Kako dolazi do tragičnih događaja na poligonu u Glamoču kad vlasti tvrde da je siguran?
Jedna od najzastupljenijih djelatnosti u glamočkom kraju prikupljanje je sekundarnih sirovina. I ne nije riječ o plastičnim bocama, već ostacima eksplozivnih naprava i municije koju vojska uništava.
"Poginuli su mater i sin u Asićima dolje, jer su ponijeli djelove s poligona kući, te ih pokušali rastaviti, pa ih je raznijelo, zatim Duško Domuzin prije 3 tjedna - to su trojica. Dvojica su u Zenici kad su odvozili ovaj otpad", nabraja dosadašnje žrtve lokalni lovac Mirko Radoja, dodajući kako je otkup ovakve sirovine zabranjen, no posao i dalje cvjeta.
Zaradi se dnevnica i do 100 maraka, odnosno 400 kuna, što je u kraju kronične nezaposlenosti golema cifra. Veliko prostranstvo, malo ljudi - idealno za vojni poligon.
"Vojska vježba, vojska vježba, i tako nikom ništa, i odjednom vojska vježba, tresu nam se prozori, pucaju bunari, voda odlazi, tlo se zagađuje i vojska puca. Onda smo počeli razmišljati, koja vojska, kako i zašto vojska puca. Došli smo do izvora da vojska ne puca, nego da se uništavaju sumnjiva eksplozivna sredstva koja čak i nisu naša. Mi sumnjamo da to uopće nije naše, da je to europski, svjetski otpad" - ljuti se Milena Jovičić, jedna od inicijatorica peticije protiv uništavanja oružja, koju je u Glamoču do sada potpisala trećina stanovništva.
Prema riječima zamjenika načelnika općine Glamoč za civilnu zaštitu Halida Dizdara, vojska BIH u slijedećih nekoliko godina na ovom poligonu planira uništiti 18 000 tona ostataka minicije iz proteklog rata.
'Naredba je došla odozgo, kao da nas netko išta pita', kaže nam Dizdar. Prema standardima NATO-a viškovi oružja moraju se uništiti, a oni odozgo, u Ministarstvu odbrane BIH-a, u Sarajevu, kažu - na terenu je sve pod kontrolom. Ekipa Provjerenog posjetila je sporni poligon, za koji iz Ministarstva odbrane BIH tvrde, kako je obilježen i siguran, dok stanovnici Glamoča tvrde potpuno suprotno,
Izvor: Dnevnik.hr