IZBORNI SUSTAV U BiH Je li sve podređeno za tri velike stranke i tko su izdajnici političke arene?

Iza nas su još jedni lokalni izbori u Bosni i Hercegovini. Mnogi koji su očekivali neke promjene, nemaju previše razloga za zadovoljstvo jer će i u naredne četiri godine, uglavnom, vladati dobro poznate face ili stranke. Prije i poslije izbora mogle su se čuti razne kritike na izborni sustav Bosne i Hercegovine, a neke od njih odnosile su se na predizborne i postizborne koalicije koje ne pružaju skoro nikakve šanse novim strankama/pokretima da dođu do vlasti. Za hercegovina.info složenost situacije prokomentirali su sugovornici koji aktivno prate zbivanja ili su dio njih.

"S obzirom da je politički sustav Bosne i Hercegovine jedan od najkompleksnijih uopće jako teško je doći do nekog koalicijskog pluralizma. U prvim poslijeratnim godinama dominantne su bile tri nacionalne stranke koje su bile predvodnice politika triju naroda/nacija i u ratnim vremenima. Kod Srba je nakon određenog vremena uz podršku Međunarodne zajednice na višim razinama svrgnut Karadžićev SDS, da bi ga zamijenili Dodik i njegovi 'socijaldemokrati' – SNSD koji su se u godinama nakon toga isprofilirali kao glavna nacionalna srpska stranka, poptuno dominatna u Republici Srpskoj u odnosu na SDS i sve druge stranke'', komentirao je za hercegovina.info Goran Kutle, politolog i novinar na RTV HB.
 
''S druge strane bošnjačka politička scena je poprilično polarilizirana na 'zelene' i 'crvene' Bošnjake. Iako je svih ovih godina SDA bila i ostala najjača bošnjačka stranka i ona koja je najveći broj godina vladala, čak i uz nastanak različitih frakcija tijekom godina, najozbiljniju ugrozu po njih je predstavljao SDP s potencijalnim partnerima koji je nominalno građanska stranka. No, bilo je situacija kada su te dvije stranke uspješno koalirale ili zajednički glasovale u parlamentu zbog nekih viših 'probosanskih' interesa, ili u prijevodu nacionalnih bošnjačkih interesa. Iz SDP-a se izdvojilo i jedno radikalnije krilo i osnovalo novu stranku Demokratsku frontu predvođenu Željkom Komšićem, a opet iz SDA je nastao cijeli niz frakcija od stranačkih nezadovoljnika. Paradoks toga danas je da je u nekom koalicijskom potencijalu DF puno bliži SDA, a nekadašnji članovi SDA sa svojim novim strankama uglavnom su bliži partnerstvu SDP-u'', nastavlja Kutle.

''Kad je riječ o Hrvatima, njihov pluralizam je poprilično suzbijen kako zbog malobrojnosti, tako i zbog njihovog neriješenog nacionalnog pitanja prije svega da se na izborima ne mogu osjećati potpuno komotno u smislu da nemaju jamstvo da će moći slobodno izabrati svoje političke predstavnike. HDZ BiH kao sestrinska stranka HDZ-a iz Republike Hrvatske u ratnim vremenima je shvaćan više kao nacionalni pokret nego kao obična stranka. Tijekom vremena iz njega je izašlo više frakcija, a svakako je bila najveća HDZ 1990, ali do danas se nijedna ta stranka kao ni druge oporbene hrvatske stranke nisu uspjele nametnuti ni kadrovski, ni infrastrukturno kao ozbiljna alternativa HDZ-u na višim razinama vlasti, dok je u pojedinim lokalnim zajednicama potpuno drugačija situacija. No, zbog straha da će biti izbačeni iz vlasti ili preglasani, Hrvati su prisiljeni birati onoga tko je u stanju mobilizirati najveći broj ljudi kako im glasovi jednostavno ne bi bili bačeni'', kazao je Kutle za naš portal.

