Kada žrtva zavoli krvnika

U intervjuu za DEPO spominjao je hrvatske ustaše, Crkvu, krivicu Hrvata u prošlom ratu, ali nigdje ni riječi o “slavnoj” muslimansko-bošnjackoj prošlosti od Otomana preko ustaša,  zadnjeg rata i sadašnje majorizirajuće politike.

Kao „franjevac“ daidža Jelač ” zlorabi svetu franjevačku prošlost i kaže : “Nekima u Crkvi nisu po volji rezultati do kojih sam došao istražujući djelovanje Katoličke crkve za vrijeme Drugog svjetskog rata, jer je sada u modi uljepšavanje tog perioda naše povijesti. Katolička crkva ne može pobjeći od svojeg dijela odgovornosti jer se uopće nije jasno i nedvosmisleno usprotivila politici integralnog hrvatstva. Bosanski Hrvati su najveće žrtve hrvatskih velikodržavnih, crkveno-političkih integralnih utopija.” Po njemu katolička Crkva je nedopustivo uljepšavala ustašku prošlost Hrvata?!!  Znači, on i njemu slična šaka  klevetničko izdajničkog  jada, jedini su čuvari istine i pravde?! Crkva, a time i stotine tisuća članova crkvene zajednice koju, pored svećenika i časnih sestara, čine i svi katolički vjernici u BiH koji su većinom Hrvati, oni su svi za Jelača tek glupe i zlonamjerne ovce???!!!  Ovakve neutemeljene optužbe na Crkvu nije izgovorio ni sam komunistički diktator Tito!  O namjerama i grijesima Islamske Zajednice po kojoj  bi BiH Ustvano trebal biti uređena kao šerijatska država o tome ni slova. Čudan Bog u njemu obitava kada istovremno lajući na Hrvate ne zareži malo i na svoje “dobre Bošnje” npr.  o ustaškoj odgovornosti hodža i muslimana u WWII?! Neka malo pročita o Handžar diviziji ili neka ode u Bleiburg gdje na spomeniku ubijenim civilima i vojsci NDH pored križa stoji i polumjesec a pored katoličkih svećenika molitve za ubijene  služe i hodže. Za izdaju BiH optužuje sve i svakoga samo ne i one koji su kroz povijest već više puta  stvarno izdali BiH?!  Leteći u prošlost Jelač nije stigao do otomanskog razdoblja jer mu je u letećem ćilimu ponestalo benzina iako  otomanski genocid postoji i u njemu kvislinška uloga  muslimana-Bošnjaka  i njihovih  hodža čije su ruke od zločina nad kršćanima do lakta krvave.Tu povijesnu istinu  eto hodže KAO ne uljepšavaju i turski vakat ne priželjkuju? Sve te činjenice pojela je Jelačeva maca ali nije uspjela pojesti oporuku zadnje kraljice Katarine Kosače-Kotromanić koju su uz pomoć konvertita kvislinga u prognanstvo protjerali Turci a  djecu Šimuna i Katarinu oteli, u Stambol odveli i prisilno ih poturčili. U kraljičinoj oporuci stoji: „Svoju zemlju Bosnu i Hercegovinu ostavljam svojoj djeci u nasljedstvo, pod uvjetom da se vrate katoličkoj vjeri. Ukoliko se ne vrate na katoličku vjeru, tad svoju zemlju ostavljam u nasljedstvo Svetoj Stolici, Vatikanu, koji može njom upravljati po svojoj mudrosti“.

Daidža Jelač, ti kao učen čovjek, poštuješ li ti mrtve i njihove oporuke?! Pogotovu kraljičine?! Već kad si bio u Vatikanu, je si li bio i na njenom grobu?! Ako jesi, kako te nije sramota?! Napadajući svoj hrvatski narod braniš one koji i dan dans slave otomanskog okupatora i kraljičine progonitelje?!

“Franjo Tuđman, Gojko Šušak i Mate Boban su trojica najodgovornijih ljudi za ono što se događalo - i danas kao zadnji čin tragedije - događa bh. Hrvatima” nastavlja daidža uz spominjanje R. Srpske i navodnog sporazuma između Bobana i Karadžića kojeg još nitko nikada nije vidio osim Jelača koji  je sporazum “pročitao” gatajući iz sarajevskog  fildžana. Istovremeno ni riječi o sprazumu o nenapadanju iz 1993. kojeg su  potpisali  A. Izetbegovći i M. Krajišnika što je Sarajevu omogućilo pregrupiranje muslimanskih vojnih snaga za napad na Hrvate središnje Bosne, Uskoplja, Rame i Hercegovine, poznat kao Neretva 93` iako su ta  područja Hrvati obranili od srpske vojske i to u vrijeme dok su muslimani-Bošnjaci skupa s JNA igrali “Kozaračko kolo”.  Za Jelača to nisu  Hrvati nego očito neprijatelji jer su pružil otpor muslimanskoj vojsci. Je li ovakv jednostran pristup, prekrajanje povijesti  i sotoniziranje vlastitog naroda (ako je Jelač uopce Hrvat a ne Bošnjak-Bosanac) dostojno nekoga tko sebe želi prikazati kao Božijeg slugu ili je dostojno Velikomuslimanskog Garašanina čiji cilj je bošnjačko-bosanska BiH u kojoj isključivo žive Bosanci tri različite vjeroispovijesti?! Može se zamisliti kakvi će ljudi i Hrvati postati oni hrvatski studenata kojima u Sarajevu predaje ovaj hafiz.

