VIDEO  Jablaničanka, koja je izgubila bebu u osmom mjesecu trudnoće tijekom poplava, razočarana odnosom države

Hanadi Maslo iz Donje Jablanice izgubila je bebu u osmom mjesecu trudnoće dok se u obiteljskoj kući borila s vodom i blatom. Danas vjeruje da joj je kći, koju nikada nije upoznala, spasila život. Nakon što je preživjela, pomogli su joj spasioci i liječnici, ali još uvijek čeka pomoć vlasti.

Četiri mjeseca nakon što se u obiteljskoj kući borila za život, dvadesetosmogodišnja Hanadi gleda na mjesto na kojem nije ostao ni temelj njezine kuće, dok za ruku drži supruga Alena. U poplavama u kojima je 19 njezinih susjeda izgubilo život, Hanadi je izgubila bebu u osmom mjesecu trudnoće.

U noći poplava početkom listopada padala je kiša kakvu nikada prije nije doživjela. Ustala je da nešto pojede kada je čula snažan udarac, koji je probudio njezinog supruga. U samo nekoliko trenutaka – kojih se danas prisjeća kroz maglu – voda i blato napunili su sobu i pritisnuli njezino trudničko tijelo uz strop.

"Tad sam osjetila u trbuhu taj pritisak, znala sam da je to to. Samo sam počela izgovarati šehadet, samo sam čekala što će se dalje dogoditi. Što je to nakon smrti, jer sam mislila da je gotovo", opisuje Hanadi za Detektor.

Sadržaj se učitava...

Sa suprugom je u Donju Jablanicu došla s hrvatskog otoka Hvara, gdje su radili i živjeli, na samo nekoliko dana kako bi posjetili Alenove roditelje u obiteljskoj kući. U noći 4. listopada sjedila je s obitelji, a zatim otišla leći. Probudilo ju je jako nevrijeme.

"Padala je baš jaka kiša, sijevalo je, ne znam kada je tako sijevalo, svake sekunde je samo bljeskalo", prisjeća se Hanadi.

Tada je voda počela prodirati kroz prozore i vrata. Dok su sa suprugom pokušavali izaći, voda ih je počela podizati. Tada ju je suprug podigao na krevet. Prisjeća se kako je tada mislila da će sigurno umrijeti. U tom trenutku kuća je počela propadati.

"Kako je kuća pukla, njih je razbacalo sve okolo, ali ja sam ostala", kaže Hanadi.

Tada ju je bujica počela nositi, a ona kaže da se samo prepustila jer nije mogla ništa učiniti. Kada se zaustavila, ugledala je sklonište, ali joj je trebalo nekoliko sati da dođe do njega, iako nije bilo daleko.

"Ne osjećam neku bol, ali je bilo toliko hladno, taj adrenalin, taj strah, čovjek u toj situaciji samo gleda da se izvuče, gledam da se izvučem – nema gdje, samo gore vidim neke lampe kako svijetle, nešto, ali ne mogu vikati. Imala sam tri slomljena rebra, ne mogu vikati, niti me itko čuje zbog bujice, niti imam snage da viknem", prisjeća se.

U zoru su je pronašli susjedi. Tada je saznala da su njezin suprug i obitelj preživjeli. Hanadi su morali odvesti u bolnicu u Mostaru na pregled.

"Imala sam tri slomljena rebra, probušenu plućnu maramicu, hitan carski rez", kaže Hanadi.

"Nisam je vidjela, nisam je dotaknula, nisam je osjetila, nisam je pomirisala – ništa", kaže o kćeri koju je izgubila u trbuhu.

Danima nije mogla spavati i kaže da su joj se vraćale slike bujice, vode i kuće. U Donju Jablanicu se ne planira vratiti i sa suprugom želi živjeti u Mostaru.

Tri mjeseca nakon poplava frustrira je odnos države u kojoj živi. Podaci koje je prikupio Detektor pokazuju da Jablanica i druge poplavljene općine još nisu počele dijeliti pomoć građanima prikupljenu kroz donacije.

Osim pomoći liječnika i donacija građana preko humanitarne organizacije Pomozi.ba za kupnju kuće, Hanadi kaže da nikada nisu dobili bilo kakvu pomoć od vlasti, iako su prikupljene stotine tisuća maraka donacija.

"Dovoljno vam je to da smo sve dokumente morali vaditi o vlastitom trošku. Sve – osobne iskaznice, vozačke dozvole, sve što je bilo potrebno – sve je išlo iz našeg džepa, ne iz državnog. Eto, da su nam bar to pokrili, nisu ni to", kaže Hanadi.