Krešimir Tabak: 'Eminovo Selo je moja polazna točka s koje krećem u sve akcije'

Krešo Tabak Eminovački - prva pomisao upućuje me na to da su se Vaši prezimenjaci i preci bavili duhanom, je li tako?

- Ako bismo bili usmjereni na diskurs europske kulture, onda ne preostaje ništa drugo nego zaključiti da su mi preci imali neku vezu s duhanom, međutim, proučavajući relevantne izvore, ispostavilo se da je moje prezime došlo iz arapskog jezika te označava zanimanje, odnosno kožarski zanat. Riječ je vjerojatno došla s turskom okupacijom naših prostora i kao takva se udomaćila. Turci su otišli, a Tabaci ostali. I na jednom i na drugom, Bogu hvala.

Kod imena nema dvojbi, pravo je hrvatsko?

- Ne samo hrvatsko, nego starohrvatsko. Jednom prilikom, slučajno mi je pod ruku došla knjižica hrvatske mitologije u kojoj sam vidio značenje svojeg imena i sliku svojega najstarijeg imenjaka. Tu sam vidio da mi se ime sastoji od dvije riječi, krijes - što znači svjetlost, odnosno glagol krijesiti, što znači iskriti, ali i čuvati te riječi mir pa je tako prvi Krešimir predstavljen i naslikan kao mladić bez oružja, opisan kao ljubitelj mudrosti i kao što mu samo ime kaže, čuvar mira. A eto, ja danas pokušavam nasljedovati svoga imenjaka.

Ovih dana zatekla sam Vas u jednome živome razgovoru o crkvenim maticama i obiteljskom stablu. Što to znači?

- Prijatelj Ilija Krišto slučajno je spomenuo kako se crkvene matice mogu dobiti u elektroničkoj formi te me zainteresirao da malo bolje proučim svoje obiteljsko stablo, jer mislim da informacije koje se prenose predajom nisu u potpunosti vjerodostojne, a mene zanimaju detaljni odgovori o vlastitim precima.

Mostar - Orašje, ali najprije Eminovo Selo

Često ste, koliko vidim, u zavičaju - Mostar ipak nije daleko.

- Mogu slobodno reći da živim na relaciji Eminovo Selo - Mostar i u biti pola vremena provodim na selu, a pola u Mostaru. Sat i pol vožnje brzo prođe, tako da sam uvijek ondje gdje trebam biti.

Mostar nije daleko, ali Orašje bi moglo biti...

- Ne samo da bi moglo biti, nego je u stvarnosti tako. Od moje kuće na Eminovu Selu do rodne kuće moje supruge u Orašju ima točno 300 km, međutim, kako kažu da ljubav ne poznaje granice, daljina me nije spriječila da se oženim iz Orašja.

Eminovo Selo u vašem djetinjstvu i danas?

- Otkako sam rođen pa do dana današnjega, predodžbe o brojnim stvarima su se promijenile, ali ona o Eminovu Selu ostaje netaknuta. To je moj zavičaj i moj dom, moja polazna točka s koje krećem u sve akcije. Budući da sam rođen 1985., moje rano djetinjstvo obilježile su ratne godine, tako da je bilo situacija kad smo morali otputovati u Split te jako dobro pamtim da sam uvijek s otporom napuštao rodnu kuću i uvijek mi je bilo draže biti u društvu vršnjaka i hrvatskih vojnika na selu, nego u Splitu. Budući da je za vrijeme rata u današnjoj školi bila vojna kuhinja, tu sam provodio dosta vremena i zajedno s vršnjacima svakodnevno bih pomagao prati manjerke i na kraju dana kuhari bi nas nagradili kakvom čokoladom, što je bio izraz poštovanja i uvažavanja koje je uvijek bilo vrednije od same čokolade. Nekad u sedmom razredu osnovne škole imali smo pismenu zadaću kod moje razrednice Milice Skočibušić na temu „Učinili smo to iz dosade", gdje sam opisao jednu zgodu iz tih ratnih dana, a kako se ta humoreska svidjela mojoj nastavnici, predložila je da ide na Radio Tomislavgrad i mislim da ste baš Vi Zore prije nekih 20 godina na ovom radiju pročitali tu crticu iz mojeg djetinjstva.

(Filozofija, Duvnjaci i Erich Fromm) - Traganje za smislom

Dijete ste prosvjetnih djelatnika. Je li ta činjenica utjecala na Vaš izbor studija i zanimanja te zašto hrvatski jezik i književnost i filozofija?