''Da bi se formirala vlast u BiH ili Federaciji kao entitetu potrebno je osigurati većinu u zastupničkom/građanskom domu u Parlamentu Federacije i Parlamentarnoj skupštini BiH, a uz to potrebno je doći i do većine i u Domu naroda uz uvjet da se i po klubovima naroda osigura neka nacionalna većina kako bi svi dogovoreni zakoni mogli prolaziti i da bi vlast bila koliko toliko funkcionalna. I kada se uzme ovo u obzir te činjenica kako Bosni i Hercegovini nedostaje ozbiljnija demokratska tradicija jako teško je doći do nekog pluralizma i to je odgovor zašto je najjačim nacionalnim stranakama najlakše formirati vlast. To je do sada u pravilu matematička koalicija 'iz moranja', a ne programska koalicija iz partnerstva. Nekada su za to bile dovoljne tri nacionalne stranke, a posljednjih godina mora se naći barem još jedan partner iz bošnjačko-građanskog spektra te manji partneri iz Republike Srpske. Iznimka koja potvrđuje pravilo je 'anti-SDA' koalicija stranaka sarajevske 'Trojke' koja se u ovom mandatu nametnula kao partner s bošnjačke strane", komentirao je politolog Kutle.

1. 
2.  

3. Nacionalno-građansko šarenilo u manjim sredinama

4. "Svaki narod/nacija je barem u nekoj sredini izrazita manjina, a u nekoj izrazita većina. I potpuno je onda logično kako politički predstavnici neke manjinske zajednice nastoje podrškom vlasti osigurati nešto korisno za svoju zajednicu. A odnosi li se većina prema manjini baš uvijek korektno, to je drugo pitanje. I iz tog razloga ako BiH ikada bude uređena zemlja s pravednim zakonskim i ustavnim rješenjima i uređenjem, moglo bi se razmisliti o uvođenju pojma 'konstitutivne mnjine' na lokalnoj razini. Kako bi se onda pripadnici svih konstitutivnih naroda osjećali sigurno i zaštićeno na svakom dijelu teritorija zemlje. To bi omogućilo potpuno uživanje svih ljudskih i građanskih prava, kao i zaštitu kolektivnih identiteta uz opasku da je to isto potrebno omogućiti i nacionalnim manjinama ondje gdje su zastupljene.

   Kad je riječ npr. o fenomenu SDP-a u Grudama, on je vrlo zanimljiv iz razloga jer su Grude apsolutno većinski hrvatska sredina. No, očito se isprofilirala jedna manja skupina birača koja bira SDP iz uvjerenja, prije svega u socijaldemokraciju, ne toliko zbog ideje građanske države. Članstvo SDP-a u Grudama koliko mi je poznato čine Hrvati. Pa izgledno je da im se 'vaga' to što podržavaju HDZ-ovu vlast koja je potpuno drugačijih ideoloških uvjerenja s jedne strane, a s druge strane kada se gleda s viših razina ako SDA koalira s HDZ-om iz perspektive SDA je to nešto 'što se mora', ako to isto uradi SDP oni su od SDA proglašeni kao 'izdajnici države', ističe Kutle u nastavku.

'Platforma' kao neprirodno stanje i mogućnost neke nove

"Ako usporedimo retoriku Nermina Nikšića iz vremena 'Platforme' gdje je također bio federalni premijer kao i danas samo u koaliciji s HDZ-om vjerojatno bismo došli do nekog površnog zaključka kako smo kao društvo dosta sazreli u odnosu na prethhodne godine. SDP je tada u vremenu 'Platforme' nastupao kao, usudit ću se reći kao nacional-socijalistička stranka koja je kanalizirala mržnju prema Hrvatima i njihovim legitimnim političkim predstavnicima pa su se usudili u suradnji s SDA izigrati većinsku volju hrvatskog naroda i u vlast su uvukli primjerice HSP koji, osim što je imao minoran broj glasova Hrvata je ideološki dijametralno suprotan SDP-u.

Ono što je zanimljivo je kada god je SDP kao nominalno građanska stranka ulazio u federalnu vlast prethodno je intervenirala Međunarodna zajednica. Sjetimo se Petrischa pri formiranju 'Alijanse', ili Inzka oko 'Platforme' da se izbaci jedan ili čak dva HDZ-a. A i sada kada je 'Trojka' predvođena SDP-om htjela izbaciti SDA intervenirao je Schmidt, nakon onog poznatog kaosa oko kluba Bošnjaka u federalnom Domu naroda i raznih malverzacija s 'kinder jajima' pri izboru bošnjačkih izaslanika od SDA. To samo po sebi govori koliko je teško nominalno građanskim opcijama nametnuti se kao partner u vlasti bez podrške izvana. A kada se i nametnu s obzirom na strukuturu članstva te činjenicu kako najveću biračku bazu crpe iz bošnjačkog spektra, najviše što mogu je uzeti bošnjačku kvotu unutar izvršne vlasti. Da bi se mogli graditi neki zdraviji temelji potrebno je prije svega da nestane potreba negiranja bilo kojeg identiteta, pogotovo identiteta koji su 'ustavotvorci' uvažavajući i sve druge koji se ne izjašnjavaju kao jedan od ta tri identiteta. A nakon toga dok god imamo ovakvo ustavno uređenje svi politički akteri dužni su prihvatiti realnost te ako imaju kapacitet u parlamentu postati dio vlasti, moraju tražiti partnera s druge strane. Ne možete nekoga zaobilaziti samo zato jer vam se kao ne sviđa, a on s druge strane ima apsolutnu podršku unutar kluba nekog naroda u Domu naroda koji je jednako tako zakonodavno tijelo ili ga namjerno preglasavati unutar vlade jer vam kao može biti.

