KRONIČNI PROBLEM HERCEGOVAČKIH UGOSTITELJA 'Plaće radnicima treba povećati i davati ih tijekom cijele godine kako bi ih zadržali'

Turistička sezona je pred vratima, a hercegovački ugostitelji osim brige za dolaske turista imaju i onu s radnom snagom. Ništa neočekivano kažu nam ugostitelji. Brojni su posljednjih godina uslijed raznih okolnosti otišli trbuhom za kruhom diljem svijeta, a neki se spremaju u susjedstvo, točnije u Hrvatsku kojoj nedostaje 30.000 radnika. Ipak je riječ o zemlji EU sa znatno većim plaćama.

"Kod nas dugo godina traje kronični nedostatak radne snage, naročito educirane. Činjenica je da imamo dosta prekvalificirane radne snage, s drugih zanata na ugostiteljstvo, koji još uvijek nisu vješti svom poslu, a očekuju znatno veća primanja. No, situacija je takva. S obzirom da je prema svemu sudeći pandemija završena priča i da je sezona krenula svi smo prisiljeni improvizirati. Svima nam nedostaje konobara, šankera, ali naravno i kuhara", kaže nam predsjednik Turističkog klastera Hercegovina Stjepan Primorac.

Zakazao i obrazovni sustav.

"Obrazovni sustav nije prilagođen potrebama tržišta rada. Primjerice, u našem najvećem turističkom središtu, Međugorju, praktički nemamo kuharstva. Nemamo dovoljan broj ljudi koji prođe taj normalni obrazovni proces pa da se mogu zaposliti istog trenutka kada završe taj zanat".

Nešto je na tom području pokušao Turistički klaster Hercegovine.

"Mi smo pokušali raditi prekvalifikacije i proces obuke, posljednji put prije godinu i pol dana. Pokušali smo izvršiti prekvalifikaciju 150 kuhara i konobara, ali nije bilo zanimanja. Obuku u Čapljini je završilo svega 89 ljudi. Javni sektor bi trebao usmjeravati ljude u školstvu. Oni ne osluškuju potrebe tržišta", govori Primorac.

Sezonci odlaze za većim plaćama.

"Dio ljudi nam je otišao u Hrvatsku iako je trenutno u Hrvatskoj većina radne snage iz Srbije, Makedonije, a s novim događanjima i iz Ukrajine. Naravno da se ne možemo uspoređivati s Hrvatskom. Oni su u situaciji da daju plaću od 1000 eura, no dolje ćete platiti pizzu 80 kuna, a ovdje 40 i to je ta razlika. Najniža plaća konobara kod nas je 1000 KM. Što se pak tiče kuhara tu možemo govoriti od nekih 1300 do 2000 maraka, pa i više za šefove kuhinja. Kada su u pitanju kuhari to je još zahtjevnija priča i na tržištu ih je još manje. Problem nemamo jedino sa spremačicama. Kada tražite jednu, javi se njih deset. Tu su plaće između 800 i 900 maraka, ali brojnima taj posao najviše odgovara i smatraju da ga najbolje mogu raditi", ističe.

Treba se boriti i zadržati radnike.

"Jedino je rješenje za zadržati radnike je plaćati ih tijekom cijele godine. Primjerice mi u našem hotelu 'Bigeste' u Ljubuškom tijekom pandemije nismo otpustili niti jednog radnika. Davali smo plaće i dok su bili kod kuće, onaj zakonski minimalac i malo više od toga. To je jedino rješenje za sezonski posao za zadržati radnika. Znam dosta objekata i u Hrvatskoj koji na isti način zadržavaju radnike za iduću sezonu", kaže Primorac.

Međugorski ugostitelji imaju jednak problem.

"Već sada imamo problem s radnom snagom. I prije dolaska pandemije to je bio već uočen problem, a sada je on još veći. U pandemiji jedan broj radnika koji su bili ovdje angažirani se snalazio, a većina je otišla raditi u inozemstvo. Naši ugostitelji imaju problem naći konobare, pomoćne kuhare, a naročito glavne kuhare. Moraju se snalaziti na razne načine. Vjerojatno će taj problem biti još izraženiji kako sezona bude odmicala. Problem je tu i teško ga je riješiti preko noći", kaže nam voditelj Turističke zajednice Međugorje Željko Vasilj.