- Francuski sociolog Piere Bourdieou kaže kako uspjeh djece u školi umnogome ovisi o tome koliki značaj roditelji pridaju samom obrazovanju. Atmosfera mojeg obiteljskog doma od mojeg rođenja imala je prosvjetnu notu, ne samo kroz zanimanje mojih roditelja, nego i činjenicu da smo od početka imali kućnu knjižnicu koja je u mojem djetinjstvu brojala nekoliko stotina književnih i filozofskih naslova, tako da sam odrastao čitajući pustolovne romane Karla Maya i Zanea Greya, a kako je obrazovanje odmicalo, tako sam počeo s čitanjem svjetskih klasika. Negdje pred kraj gimnazije, odlučio sam studirati pravo, međutim, pripremajući hrvatski jezik i filozofiju za prijamni ispit, promijenio sam odluku. I u tom kontekstu posebno treba izdvojiti utjecaj mojih gimnazijskih profesora, najprije profesorice Ivane Dilber, koja je u meni pojačala ljubav za umjetnost i profesora Slobodana Radoša na čijim sam predavanjima naučio dijalektički misliti.

Po završetku fakulteta ostali ste raditi kao asistent. Koje predmete predajete na studiju?

- Već na trećoj godini studija postao sam demonstrator na kolegiju Logika I i već tada se moglo naslutiti da bih mogao ostati raditi kao asistent na studiju filozofije, što se i dogodilo, te sam nakon završetka fakulteta bio izabran na kolegije iz praktične filozofije kojoj pripadaju Etika i Politika, a bave se antropološkim pitanjima, dakle pitanjima o ljudskoj prirodi, osobinama pojedinaca koje unaprjeđuju ili priječe društvenost, zatim pitanjima društvenih uređenja, a bave se i svim pitanjima značajnim za život u zajednici i sve to iz različitih filozofskih perspektiva. Te kolegije predajem na studiju filozofije i na studiju politologije.

Pišete doktorski rad. O kojoj temi?

Rad pišem o Erichu Frommu, točnije o njegovom optimizmu u distopijskom diskursu XX. stoljeća.

Zašto Erich Fromm? Kojim učenjem Vas je najviše zaintrigirao?

- U nekoj široj klasifikaciji na Fromma se gleda kao na neomarksističkog filozofa. Čitajući njegova djela, primijetio sam da je to samo dio istine, a da stvarnu jezgru njegova opusa ipak čine filozofski klasici poput Aristotela i Spinoze, kao i kršćanska kultura. Privukao me njegov humanistički pristup stvarnosti, antitotalitarno raspoloženje, pitanja koja postavlja o suvremenom svijetu te neka rješenja do kojih dolazi.

Možemo li i od vas očekivati pisanje političkih komentara (Fromm je to činio, zar ne?)

Fromm je bio svestran čovjek, sociolog, psihoanalitičar, filozof pa se čak kratko ogledao i u politici u užem smislu, tako da se od njega kao čovjeka može mnogo naučiti. A budući da sam osobno ušao u svijet politike, potrudit ću se ponuditi i više od političkih komentara.

Koliko sam upućena, pisali ste u nekim stručnim časopisima, a u nekima bili i lektor?

- Još uvijek nisam netko tko bi se mogao pohvaliti velikom znanstvenom plodnošću, ali jesam najprije surađivao kao stručni suradnik u studentskom listu FF-a Fenix, zatim sam lektorirao članke u Kulturi komuniciranja, a imam i nekoliko vlastitih radova koji su objavljeni, a nekoliko ih je u pripremi.

Na Filozofskom fakultetu ima dosta naših Duvnjaka, čini mi se najviše u odnosu na ostale studije mostarskog sveučilišta. Kako to objašnjavate?

- Radeći na studiju filozofije dugi niz godina, uvjerio sam se da mi Duvnjaci imamo prirodnu sklonost prema filozofiji, koja nije ništa drugo nego traganje za smislom, a to potvrđuje ne samo činjenica što smo prof. Ivica Musić, prof. Mate Buntić i ja predavači na studiju, nego i što na svakoj godini studija imamo barem po jednog Duvnjaka ili Duvanjku. Mislim da to nije slučajno.

O Zvonima i politici

Utemeljitelj ste Hrvatskih zvona. Što vas je najviše ponukalo da se uz obveze na fakultetu angažirate u javnome životu?

- Hrvatska zvona utemeljena su s ciljem očuvanja hrvatskog identiteta i promicanja demokršćanskih vrijednosti te naša udruga u skladu s mogućnostima nastoji unijeti živost u sva mjesta gdje žive Hrvati. Iako do utemeljenja Hrvatskih zvona nisam bio sudionik ničega sličnog, često sam znao kazati da me na takvu vrstu angažmana može privući ideja i ljudi okupljeni oko ideje. I eto, dogodilo se.

Što je sa Zvonima u zadnje vrijeme? Na što ste fokusirani?

- Trenutno se dovršava knjiga o stradanju Hrvata u BiH za vrijeme Domovinskog rata i uskoro ćemo je, nadam se, predstaviti i u Tomislavgradu, a u razmatranjima je i snimanje filma o istoj temi.

Što je s Pub kvizom koji je održavan u našem gradu i u HBŽ-u upravo u organizaciji Hrvatskih zvona. Čini se da ste ovim kvizom privukli dosta mladeži. Namjeravate li nastaviti tu praksu?

