MI TO TAKO Pelet se naručuje u načelnika koji proizvodi njegova kćerka u općinskom objektu

Općina podigla kredit da bi kupila propalu tvornicu pa je iznajmila načelnikovoj kćerki za mizernu cijenu zakupa. Tvrtka vlasnice Elene Sladoje proizvodi pelet, a na vrećama broj mobilnog telefona njenog oca, načelnika općine.

Kalinovik jest mala i siromašna općina, u kojoj se malo što proizvodi, osim kvalitetnog drvenog peleta i korupcijskih afera u čijem centru je Radomir Deba Sladoje, načelnik ove lokalne zajednice.

Njegova kćerka Elena vlasnica je tvrtke kojoj je općina iznajmila bivšu tvornicu, u kojoj ona sada proizvodi drveni pelet za grijanje.

Na vrećama peleta „Zelengora“, koji ova tvrtka proizvodi, nalazi se i načelnikov broj mobilnog telefona.

Taj broj treba pozvati, ako želite naručiti kvalitetan pelet za ogrjev.

"Radomir Sladoje ne vidi u tome nikakav problem i tvrdi da je broj greškom otiskan na vrećama. Po njegovom mišljenju nije sporno ni to što općina, imovinu za koju se zadužila za oko milijun maraka, izdaje upravo njegovoj kćerki za 200 maraka mjesečno!?", donosi Impuls.

Upućeniji u prilike u ovoj općini kažu da kada su načelnik Sladoje i aktualna vlast u pitanju, ništa ne treba čuditi.
On je apsolutni vladar ove općine, kažu, bio i u vrijeme dok nije službeno sjedio u načelničkoj fotelji.
Sladoje je vlasnik jedinog restorana, hotela, benzinske crpke, pa ne treba čuditi ni što općinskom imovinom raspolaže u skladu s potrebama svoje obitelji.
Za sve ove radnje uživa apsolutnu zaštitu vlasti Republike Srpske i vladajućeg SNSD-a, čiji je lider u ovoj općini.

Radna mjesta – za načelnikovu obitelj

Nekadašnja Drvna industrija (DI) „Kalinovik“, nakon neuspješne privatizacije i u međuvremenu nagomilanih dugovanja, postala je 2008. godine vlasništvo Nove banke, koja je odmah odlučila da je proda na licitaciji i otkupi svoja potraživanja.
Rukovodstvo općine Kalinovik je u tome vidjelo šansu za razvoj ove siromašne općine. Bar tako je u javnosti predstavljana ideja da upravo lokalna zajednica kupi propalo poduzeće te da ulaganjem u proizvodnju otvori nova radna mjesta.

I pored skepse mnogih, naročito stručne javnosti, općina je 2010. odlučila podići kredit neophodan za realizaciju tog plana.
Sredstva u iznosu od 850.000 maraka osigurana su putem kredita kod Investiciono-razvojne banke Republike Srpske (IRB).

IRB Kredit

Posrednik za ovaj kredit bila je upravo Nova banka. Ugovor o zajmu s IRB-om je potpisan 23.6.2010. godine.
U vlasništvo općine dospjele su tako napušteni objekti, manje-više upotrebljivi strojevi i druga sredstva.
Tvornica je kupljena za 650.000 maraka. Ostatak od 200.000 maraka, kako je predviđeno prilikom odobravanja kredita, bio je planiran za pokretanje proizvodnje.
Proizvodnja, međutim, nikada nije pokrenuta.
Nakon provedenog stečajnog postupka DI „Kalinovik“ je 2012. godine izbrisana iz Centralnog registra hartija od vrijednosti uz konstataciju da „nema nikakvu imovinu“. Ovdje se uočava „mala“ kontraverza, s obzirom na to da u revizorskom izvještaju za 2013. piše da je općina vlasnik tvornice i da je izdaje u zakup.