"Problem što se radi o sezonskom poslu od šest do sedam mjeseci i postavlja se pitanje kako dobre i zahvalne ljude zadržati. Mnogima to ne uspijeva. To također znači da ni plaća nije na onoj razini na kojoj bi trebala biti. To je ključni razlog zašto ljudi odlaze. No, drugog načina osim značajnijeg povećanja plaća nema. Ono što također treba činiti je plaćati ljude tijekom cijele godine. Izvan sezone potrebno je isplaćivati ljudima barem ono minimalno za njihove troškove, što bi brojne sigurno zadržalo", ističe Vasilj.

Nedostatak kuhara najveći problem.

"Glavna karika u ugostiteljstvu je kuhar ili kuharica. O njima ovisi puno toga. Naša prosječna plaća od 1000 maraka njima ništa ne znači. Zbog toga brojni odlaze u Hrvatsku, pa ako i tamo nisu zadovoljni idu dalje u inozemstvo. Kuharska struka je u inozemstvu plaćena pet puta više i nema tu puno priče. Plaće se moraju bitno povećavati da bi se ljudi nekako zadržali", kaže Vasilj.

U Neumu je situacija nešto bolja.

"Uvijek imamo problem s radnom snagom, no uvijek se uspijemo posložiti. U Neumu su nešto veće plaće nego u ostatku BiH pa je to ljudima privlačno. Stoga imamo prijava, ali je opet borba za svakog radnika, naročito kvalitetnog. Većina radnika je iz cijele BiH", kaže za Hercegovina.info predsjednik Udruge hotelijera Općine Neum Branimir Butigan.

Stvorena je baza stalnih radnika.

"Svaki radnik koji ima znanja i pokaže imalo volje i želje odmah dobije ugovor kao stalni djelatnik za kroz cijelu godinu, barem što se ovog hotelskog dijela tiče. Tu se stvorila jedna baza stalno zaposlenih radnika, a onda se svake sezone na to nadograđuju sezonci. Da nemamo tu bazu, onda bi imali nemoguću misiju". 

Predsezona ne baš dobra, kriva i vlast.

"Nije to još na nekoj razini, no razlika u odnosu na dvije pandemijske godine se vidi, neki napredak je tu. Prvi svibanj zbog vjerskih praznika u BiH i nije toliko posjećen kao prethodnih godina, no zato sada kroz svibanj i lipanj imamo dosta konferencijskog turizma, ali i ostalih turista koji dođu u Neum i obilaze susjedne gradove (Dubrovnik, Mostar, Split...) pa očekujemo dobru predsezonu", kaže Butigan.

Međugorje je za 1. svibanj, blagdan Sv. Josipa Radnika nije bilo baš ispunjeno hodočasncima. Bilo je puno otkazivanja. Tamo su Ukrajinci posljednjih godina značajni gosti, a masovno su zbog ratne situacije otkazivali. Također i jedan dio Poljske.

"S uskrsnim blagdanima krenula je sezona. Trenutno imamo nekoliko tisuća ljudi u Međugorju, iako to još uvijek nije ni blizu razine nekih prijašnjih godina. Morat ćemo sigurno sačekati jedno vrijeme, ako ne godinu ili dvije da se vratimo na neku staru razinu", govori Željko Vasilj.

Stjepan Primorac navodi i jedan od glavnih razloga za lošiju predsezonu.

"Mi imamo jedan apsurd u našoj zemlji, a to je da u nas još uvijek postoje propisane epidemiološke mjere. Turisti vide da smo jedina zemlja u okruženju koja ih još uvijek drži. Našim vlastima ih je lijeno i ukinuti, izuzev Županije Zapadnohercegovačke koja je to učinila. Mjere formalno ne postoje, ali kada turist traži informacije nigdje službeno nije objavljeno da ne treba test za ući u državu, ili da vam ne treba maska. Mjere na papiru postoje, a stranci su drugi mentalitet", zaključio je Primorac.