Preduvjet za sve je da se napravi pravedna raspodjela mandata u klubovima naroda u federalnom Domu naroda da u svakom klubu postoji 100-postotni legitimitet izaslanika svakog naroda i nacionalnih manjina i onda se propisi i procedure znaju kako formirati Vladu u kojoj bi trebao postojati paritet prije svega između Hrvata i Bošnjaka. Nažalost, za to nema potrebne volje i spremnosti prije svega kod bošnjačkih stranaka i onih koje se deklarakiraju kao građanske. Potencijalne nacionalno-građanske kombinacije mogu se dogoditi se dogoditi samo u Federaciji, jer u RS-u se nijedna ozbiljna stranka ne deklarira kao 'građanska' i na kraju je realnost Bosne i Hercegovine da: pobjednici kod Bošnjaka, Srba i Hrvata formiraju zajedničku vlast, nebitno kako se te stranke zovu i jesu li one po opredijeljenju nacionalne ili građanske.

Tko je bolja na vlasti: nacionalne ili građanske stranke?

"Nominalno građanske stranke, prije svih SDP i Naša stranka, uz potpuno uvažavanje i svih njihovih članova koji nisu po nacionalnosti Bošnjaci, mogle bi se označiti kao lijevo krilo bošnjačke političke scene. Kada je SDP bio na vlasti u ranija dva pokušaja svjedočili smo vrlo negativnom iskustvu. Figurativno kazano, u svojoj retorici 'batinali' su sve 'zločeste nacionaliste' na svim stranma pod parolom 'povratka Valtera', a u praksi su bili predvodnici većinskog bošnjačkog nacionalizma. U ovom aktualnom sazivu, imamo nešto zreliju politiku SDP-a u sklopu 'Trojke' skloniju kompromisu, dogovoru i napretku na europskom putu BiH.

Zbog toga zajedno s NIP-om i Našom strankom trpe velike pritiske i 'verbalne batine' od ostatka bošnjačke političke scene, dok u svojim redovima i dalje imaju pojedinaca koji su ideološki više 'zeleni' nego 'crveni'. Generalno im je najveći problem kako iskomunicirati bilo kakve pozitivne promjene koje su donijeli i teško se nose pritiscima i optužbama od strane SDA. S druge strane kao građanska stranka sebe naziva i Demokratska fronta. No, siguran sam kako bi gotovo svaki politički pismen Hrvat ili Srbin bi tu stranku označio kao ekstremno desnu bošnjačku stranku, što dovoljno govori koliki je njihov domet. Imali smo jedan primjer kada je u prethodnom mandatu SDA njih povukla kao partnera u vlast i to je završilo poprilično neslavno s velikim zastojem i tenzijama", zaključio je Goran Kutle za naš portal.

Funkcioniranje vlasti ocijenio i Dragan Čović

Iako je njegova stranka od rata pa do danas uglavnom dio svih vladajućih struktura od lokalne do državne razine, nedavno je i sam Dragan Čović upozorio da stanje u državi nije baš bajno i to baš zbog nacionalnih 

"Imamo dosta problema kada je u pitanju vlast u BiH, kad je u pitanju bošnjački i srpski narod. I tu je njihov narod vrlo jasno odgovorio. Nažalost, Trojka koja je zajedno s nama u ime bošnjačkog naroda nije baš na pravi način praćena na ovim lokalnim izborima, kod srpskog naroda je to malo drugačije. Mi smo tu da budemo na središtu između jednih i drugih, da predvodimo EU put u BiH", rekao je Čović.