Kamate skaču, cijene padaju

Iz izvještaja o zakupu prostora, u čiji smo posjed došli, vidi se da je tvornica od 2011. godine do danas promijenila veliki broj zakupaca. Cijena zakupa se kretala, međutim, od 1000 do 1500 maraka mjesečno.
Tako je s firmom „Drvo-commerce“ d.o.o. Pribinić, Teslić dana 1.7. 2011. godine zaključen ugovor o zakupu u razdoblju od jedne godine s mjesečnom zakupninom od 1000 maraka.
Naredne godine, 16. 5.2012. identičan ugovor, ali na 36 mjeseci, potpisan je s poduzećem „Stanišić“ d.o.o. Pale. Cijena zakupa na mjesečnoj razini ostala je identična.
Ugovor je krajem listopada iste godine raskinut na zahtjev zakupca. Pilana je ugovorom od 24.4.2013. iznajmljena firmi „Drvoprodukt“ iz Ilijaša, u razdoblju od sedam mjeseci: ovog puta po cijeni mjesečnog zakupa od 1250 maraka.

Po istoj cijeni zakupa pilana je iznajmljivana i „Drvoproduktu“ iz Kalinovika.

Zakup pilane 1

I ovaj ugovor je ubrzo raskinut, a prostor je iznajmljen tvrtki „Steco Centar“ iz Bijeljine, ovog puta po cijeni od 1500 maraka.
Po istoj cijeni, iste prostore je u narednom razdoblju iznajmljivala i bijeljinska tvrtka “12. juli“.

U navedenom izvješću se zaključuje i da je „Drvoprodukt“ iz Kalinovika ostao dužan 6500 konvertibilnih maraka na ime neplaćenih zakupnina, a navode se i neizmireni dugovi tvrtke „12 juli“.

Skupština općine Kalinovik je 30.11.2017. godine donijela odluku kojom se formira Komisija za utvrđivanje uvjeta i vremena davanja u zakup DI „Kalinovik“ poduzeću „Stanišić“ iz Pala.

Nije ni 200 maraka za bacanje

U Komisiju su imenovani Mileva Komlenović, tadašnja načelnica općine, Radomir Deba Sladoje, tada zamjenik načelnika općine i vijećnik Duško Stanić.
Ugovor o zakupu je ubrzo potpisan i otpočela je proizvodnja peleta u nekadašnjoj DI „Kalinovik“.

Ubrzo po iznajmljivanju na ovoj adresi je registrirana tvrtka „Zelengora“ d.o.o.
Tvrtku je osnovao vlasnik poduzeća „Stanišić“ d.o.o. koji je i zakupio prostor.

Međutim, od samog početka proizvodnje u Kalinoviku, malom mjestu čiji se svi stanovnici međusobno poznaju, postalo je javna tajna da je stvarni gazda nove peletare zapravo tadašnji zamjenik načelnika općine Radomir Sladoje Deba.
U prilog ovim tvrdnjama ide i činjenica da je još tada na vrećama peleta otisnut njegov broj telefona. Pitali smo Sladoja kako se njegov broj našao na vrećama peleta.

„Jest, to moj telefon“, kaže Sladoje. „To je stavljeno greškom. To je stavljeno kada sam bio zamjenik načelnika, moj telefon i broj Stanišića i to smo mi skinuli, eto.“

Nakon Stanišića vlasnica „Zelengore“ d.o.o postala je već spomenuta načelnikova kćerka, dok je cijena zakupa prostora, naglo, s 1500 maraka pala na sadašnju cijenu od svega 200 maraka mjesečno.
Načelnik Kalinovika, međutim, kaže da tu ne vidi ništa sporno.
Dakle, ako se uračunaju kamate na kredit od 850.000 koje je općina za kupovinu DI „Kalinovik“ podigla od IRB-a i uzme i ukalkulira zakupnina koju načelnikova kćerka plaća općini, lako je zaključiti da će ova investicija biti isplativa za 400-500 godina.

Koliki su gubici građana Kalinovika, općine u kojoj je u ovoj školskoj godini upisano svega troje učenika u osnovnu školu, nije lako izračunati.