KOMUNISTIČKI ZLOČINI Na današnji dan prije 67 godina ubijeno 7 mostarskih franjevaca

Danas se navršava točno 67. godina od smrti sedam svećenika koje su, prema kazivanjima očevidaca, partizanski zločinci prilikom ulaska u Mostar svirepo ubili. Provincijala fra Leona Petrovića, fra Grgu Vasilja, fra Bernarda Smoljana, fra Kažimira Bebeka, fra Jozu Bencuna, fra Rafu Prusinu i fra Nenada Pehara partizani su odveli iz Franjevačkog samostana Sv. Petra i Pavla u Mostaru svezane te ih ubili, a njihova tijela bacili u rijeku Neretvu. Posmrtni ostaci sedmorice ubijenih svećenika ni do danas nisu pronađeni, a nije obilježeno mjesto na kojem su mučenički skončali svoj život.

Iako je prošlo 67 godina od zločina i dva desetljeća od pada komunističke diktature, a još uvijek nitko nije smogao snage izreći niti riječi isprike za zločine koje je partizanski pokret, u ime svog nalogodavca Komunističke partije Jugoslavije, počinio u veljači 1945. nad hercegovačkim franjevcima zatečenim na Širokom Brijegu, Mostarskom Gracu, Mostaru, Čitluku, i drugim hercegovačkim mjestima. Isprika nije upućena od čelnika političkih stranaka njihovih ideoloških slijednika te SABNOR-a i njegovog čelnika u BIH Jure Galića.

On je prema vlastitom svjedočenju, u svojoj vlastitoj knjizi "Vrijeme i ljudi", bio jedan od izravnih sudionika tih krvavih događanja. Galić je početkom 1945. bio član Okružnog komiteta KPJ za zapadnu Hercegovinu, partijskog tijela na čijem se čelu nalazio Mato Markotić iz Graba. Uz Juru Galića, koji je prema vlastitom priznanju i u to vrijeme bio vrlo vičan pisanju, a posjedovao je i vlastiti strojopis, u sastavu ovog tijela djelovali su i: Mladen Knežević - Traktor iz Trebinja, Franjo Budimir iz Vira, Marko Šoljić iz Širokog Brijega, Halid Mesihović iz Ljubuškog, te Pero Jelčić, tadašnji šef OZNA-e u Ljubuškom.

Galićeva knjiga, također, otkriva kako je današnji predsjednik SUBNOR-a BiH, 7. veljače 1945., bio na Širokom Brijegu, kada su ubijani franjevci. No, malo je vjerojatno da će ikada uslijediti isprika za pobijene svećenike, a još manje da će se neki od odgovornih, koji su danas među živima, procesuirati za te zločine i kazniti. Svaki zločin je zločin, ma tko ga i u koje ime i za koju ideologiju, naciju ili vjeru počinio.

U noći s 13. na 14. veljače 1945. godine dogodio se još jedan strašan zločin, prema nekim procjenama možda i najveće masovno ubojstvo u europskoj povijesti. Naime tada su britansko-američke zračne snage bezrazložno s lica zemlje zbrisale njemački grad Dresden. Iako je rat praktično već bio gotov, a Njemačka i njezini saveznici poraženi, te noći je na grad koji nije imao vojnih ciljeva bačeno skoro četiri tisuće tona eksplozivnih i zapaljivih bombi. Po završetku napada grad je bio zatrpan leševima, a prema nekim procjenama ubijeno je od 100 do 250 tisuća ljudi.(Dnevnik.ba)