LJUBUŠKI RANI ĆE OPSTATI Proizvođači zajedničkim snagama protiv uvoznog krumpira

Dolaskom lijepog vremena koncem veljače, u Ljubuškom je počela sadnja "ranog ljubuškog" krumpira. Poljoprivrednici pripremaju i sade svoje proizvodne površine te se radi punom parom. Radne snage uvijek nedostaje, no kada je u pitanju sadnja krumpira, proizvođači pomažu jedni drugima, jer cilj je zajednički i isti, a to je da svoj proizvod zajednički kroz zadrugu "Plodovi zemlje" plasiraju na tržište.

"Sadnja je u punom jeku, posađeno je nekih 60 do 70 posto planiranih površina. Ukoliko nam se nastavi ovako lijepo i pogodno vrijeme, po mojoj procjeni sve bi se trebalo završiti za nekih deset do petnaest dana. Što se tiče proizvodnih površina, one se kreću kao i prošle godine, negdje između 290 i 300 hektara zasađenih koje idu kroz zadrugu Plodovi zemlje. Proizvođači su uglavnom iz općine Ljubuški, međutim ima nešto i iz grudske općine, a jedan proizvođač nam je iz Širokog Brijega", kaže nam Ivan Primorac, agronom u poljoprivrednoj zadruzi "Plodovi zemlje".

Sadržaj se učitava...

"Radna snaga nije problem samo kod nas. Problema ima i Italija, Njemačka, Hrvatska... Dolazi do depopulacije seoskog stanovništva. Na selu ostaju stariji ljudi. No, sve se nekako pokrije, ljudi idu pomagati jedni drugima. Sadnja se protegne na nekih petnaestak dana, no sve se završi."

Proizvodi se uglavnom plasiraju preko Veletržnice u Čapljini

"Zadruga "Plodovi zemlje" i njezini članovi većinom dobar dio plasiraju preko Veletržnice u Čapljini. Prošle godine je također jedan veliki dio preko četiri izvoznika plasiran u Hrvatsku. Uvoz je nelojalan, ali treba se boriti. Ljubuški rani će opstati, jer on je proizvod koji dospijeva kada imamo jednu rupu od mjesec dana. Tada nema ni Egipta ni Cipra, a ni zapadnoeuropski krumpir još nije krenuo. I tu je naša šansa gdje imamo prostora ući na tržište s našim krumpirom.", kaže Primorac za hercegovina.info.

Dodaje kako poljoprivreda inače nije stabilan posao te kako tu nema neke sigurnosti: "Tko može raditi nešto drugo, nju ne radi. Većinom je rade ljudi koji je rade dugi niz godina i ostali su tu u jednom vakumu i to su nastavili."

Proizvođači su prije bili konkurencija, a sada rade zajednički

"Do sada su ljudi radili i plasirali sami proizvod, bili jedni drugima konkurencija, a sada su svi jedno. Plasman preko zadruge radimo već dvije godine. Sada je u završetku naš razvojno-distributivni centar i nekakvi su uvjeti ostvareni. Sa zajedničkim plasmanom, pod zajedničkim logom, u zajedničkoj ambalaži sada slažemo stvari da funkcioniraju kako i svugdje u svijetu. Više nema malih pijaca, veletržnica gubi svoj smisao zbog dolaska trgovačkih lanaca. Ljubuški rani je prepoznatljiv i brendiran. Marketinški je obrađen i popraćen promotivnim materijalom, filmovima. Napravljeni su značajni koraci naprijed, ali kod nas treba neko vrijeme da sve 'sazrije' pa tako i ova priča", istaknuo je Primorac za naš portal.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.