Oporbene misli

Svoj dojam, ali i političko iskustvo za hercegovina.info podijelio je Slavko Zovko, tajnik Hrvatske republikanske stranke

Predizborne i postizborne koalicije

"Predizborne koalicije su po meni puno korektnije i odgovornije prama glasačima od postizbornih koalicija, jer politike stranaka ili koalicija su ''proizvod'' na političkom tržištu koji nudiš biračima. Stoga su predizborne koalicije jasan politički 'proizvod' koji onda glasači biraju ili ne biraju. Dok su postizborne koalicije više plod stranačkih dogovora nego volje naroda. Tako smo zadnjih godina kako u BiH tako i u RH imali priliku gledati da vladajuću koaliciju ili većinu kreiraju stranke s jednim ili dva zastupnika u parlamentu, što je jasan pokazatelj demokratskog deficita pa donekle i prevare birača", istaknuo je.

Predstavlja li trojstvo HDZ-SDA-SNSD zapravo narod?

"Narod predstavlja ona politička koalicija, stranka ili pojedinac koji iskreno i bez fige u džepu zastupa interes naroda. Navedena koalicija i navedene političke opcije dominantno zastupaju osobne, rodbinske i tajkunske interese. Jer da je suprotno, da zastupaju narod, sigurno ne bi dozvolili gradnju solara iznad izvora vode, ne bi dozvolili kamenolome 120 metara od prvih kuća, ne bi dozvolili gradnju minihidroelektrana koje će uništiti rijeke, turizam i prirodu, a donijeti ogromne novce pojedincu. To su eklatantni primjeri da te opcije primarno gledaju osobne interese, a ne narod. Tragedija iz Jablanice je sasvim dovoljan dokaz tomu. I još jedan dokaz u prilog mojoj tezi, pogledajte u kakvim vilama žive predsjednici spomenutih stranka, a pogledajte gdje i kako živi narod. Pametnom dosta!", nastavio je.

Imaš li osjećaj kao član nacionalne, a ne građanske stranke da bi bio smatran izdajnikom kada bi imali predizborno partnerstvo s nekom nacionalnom strankom iz drugog naroda?

"Izdajnikom bi me pokušavali predstaviti oni koji su već desetljećima u postizbornim koalicijama s nacionalnim i nacionalističkim strankama drugih naroda. Nastavno na prvo pitanje, korektnije bi bilo prema narodu i glasačima da se multinacionalne ili nacionalne koalicije rade prije, a ne poslije izbora, pa neka narod na izborima to vrednuje. Još kad bi imali iole poštene i transparente izbore, ali to je druga tema", kazao je.

HRS u koaliciji s npr. SDA?

"HRS sa strankom građanskog opredjeljenja teško mogu zamisliti u koaliciji. Možda eventualno na lokalnoj razini gdje su izbori kao i političko djelovanje dominantno komunale prirode, samo što nam ove najveće stranke i tu pokušavaju ubaciti nacionalnu priču, naravno najčešće je to s razlogom kako bi prikrili svoj nerad. Što se tiče koalicije sa SDA, slično kao i s građanskim opcijama, eventualno na lokali, s tim da u SDA zapušu malo korektniji i prema Hrvatima uključiviji vjetrovi, dok je na djelu ova džamijsko-podstanarska politika teško, barem što se tiče Mostara i HNŽ-a. Mi im nismo HDZ i ne prelazimo tako lako preko nekih stvari, jer mi smo stranka slobodnoumnih ljudi", istaknuo je na kraju razgovora Slavko Zovko, politički tajnik navedene stranke.

Situacija u Republici Srpskoj je dosta drukčija

"Bh.društvo je toliko nacionalno podijeljeno da će stranke s nacionalnom politikom uvijek imati veliku popularnost. Pravljenje koalicija nema veze sa željom ka pluralizmu, nego samo stvaranje kratkoročnih partnerstava stranaka koje su pobjednice na izborima da bi se kontrolirali javni resursi. Zato i vidimo uzročno-posljedične veze između nacionalnih politika i izbornih pobjeda. Dodavanje nekih manjih stranaka u koalicije, posebno na nivou entiteta/županija, predstavlja jedan vid zahvalnosti i osiguranje da će ta vlast biti komotna. 

Ako gledamo nivo lokalnih zajednica, političke stranke na lokalu imaju uglavnom odriješene ruke da kroje politiku neovisno od centrale. Ta politika pod krinkom za bolji kvalitet života građana uglavnom se svodi na ispunjavanje ekonomskih intsresa lokalnih šefova. Ne treba zaboraviti da su stranke po definiciji interesne organizacije, a kod nas se taj interes uglavnom svodi na ekonomske interese pojedinaca.

Mi smo i dalje daleko od zrelog demokratskog društva", za hercegovina.info prokomentirao je Đorđe Vujatović, glavni urednik portala Gerila iz Banje Luke.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.