FOTO/VIDEO  Josip Mlakić za TV KISS: Kultura i znanje se u BiH tretiraju kao prirodni neprijatelji

...o svom životu iza knjige, slavi od umjenosti, unutrašnjoj politici, Mostaru, Hrvatima u Bugojnu...

Pisci moraju pisati samo o svom svijetu - sve drugo je eskapizam

Mlakić je uspješni i nagrađivani romanopisac po čijim su djelima snimljeni i filmovi. Neki od uspješnica koje sam Mlakić izdvaja su „Kad magle stanu" i ekranizirani „Živi i mrtvi" - koji je i potvrdio Mlakićev status u književnim krugovima. Za svoje stvaranje u novije vrijeme kaže da je minimalističko, po uzoru na velikog Hemingway-a u šablonu „manje je više"
Navodi kako je za dobrog pisca najveći korak u karijeri savladavanje vlastitog ega, odnosno umjetnost brisanja. „Najpotrebnije je shvatiti da ono što misliš da jeste - nije", ističe Mlakić.
Na pitanje zašto je ratna tematika nit vodilja kroz sva njegova djela Mlakić odgovara: „Pisac mora pisati samo ono čemu je svjedočio. Ono što je dijelom njegova života, sve drugo je eskapizam - bijeg od stvarnosti, a tim se bave skribomani".

U BiH je politika samoj sebi svrha. Politika koja služi javnim interesima ne postoji

BH političari se jako dobro snalaze u ratnoj tematici jer u BiH vlada patriokracija; apsolutna vladavina države. U ovom ustroju država je vlasnik javnih tvrtki, medijskog prostora, ljudskog života, mišljenja je Mlakić. „U našoj državi ljudi misle da biraju. Misle da žive u demokraciji, dok im se mišljenje nameće. U strankama ne postoji pozitivan natjecateljski duh jer bilo kakva inicijativa ka novom, bilo koja ambicija, niže rangirane vodi u prošlost. To dovodi do negativne selekcije kadrova koja nas vodi u propast."
Rad javnih institucija ocjenio je lošim i ne funkcionalnim tvrdeći da svojom pasivnošću „režu granu na kojoj sjede" - kupujući vrijeme.

U BiH nema niti jedne zajedničke institucije koja funkcionira kako treba

Na pistanje smatra li princip „dvije škole pod jednim krovom" problematičnim, Mlakić odgovara: „Ne.Osnovni problem ovog principa leži u njegovoj alternativi. Imamo izbor: podjela ili dominacija jednih nad drugima, a dominacija je najgori mogući princip."
Prokomentirao je i činjenicu da u Sarajevu nema niti jedne javne škole s planom i programom na hrvatskom jeziku: „Ovim stanjem u Sarajevu, Hrvatima se poručuje da odu, ukoliko im se ne sviđaju uvjeti. To je sama esencija fašizma. Idući korak je koncentracijski logor."

 

Mostar trebaju ustrojiti bošnjaci

„Mostar je poseban u odnosu na cijelu zemlju. Ako imamo principe koji vrijede na nivou BiH, morali bi vrijediti i za Mostar. Ja bih zvao bošnjake da urede grad kako god hoće, zatim bih po primjeru Mostara uredio svaki drugi multietnički grad. Ovako bi svi bili zaštićeni."
Da u BiH multietičnost isparava rekordnom brzinom očigledno je u primjeru Bugojna, dodaje Mlakić. „U Bugojnu su Hrvati u tragovima. Multietičnost je nekada bila zaštitni znak života u BiH, a sada ona nestaje. Bilo je međusobnog poštovanja; sada se gubi. Društvo gubi. Sarajevo je bilo primjer multietičnosti a sada je tek bošnjački grad iz kojeg dolazi destruktivna politika."
Istakao je kako se gubitkom multietičnosti gubi i ljudska svijest.

Tko god izda knjigu - svjesno ide u gubitak

Unatoč činjenici da je aktivni književnik, Josip Mlakić živi od realnog gospodarstva. Radi kao inžinjer strojarstva. Tvrdi kako je njegov odabir životnog zanimanja oblikovao stil kojim piše. Sramotnim smatra stanje izdavaštva u BiH, no ne krivi izdavače, jer, kako navodi, svjestan je da nema zarade. „Izdavaštvom se bave samo entuzijasti. U knjizi nema zarade.
Sav prihod koji sam stekao baveći se književnošću jeste od nagrada koje sam primio. Prihodi su ponižavajući. Tko god se odluči izdati knjigu - svjesno ide u gubitak. Od pisanja u BiH nema života. Umjestnost i znanje tretiraju se kao prirodni neprijatelji."

Jurija Brnada, TV KISS