Daidža Jelač zato lažes?!  Jesu li Hrvati, Srbi ili muslimani-Bošnjaci prekršili Cutilleirov plan potpisan u ožujku 1992. od sve tri strane jer je to bio uvjet za medjunarodno priznanje neovisnosti BiH,  u kojem stoji: "BiH će biti država sačinjena od tri sastavne jedinice, temeljene na nacionalnim načelima ."???!!!

Maneken-zavodnik Jelač cijelo vrijeme razmišlja i govori na način koji ne ostavlja  nikakvu sumnju u hrvatske zločine nad Otomanima, o ustašama u kojima nije bilo muslimana-Bošnjaka, a i napadnuti Hrvati stjerani u enklave protjerali su muslimane-Bošnjake  iz cijele središnje Bosne, Uskoplja i Rame?!  Stvarno stanje na terenu, koje potvrđuje i zadnja statistika Darijana Grubišića, dokazuje upravo suprotno. Muslimani-Bošnjaci izvrišili su Etničko čišćenje nad Hrvatima a ne obrnuto daidža.

Zato što mu je na lajav jezik uzvišeni kardinal Vinko Puljić poručio: “Dok si ti bio u Rimu subraća su nosila teret svakodnevnice”, ovaj bezobraznik koji ne poštuje crkvenu hijerarhiju, svojem nadredjenom odgovorio je da on ne želi komentirati o kardinalovim “jeftinim demagoškim trikovima i izjavama”?! Zar pored svih gadosti i soliranja mimo crkvenih službenih stavova, ovakvo vrijedjanje i ponašanje barabe Jelača nije više nego dovoljno za  izopćenje iz katoličko svećeničkog reda?! Koliko bi jedan hodža dugo bio hodžom da ovako sto poruči reisu Ceriću?!

Tijekom cijelog rata daidža Jelač žrtvovao se u Rimu prakticirajući namaze s kojima je od jakog mediteranskog sunca štitio tijelo i dušu. Dok je hrvatski narod sahranjivao svoje najmilije, on je po talijanskim plažama sahranjivao svoje poglede na stražnjicama mladih turstikinja. Zato i jeste manekensko zavodnički zašiljio bradicu i brčiće. Zanat doktoriranong zavodjenja ovaj sarajevski žigolo sada primjenjuje zavodeći hrvatski narod u nestanak. Očito, iz skupe italijanske kolekcije odijela i kroz tamne sunčane naočale ovaj maneken-zavodnik  ratnu istinu je bolje vidio iz Rima nego što su je vidjeli oni koji su rat neposredno doživjeli. Jelačevo vrijeme provedeno u Rimu možemo nazvati kao vrijeme u kojem je poremećaj “hladovao” u nekoj vrsti inkubacije. Tek dolaskom u BiH, pogodna vilajetska klima pospješila je poremećaj koji je  iz inkubacije prešao u sarajevski behar ukradenih ljiljana. Daidža Jelač  zaboravio je; ukradeno cvijeće miriše uvijek na zlo.Time je definitivno ispunio uvjete,  kojim on kao franjevac iz reda daidža, nastavlja anomalijski daidžanski konitinuitet u kojem se žrtva smrtno zaljubi u krvnika da tu čak ni celibat nije u stanju spriječiti očiti ljubavni odnos.

To da daidže nisu sa neba pale nego su kontinuirano tu, doduše kao minorna manjina ali zato glasna, najbolji možemo dokazati ako se vratimo u prošlost od nekih 260 god.

CITAT: "Kada se govori o povijesti bosanskohercegovačke izdavačke djelatnosti, onda se kao prvi časopis navodi Bosanski prijatelj, list što ga je 1850. godine počeo izdavati fra Ivan Franjo Jukić. List je pripreman u Bosni, ali je tiskan izvan nje, u Zagrebu. Prvi u Bosni i pripreman i objavljen list je zapravo Bismilah, koji se pojavio 1864. u selu Ponijeva kod Žepča. Izdavao ga je i uređivao tadašnji ponijevski kapelan fra Franjo Momčinović.  Župa s imenom Ponijeva postojala je do 1896. godine, kada je njezino središte preneseno u Novi Šeher, pa se i župa otada tako zove. Bismilah je arapska riječ i znači u ime Božje i pomozi Bože. Zašto je fra Franjo svome listu dao upravo takvo ime teško je danas odgonetnuti, ali se zna da je ovaj satirično-polemični list bio krat­kog vijeka jer u Bosni u to doba nije bilo tiskare a njegov ga je iz­davač prepisivao rukom." Izvor: Klendar sv. Ante za 2005.

Očito Jelač  kao pravi daidžanski maneken i zavodnik stvara svoje izdanje bismilaha pod radnim naslovom "Bismilah iz Sarjevistana".  Tvrdoglavo gradeći svoj sarajevistanski multi-kulti image prešućujući istinu, on je difinitivno manipulator dostojan daidžanske profesije.  Kaže ona izreka: Imao otac dva sina, jedan bio vrijedan i pošten (narod) a drugi školovan i hohštapler (daidže).

Crovata/posavski-obzor.info