- Kao udruga, bavimo se i organizacijom različitih druženja kao što je Pub kviz i upravo ovih dana planiramo otvoriti prijave za novu rundu kviza u Tomislavgradu.

Prvi put pojavljujete se na Općim izborima BiH 2018. kao nezavisni kandidat na listi HRS-a i izabrani ste za zastupnika u Skupštini HBŽ-a. Kakvi su prvi dojmovi o radu tog našeg parlamenta ili je još prerano govoriti?

- Budući da smo tek imali nekoliko sjednica, mogu govoriti samo o prvim dojmovima, a za neki konkretniji vrijednosni sud ipak će trebati malo pričekati. Ono što ulijeva nadu je solidan broj mladih ljudi u Skupštini, od kojih su neki bili izvrsni studenti, tako da očekujem da se njihov talent neće izgubiti u stranačkim labirintima i da će časno obavljati svoju dužnost te da ćemo svi zajedno raditi na dobrobit naše županije, a posebno hrvatskoga naroda.

Koji je Vaš politički cilj i kakvu politiku želite na ovim našim prostorima?

- U vrijeme mojeg djetinjstva, o kojemu smo govorili, naši očevi borili su se protiv totalitarnog sustava, odnosno borili su se za slobodu. Međutim, čini se da ta sloboda danas ne pjeva, kao što su naši branitelji pjevali o njoj i da se društveni model iz bivšeg sustava samo malo modificirao, ali nije nestao. Dugi niz godina pripadam jednom krugu ljudi koji se ne divi carevu novom ruhu i koji smatra da hrvatska politika, kako u BiH, tako i u Hrvatskoj ne ide u dobrom smjeru. Činjenica, povijest je pokazala da politika ljudima ne može donijeti sreću, ali da može urediti društvo u kojemu će biti manje tjeskobe i manje paranoje, društvo u kojemu će radnici imati definirano radno vrijeme, opis posla i plaću za normalan život i društvo u kojemu će postojati egzaktni kriteriji pri natječaju za posao. Imamo primjera koji potvrđuju da je to moguće i to je nešto što ću vlastitim djelovanjem promovirati i za što ću se zalagati.

Imate li uzora u politici?

- Svi hrabri ljudi koji su na proteklim izborima bili na listi HRS-a.

Koga smatrate najboljim političarem među Hrvatima i najboljim predstavnikom Hrvata u BiH?

- Prije nekoliko nedjelja, biskup Vukšić je kazao kako je grčki filozof Demosten nekad svjetiljkom tražio čovjeka, a danas bi tražio državnika i to je ono što mislim da nam nedostaje. U politici je, pogotovo hrvatskoj politici u BiH, previše ljudi koji su opsjednuti sami sobom, a premalo onih koji inspiraciju za vlastito djelovanje traže u vlastitom narodu i njegovoj povijesti. Posljednjih godina, potpisao bih većinu onoga što su govorili Slaven Raguž i Mario Karamatić.

HRS se često u javnosti oglasi priopćenjima i komentarima na neke društvene pojave. Pritom su vrlo izravni, progovaraju otvoreno. Ako mogu primijetiti, druge oporbene stranke u proteklim vremenima nisu imale taj kontinuitet, oglašavale bi se periodično ili samo u predizbornoj kampanji. Imate li Vi taj dojam, odnosno što se takvim djelovanjem želi postići?

- Upravo iz razloga koje ste naveli, Hrvatska zvona podržala su HRS na proteklim izborima, a pojedini od nas spremno stali na listu HRS-a. Do sada se oporba u Hrvata ponašala tako da vladajućima zamjera jedino to što sami nisu na vladajućim pozicijama, a kada dođu, paradoksalno, budu gori od vladajućih. Pojavom HRS-a, politička se atmosfera barem malo osvježila, jer se evo pokazuje da HRS-u i nama koji smo prošli u skupštine na listi HRS-a, vlast nije bezuvjetan cilj. U suprotnom bismo bili dionici moći, a ne oporba.

Krešo, imate li slobodnoga vremena i kako ga najradije provodite?

Vodim računa da budem fizički zdrav i u dobroj kondiciji, tako da slobodno vrijeme posvetim trčanju, nogometu i jahanju.

Blic pitanja

Omiljeno jelo?

- Sve čemu je osnovni sastojak meso.

Glumac?

- Od djetinjstva do danas Clint Eastwood.

A brat Josip?

- Neka malo pričeka.

Filozof nad filozofima?

- Aristotel.

Književnici kojima se rado vraćate?

- Ivan Aralica i Milan Kundera.

Najdraži nogometaš, domaći i strani?

- Vedran Ćorluka pa pet mjesta praznih.

Kosa?

- Nemam racionalno objašnjenje, ali je osjećaj vlastitosti jednostavno bolji s dugom kosom.

Konji?

Konji su strast za koju će nam trebati posebna emisija.

Zora Stanić/Tomislavcity (Iz emisije Razgovori ugodni Radija Tomislavgrad)