih zahtjeva – ako ih nitko ne može zaustaviti?

Nema ih tko zaustaviti u smislu vojne intervencije, ako se netko tome nada. Međutim, postoji mogućnost isključivanja iz međunarodnog platnog prometa, ako netko pretjera s radikalnim potezima.

To je ozbiljan Damoklov mač, zbog kojeg mislim da neće biti pretjeranih reakcija. Rusija si može priuštiti sankcije, ali entitet ili država poput BiH nema taj luksuz.

Prati li Dodik odnose Trumpa i Putina – i mogu li mu oni pomoći?

Moguće je da igra na tu kartu. Čini se da se vrijednosno, ideološki i mentalno potpuno slaže s njima, kao da im je kum na političkoj svadbi. No, pitanje je koliko će oni uopće imati vremena i kapaciteta da se bave njime.

Osim toga, oni su daleko, a Europa je blizu. Podsjećam da ruski ministar vanjskih poslova Lavrov prošle godine nije mogao sletjeti u Beograd, jer mu nitko nije odobrio koridor za prolazak kroz europski zračni prostor.

Nije loše imati moćne saveznike, ali najvažnije je da su oni fizički prisutni i da mogu reagirati – što ovdje nije slučaj.

Kako ocjenjujete situaciju unutar hrvatske politike u BiH – HDZ i odnos prema Dodiku?

Svako savezništvo dolazi na test. Ne bi me čudilo i da Vučić u nekom trenutku bude prisiljen distancirati se od Dodika. Ponekad izgleda kao da Dodik vjeruje da zaista ne postoje granice njegovom ponašanju i očekuje od svih svojih saveznika da ga slijede bez rezerve.

To je opasno jer, kada se više od deset godina vodite takvom politikom, izgubite osjećaj gdje su granice. Možda bi trebao prisjetiti se jednog od svojih slogana koji je glasio: "Granica postoji".

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.